nemo radi fight Split vs. Zagreb!

Kada bi se Nemo kojim slučajem pojavio na PMF-u u Zagrebu u zadnjih (još malo pa) godinu dana uobičajeno pitanje bi bilo: "I, kako je u Splitu?"; a uobičajeni odgovor bi bio "Dobro!". S obzirom da dotični odgovor i nije baš pretjerano informativan Nemo si misli da bi napokon moga napraviti malu usporedbu studija u Zagrebu i Splitu, s obzirom da je ljetni semestar ipak pri kraju.

Napomena: Nemo je prije i još uvijek studira na nastavničkom smjeru fizike i informatike. Ovdje će primarno opisati svoje osobno iskustvo, ali će se također poslužiti i mišljenjima kolega koji su se također prebacivali kao i on, a nalaze se na drugim smjerovima.

Kveščn #1: Isplati li se prebaciti sa studija u Zagrebu na studij u Splitu?

Kada je Nemo negdje prošle godine u isto ovo vrijeme razmišljao o prebacivanju u glavi je imao par razloga: (1) na studiju u Zagrebu na 4. i 5. godini praktički nema informatičkih kolegija, dok na studiju u Splitu i dalje vrijedi podjela opterećenja pola-pola, s tim da u Splitu štoviše na izbor ima nekoliko kolegija iz informatike koji su mu izrazito interesantni i uglavnom su vezani za e-učenje, (2) na studiju u Splitu ima manje ljudi što uvijek dobro završi po pitanju nastave, (3) postoji kritična količina mlađih ljudi (Dejan Vinković, Željka Fuchs, Ante Bilušić ...) koji su formirali dotične studije i iz prvog iskustva može zaključiti da će na studiju u Splitu atmosfera odnosa prema studentima biti bolja. Također (4) od strane gore navedenih uvjeren je da može dobiti mjesto u domu ili će netko polomiti guzicu da mu to mjesto nabavi s obzirom da ovi ljudi gore jako žele da Nemo i drugi ljudi dođu na studij u Split.

Dakle što se od toga ostvarilo i na što je još Nemo nabasao? (1) Što se informatičkih kolegija tiče već sama činjenica da postoje je bolje od Zagreba, no Nemo mora napomenuti da većim dijelom nije zadovoljan izvedbom dotičnih kolegija - neki su bili dobri, dok su drugi bili opća katastrofa - dakle izvedba otprilike jednako dobra kao u Zagrebu na prve 3. godine. (2) Na studiju u Splitu stvarno ima manje ljudi (13 sveukupno na svim smjerovima fizike) i to se dosta osjeti na individualnom tretmanu. Ako znate što radite i što želite stvarno možete doći do izražaja. To se pogotovo osjeti u odnosu spram dobrog dijela nastavnog kadra sa kojim si je Nemom većinom na "Ti", a komunikacija više izgleda kao da ste sa prijateljima nego sa profesorima. Nažalost ista stvar ne vrijedi i za ljude sa informatičkog odsjeka koji su početkom ovog semestra na profesorski ured stavili kvaku koju ne možete otvoriti izvana. A otvoriti vam nitko neće čak ni kad kucate :( (3) kolegiji na fizici variraju u kvaliteti, slično kao i oni sa informatike (iako ipak nije bilo nijednog TOLIKO lošeg). Npr. najvažniji kolegij na studiju, Metodika nastave fizike, je izveden jako dobro, dok se na drugom kraju spektra nalazila Kvantna 2 koja praktički nije imala vježbi i ima urnebesno dugačak usmeni koji Nemo još nije dao. Na drugim smjerovima situacija je dakako varirala - Astrofizika je uglavnom imala jako interesantne kolegije koje predaju strani predavači, no studij Astrofizike se više ne može upisati zato jer se on ne može održavati zbog financijskih i administrativnih problema :( Za biofiziku nisam skroz siguran kako je išlo, smjer Računalske fizike je isto imao dosta interesantnih kolegija, kao i Fizika okoliša, no taj je malo specifičan s obzirom da kolega Crljenica studira skoro kao da je na doktorskom studiju (jel Nemo napomenuo ono sa individualizacijom? :) Velika prednost na svim studijima je visoka razina izbornosti - za izborne kolegije se može uzeti bilo što samo da zadovoljava količinu ECTS bodova, što vam efektivno omogućava visoku razinu kontrole nad svojim studiranjem.

Što se studentskog standarda tiče tu je Nemo naišao na niz problema, koji su više vezani uz način na koji funkcioniraju stvari u državi nego sa samim studijem fizike. (1) ostao je bez X-ice. Zašto? Zbog načina na koji se morao prebacivati, dakle za ovo je više kriv Zagreb nego itko drugi. Nemo je studirao i po starom studiju, nakon čega se morao prebaciti na bolonjski. Sada kad se prebacivao u Split država na to gleda kao drugo prebacivanje gdje gubite pravo prehrane. U ovakvoj situaciji se većina ljudi ne bi trebala nači, ali ne bi se našao ni Nemo da Zagreb daje titulu prvostupnika nakon 3 godine. U tom slučaju Nemo se ne bi prebacivao, nego samo upisivao diplomski studij što je potpuno legalna akcija. (2) mjesto u domu nismo uspjeli dobiti, unatoč tome što postoji odluka Sveučilišta u Splitu da diplomski studenti fizike imaju prednost. Zašto? Zato jer se ni teoretski ne možete prijaviti na natječaj za dom na vrijeme. Naime natječaj je u 7. mjesecu, a Nemo se na studij u Splitu upisao tek u 10. mjesecu. Za ovo je dakle kriv SC koji bi trebao napraviti zasebni natječaj za diplomske studente s obzirom da na ovakav način mobilnost nigdje u Hrvatskoj neće funkcionirati kako se spada. Srećom pa nas je 4 fizičara u jednom stanu tako da nas smještaj ne dođe puno. Ali i inače je dom u Splitu teško dobiti, dosta teže nego u Zagrebu. (3) Prehrana je slična onoj u Zagrebu, jedino što menza u Spinutu uopće nema pojam menija tako da treba jače paziti što se uzima (inače Nemo dijeli iksicu sa cimerom poradi toga što nema svoju i pouzdano ta konfiguracija izdrži cijeli mjesec bez gladovanja ;).

Ima li stvari koje su bolje u Zagrebu? Ima - (1) za početak Nemi jako nedostaju prijatelji iz Zagreba i činjenica je da ekipa ovdje nije toliko aktivna koliko su ljudi gore. No kad bi se više ljudi šrebacilo ... you get my drift ;) No općenito osjeti se činjenica da je Zagreb veći grad sa izmješanijom populacijom. S druge strane Split ima kik-es klimu (no svejedno vam treba grijanje preko zime), i kako se ono naziva ono plavo čudo za kojim Dalmatinski studenti kukaju kad dođu na studij u Zagreb ... ah da ... More :) (2) Refereda na fizici je miljama ispred one u Splitu. Ovdje teta Ana zna sve poimence, ali neefikasni su i to je prava patnja kad se treba nešto obavit.

U cijeloj toj kalkulaciji Nemo procjenjuje da se njemu stvarno isplatilo prebaciti, no možda nekom drugom neće biti tako dobro. Studij u mnogim segmentima stvarno je bolji, ali situacija sa organizacijom ne blista tako da vam ipak treba malo odvažnosti ;)

Kveščn #2: Isplati li se potpuno preskočiti studij fizike u Zagrebu i odmah na prvoj godini upisati u Splitu?

Ovo je malo više tricky pitanje za Nemu s obzirom da nije studirao prve 3. godine dolje, pa ovdje više ovisi o pričama drugih ljudi. Neke stvari se iz prethodnog pitanja mogu šaltati o ovdje.

(1) U Splitu svi na početku studiraju zajedno, a tek kasnije se formiraju smjerovi i stvarno postoji 3+2 shema studija. U Zagrebu već na prvoj godini morate biti odlučniji oko toga što smjerate i odmah u startu računajte da će vam mobilnost i mogućnost studentske razmjene patiti zbog činjenice da studirate 5 godina u komadu. (2) Iz razgovora sa kolegama koji su se ove godine prebacivali na preddiplomski, a ne diplomski studij zaključio bih da kvaliteta kolegija i nije toliko različita, ali da je u Splitu jednostavnije položiti većinu kolegija. Istraživački studij u Zagrebu je specifično poznat po tome što ima tendenciju natjerati vas da pišate krv, da se slikovito izrazim, što si možda ne želite u životu. (3) Svi studenti fizike na 1. i 2. godini su ove godine dobili državnu stipendiju B kategorije (deficitarni) što je dobro, ali dobivanje doma je i dalje kompliciranije nego u ZG.

S druge strane Zagreb je ipak Zagreb, kao što je Nemo napomenuo ranije, te možda i nije toliko loše iskustvo studirati tamo. Jedino što je Nemo bio siguran da je tamo već predugo i da je 5 godina studija tamo definitivno previše :) Također u Zagrebu je prednost prisustva Instituta za Fiziku i Instituta Ruđer Bošković u slučaju da imate volje istraživati nešto sa strane, ali ovisno o afinitetima to možete i ovdje, uz veću podršku fakulteta + što vam veća izbornost i mogućnost mobilnosti na neki studij u inozemstvo.

Tako da odgovor opet nije jednoznačan ;) Ukoliko netko ima pitanja pucajte ...

nemo ponovno uči o igranju

Ha, skoro pa da je zaboravio na seminar :) Eto nakon par dana pretraživanja Nemo je složio seminar Prestani raditi i odi se igraj nešto korisno. Inače dotičnu rečenicu, ali u malo permutiranom obliku Nemo je veoma često čuo od svoje majke u srednjoškolskim danima, a i kasnije ;) Seminar radi pregled ideja o igranju ... što je to uopće igra, čemu služi i kako igranjem možemo unaprijediti ljudsku interakciju.

Zapravo prilično je teško definirati to sve, igra je relativno slabo istraženo područje, očito ju ni znanstvenici ne shvaćaju potpuno ozbiljno ;) Možda najkorisniji izvor informacija bio je članak iz New York Timesa: Taking Play Seriously, koji toplo preporučam zbog dobrog pregleda istraživanja o igri (daleko bolji od članka na wikipediji). Jedini problem je bio izvući konkretne reference s obzirom da novinarski članci baš i nemaju visoke standarde citiranja, no tu je od velike pomoći bio poveća lista članaka i knjiga iz područja igre koje navodi Nacionalni institut za igru, na čijim stranicama se može naći još puno korisnih informacija. Inače referenciranje nije bila baš dobra strana ni u knjizi "Igra i dijete" Mirjane Duran, s obzirom da unatoč tome što u tekstu očito stoji da je citiran neki članak/knjiga pola dotičnih referenci nije u popisu literature i jedino što vam tada preostaje je Google Scolar. Dotična knjiga je fora zbog povećeg popisa igara, no koji u seminaru Nemo baš i nije mogao reproducirati.

Što se uporabe igre u nastavi tiče najkorisniji izvori su bili The Playful Learning Wiki na kojem se nalze bilješke jedne radionice o korištenju igara u nastavi i Editing in the Dark blog, na kojem se nalazili dosta članaka o game based learningu. Tamo sam i naletio na opis kolegija Open Education 2009, kojeg je profesor Wiley doslovce bazirao na RPG igrama. Birate svojeg lika, rješavate questove, dobivate XP-e koji se kasnije pretaču u neku ocjenu :D Šteta što Nemo na ovakve stvari naleti tek nakon što su gotove, fora sa ovim i sličnim kolegijima je što bilo tko može sudjelovati, nije nužno biti na dotičnom sveučilištu. Nemo mora pripaziti sljedeći zimski semestar :->

Za kraj jedan video koji Nemo nije stavljao u seminar, ali je veoma informativan po pitanju koliko bi igre mogle biti važne u edukaciji ... I am a video game adict:

nemo uči o elektornici STM-a

Nemo sa još dvoje kolegica (Ana i Lući) radi na izradi elektronike za Skenirajući tunelirajući mikroskop. Drugi kolege još rade na izradi mehaničkog postolja i računalne podrške koja će sve to upravljati. Inače dizajn smo posudili od skupine ljudi koji su to radili na Sveučilištu u Munsteru. Mehanički dio će biti isti, dok će elektronika i software biti ponešto drugačiji.

Naime mi nemamo mogućnost jednake kontrole preko računala - ova ekipa je imala A/D i D/A karticu u računalu za koju su sami radili program. Mi imamo drugačije čudo od kartice koje ima 24 digitalna izlaza i 16 analognih ulaza, koje se kontrolira iz LabView-a pa ćemo još morati dizajnirati sklop za D/A konverziju te napraviti "program" za mjerenje i kontrolu u LabView-u. S druge strane mi ćemo iskoristiti još neke uređaje koje imamo u labosu pa ne moramo radi pola elektronike koju oni imaju. Zaključili smo da su nam dovoljni podsklopovi za kontrolu glave STM-a u X, Y i Z smijeru, ostalo radimo pomoću generatora napona i lock-in pojačala.

Zadatak Nemine skupine je napraviti sve potrebne elektroničke komponente i u zadnjih par četvrtaka smo uspjeli posložiti testni postav sklopa za kontrolu i napraviti dizajn pločice. Ono što još slijedi je osmišljavanje skroz novog sklopa koji će se sastojati od 3 D/A konvertora koji služe za prilagodbu signala sa računala. Srećom pa ova kartica koju imamo ima analogne ulaze pa ne moramo raditi i nekoliko A/D konvertora za pretvorbu mjernog signala. Inače cijela stvar se giba dosta sporo zato jer kolegice nemaju baš puno iskustva sa elektronikom - posljedica toga što se na faksu to slabo prošlo unatoč tome što se to kao radi na kolegiju po imenu Elektronika. Nemo ima tu prednost da je to sve prošao još u srednjoj (TŠRB) pa može i pokazati kako se radi :) Inače Nemo je zadnji put radio na nekom sklopovlju prije 6 godina, slabo se ima prilike na faksu, srećom pa ga znanje još služi. Nemo si misli da bi mogao složiti neke tutorijale za igranje s elektronikom kad nađe vremena, čini se da ljudima ne bi škodilo.

Inače ni ostalima baš ne ide najbrže - grupa za mehaniku još nije ni počela, a dijelovi su već odavno stigli. Ajd softweraši ni ne mogu baš puno dok se naš posao ne završi. Tako da će STM najvjerojatnije biti gotov tek najesen, valjda ćemo malo gledat atome ;)

Inače sve što Nemo ufotka, a vezano je za izradu STM-a naći će se u ovom albumu (zasad samo elektornika ;)

nemo uči o igranju

Nemo bi do četvrtka trebao napraviti seminar za Psihologiju 2 i to o igranju :) Temu sam izabrao zbog ovog predavanja:



Stuart Brown je istraživač na Nacionalnom institutu za igru (eto preko bare imaju i to :), a ovo predavanje je Nemi bilo interesantno zbog širokog pregleda značaja igre, primjene igre u svakodnevnim aktivnostima, ali i načina istraživanja. Unatoč tome što je igra važna aktivnost u ljudskom razvoju čini se da se i danas još relativno malo o njoj zna, pogotovo sa neurološkog stanovišta (eto donedavno igra nije bila dovoljno "ozbiljna" da bi se "ozbiljna" znanost time bavila). Čini se da je došlo vrijeme da se igru shvati ozbiljno ;)

Nemo se i danas igra koliko može :) Recimo Ćumezovci su uvijek bili zaigrano društvo - bizarnije igre poput Psihijatra i Žlica su praktički korištene kao inicijacijski ritual. A uz djecu u vrtiću valjda se još jedino takva skupina pijanih budala igra Lanca probijanca (ili kako se god zove ta igra tamo odakle jeste ;) u parkiću kod Dione, ili "Živog biljara" na parkiralištu kod FER-a. A i drugih stvari. Sve kao odrasli ljudi, zapravo bolje nam je da još nismo prerasli igranje, Nemo se nada da nikad i neće. Trenutačno su više u điru društvene igre na ploči (boardgames) s obzirom da ih cimer ima cijelu zbirku. Nedavno je tako bilo moguće igrati boardgamese sa znanstvenom tematikom na Festivalu Znanosti i Smotri sveučilišta. Nemo je čak natjerao kolege na Metodici nastave informatike da igraju Roborally :D

I sad tu se vidjelo da se dosta ljudi suzdržavalo od igranja. Nemi se nevjerojatno čini da moraš kumit i molit ljude da se igraju, ali eto moralo se i na Smotri (di se na kraju igrao skoro svatko tko je došao na štand PMF-a), a i na Festivalu Znanosti se baš nije igralo puno ljudi. Kolege dođu, vide igre i kao fora im to izgleda, ali ne bi se oni igrali. Možda ako ih nagovarate sat vremena ;)

Nemi čini zgodnim malo se jače zadubiti u temu igranja, zato jer mu se čini da dosta ljudi stvarno igranje smatra aktivnosti koja je samo za djecu, a oni se bave ozbiljnim poslom. Ovaj post će iskoristiti za skupljanje kojekakvih linkova na interesantne resurse, a konačna verzija seminara stiže uskoro.

Stuart Brown: Play is more than fun
Tim Brown: On creativity and play
EDITing in the Dark (dio sa game based learning)
The playfull learning wiki
Strong national museum of play
Theory of fun
National institute of play
The New York Times: Taking play seriously
Serious Play Conference
Games for change
Play Decide
Wikipedia - Play (activity)
Wikipedia - Play (animal behaviour)
+ knjiga "Dijete i igra" od Mirjane Duran koju Nemo ima doma

I kako vi stojite sa igranjem? U originalu je Nemo htio ovaj seminar izlagati pred kolegama, no čini se da na kraju za to neće biti vremena. S tim da je izlaganje u ovom slučaju trebalo biti igranje, nekako mi se čini da držati ljudima predavanje o igranju baš i nije to :)

p.s. prošli semestar je Nemo za psihologiju radio seminar iz Pamćenja, tako da ako vas zanima slobodno pogledajte ;) Ta tema je prilično ofrlje prođena na predavanjima, žalosno zapravo s obzirom koliko je poznavanje toga kako pamćenje radi važno za učenje i poučavanje.

nemo uči kako se vrti na stolcu

Nemo je još prošli tjedan u ponedjeljak držao nastavu u 3. Splitskoj gimnaziji. Prvi put tamo nemo je učio kako slomiti školsku ploču, a sada ga je zanimalo kako je to vrtiti se na stolici :) Fizičari bi to nazvali Prandtlovim stolcem, ali Nemi je bio dovoljan i jedan obični uredski stolac kojeg ima doma. Ispod možete vidjeti isječak iz ukupne eksperimentalne sesije koja je Nemi bila dovoljna za mjerenje onoga što ga zanima:



Wheeeeee :) Inače kapa sa križićem je tu zato da bi Nemo lakše pratio jednu točku koja se rotira, što pak hoće zato što želi mjeriti kako se mijenja kutna brzina kada se vrti sa raširenim i skupljenim rukama. Za posao analize videa Nemo koristi program Coach 5, koji je već malo postariji i nije besplatan pa Nemo misli da će uskoro probati raditi sa nečim drugim (npr. Tracker). Poanta svih tih programa za analizu videa je što im kažete koliko je određena skupina piksela ustvari dugačka (npr. kapa bez šilta ima 20 cm u promjeru) i onda oni mjereći poziciju piksela na ekranu ustvari mjere koliko se određena točka, ili više njih, pomakla u pojavi koju mjerimo.

U dotičnom programu na svakom frameu videa kliknete na točku koja vas interesira i onda se njezin položaj zajedno sa vremenom sprema u neku tablicu, može se napraviti i graf ... No s obzirom da je ovo mjerenje relativno komplicirano za analizirati u ovom programu Nemo je sve podatke prebacio u Excel (podatke možete vidjeti ovdje). I dobio nešto ovakvo:

Na x-osi se nalazi vrijeme, a na y-osi je kutna brzina u tom trenutku. Vidi se da su rezultati porazbacani svuda zato jer Nemo očito ne klika dovoljno dobro, no ako napravite statističku analizu možete vidjeti da ova crvena linija koja predstavlja lokalne prosjeke (tzv. moving average) lijepo opisuje ono što se i trebalo vidjeti. Kada ima skupljene ruke Nemo se vrti sa otrpilike 3 rad/s, a kako širi ruke to pada na otprilike 2 rad/s. I u cijeloj priči vidi se i polagani utjecaj trenja (cijela stvar se polagano usporava).

I čemu sve to? Pa Nemo je nastavljao od zadnjeg predavanja kad je obrađivao kutnu količinu gibanja - nakon toga dolazi proučavanje zakona očuvanja kutne količine gibanja. S obzirom da bi na satu teško stigao napraviti sve ovo Nemo je sve snimio doma i onda to koristio na satu. Sat sam počeo vrteći se na nekom skoro polomljenom stolcu koji sam našao u razredu, što je trebalo poslužiti kao uvod u raspravu. Pitanje je bilo što se dešava sa kutnom brzinom i kako bi to izmjerili? Kasnije se u raspravi pokušalo objasniti zašto. Idejni plan (sa komentarima o stvarnoj izvedbi) je išao otprilike ovako:

1. Pokazni pokus: ako u školi imaju stolac koji se može okretati to koristiti za uvod, a ako ne pokaže se filmić (na kraju se koristilo oboje zato jer je stolac bio loš)
Pitanje: što se dešava sa kutnom brzinom i kako bi smo ju izmjerili?

2. Učenici daju prijedloge mjerenja kutne brzine, a Nemo na kraju objasni kako se to može raditi i pomoću videa (prilično je nevjerojatno da će se itko od njih toga sjetiti). Imati raspravu oko toga kako uopće podatke u oblilu (x,y,t) pretočiti u kutnu brzinu. (to je išlo). Na kraju doći do grafa.

3. Pitanje: Zašto se kutna brzina mijenja? -> ako zaključe da je to zbog mijenjanja momenta inercije treba vidjeti što povezuje moment inercije i kutnu brzinu.
Uspješno su zaključili da je to bilo zato jer se masa drugačije rasporedila, ali nisu se sjetili da se "raspored mase" ustvari zove moment inercije, a i kasnije se nisu mogli sjetiti da je veza između momenta inercije i kutne brzine ustvari zamah (L=Iω). Nemo ponovio...

4. Pitanje: Što uzrokuje promjenu zamaha? Ok s obzirom da je zamah već zaštekao nisu se baš sjetili ni što točno povezuje uzrokuje promjenu zamaha (2. Newtonov zakon za rotacijske sustave), što bi bio moment sile. Ah well, Nemo opet ponovio ...

5. Pitanje: A kakav je moment u našem slučaju sa stolcem? -> poanta ovdje je da vide ako nema momenta sile onda nema ni promjene zamaha. I tu smo uspjeli oplesti neku raspravu i zaključiti da dok se Nemo vrti na stolcu na njega ne djeluje vanjski moment sile (primjer sfernog pilića: ustvari imamo trenje, ali kad fizičari ionako rade sa sfernim pilićima u vakuumu, kud nebi i sa stolcima bez trenja :)



I nakon toga je također uspješno zaključeno da promjena zamaha također mora biti nula, no sam zamah može imati neku konstantu vrijednost. Voila, upravo se izrodio zakon očuvanja kutne količine gibanja oliti zamaha :)

6. Vratiti se na primjer sa videa i pokazati da imamo dva slučaja (raširene ruke, skupljene ruke) kada smo mijenjali moment inercije, ali je zamah bio konstantan. Pokazati da iz toga slijedi da se kutna brzina morala promijeniti zbog očuvanja kutne količine gibanja :) Riješit koji zadatak ako se stigne ... (stiglo se je).

Sve u svemu dobro prošlo. Uglavnom Nemo je već prije zaključio da se kod planiranja nastave dobro voditi ratnom doktrinom "Nijedan bojni plan ne preživljava kontakt sa neprijateljem". Dobro je planirati, ali računajte da ćete obično završiti u drugačijoj situaciji :)

nemo uči o nastavnim pomagalima za fiziku

Nemo je jučer napisao seminar "Sredstva i pomagala u nastavi fizike" koji je bio jedna od obaveza za didaktiku, kolegij koji graniči sa beskorisnošću :) Dotični seminar koji možete vidjeti ovdje služi kao neki opći pregled modernijih tehnologija koje bi se mogle koristiti u nastavi da ih škole uopće imaju, tako da i on pomalo graniči sa beskorisnošću ;) Istina Nemo je u dosadašnjem (veoma ograničenom) radu u školi imao prilike koristiti sve što si je zamislio, no nekako mu se ne čini da je to reprezentativno stanje za "prosječnu hrvatsku školu"(tm).

No interesantno koliko vam rastu mogućnosti ako u razredu imate računalo i projektor. Nemu toliko ne interesiraju općeprisutne PowerPoint prezentacije (iako važno je napomenuti PowerPoint != prezentacija) koliko neki interaktivni mediji - ako se već ima neka naprednija tehnologija šteta ju je koristiti samo kao zamjenu za grafoskop. Recimo analiza videa je prilično zgodna - video kamera nije obavezna s obzirom da video možete snimati i sa većinom digitalnih fotoaparata i mobitela, za što Nemo misli da je stvarno sveprisutna tehnologija. Software za analizu postoji u više oblika, pa tako i besplatan, kao npr. Tracker (tek ga se isprobava). Eto Nemin fotić, postariji Canon A620 jako dobro radi - može snimati video od čak 60 fps, a i ima dovoljno manualne kontrole da napravite sve što vam može zatrebati kada fotkate neki eksperiment.



Npr. duga ekspozicija stvarno dobro dođe kada snimate spektre na svojem "uradi sam" spektroskopu, neki od spektara se teško opažaju golim okom pa ih je lakše uočavati ako ih ufotkate i pogledate iz udobnosti svojega ekrana :)

Za analizu videa Nemo ga je nedavno koristio na nastavi u 3. splitskoj gimnaziji za demonstraciju očuvanja kutne količine gibanja, no o tome više u nekom drugom postu koji stiže uskoro. Prije je nešto slično izvodio za modeliranje savijanja prostora ;)

Poanta je to da vam analiza videa može pomoći za mjerenje pojava za koje bi vam inače trebao specijalizirani mjerni uređaj, tako da se eksperimentiranje lakše izvodi na nastavi nego što je to prije bilo moguće.

Druga interesantna tehnologija su interaktivne ploče - i to ne komercijalne koje dođu po nekoliko kilokuna. Opet u "uradi sam" verziji možete iskoristiti bežični upravljač Nintendo Wii igrače konzole (koja u Hrvatskoj dođe oko 400kn) i za njega izraditi jednostavnu infracrvenu olovku (stari marker, baterija, infracrvena LE dioda i malo žice), te ga upogoniti sa besplatnim programom odavle. Dobijete nešto ovakvo:



Voila! Interaktivna ploča za malo kuna. Mislim nije da dobroj staroj školskoj ploči puno toga nedostaje, ali ponekad je za fiziku stvarno dobro vidjeti kako se ponaša to što ste nacrtali na ploči (hint: pogledajte Phun ;) + priznajte da bi ste voljeli da možete lako šarati po svojim prezentacijama ako ih imate (zasad je najednostavnije šarati sastrane po ploči).

Eto tako da Nemo samo želi da škola ima LCD projektor, ostalo će donjeti sam :D