nemo uči o otvorenoj edukaciji

Prošlu srijedu 15.4. je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održana Tribina o besplatnom školstvu. Pošto je Nemo udaljen par stotina kilometara nije mogao ići, iako bi, da je bio u Zagrebu. Ovo je tek posljednje događanje u nizu o temi besplatnog školstva u Hrvatskoj, sa tim da je naglasak na visokom obrazovanju koje pod prijetnjom komercijalizacije. Nešto više o tome možete pročitati u dva članka koja su jučer izašli u H-Alteru: Pravo, a ne privilegija! i Hoćemo besplatno visoko obrazovanje. Dodatno štivo koje se općenito bavi pristupom i dostupnosti visokog obrazovanja je kolumna Pravo na obrazovanje, koju zajedno rade H-Alter i Institut za Razvoj Obrazovanja i koja izlazi otprilike jednom mjesečno.

Ono na što će se Nemo ovdje osvrnuti je problem realizacije tog plana (besplatno visoko obrazovanje za sve) i kakvu ulogu tu igra (ili bi trebala igrati) otvorena edukacija, što je tema koju Nemo redovito prati. Što je uopće otvorena edukacija pitate se vi? To je jedan relativno novi pokret u visokom obrazovanju koji teži otvaranju edukacije kako bi znanje bilo dostupno svima i to omogućuje kroz tri faktora: korištenjem otvorene tehnologije, čineći obrazovne materijale slobodno dostupnima i korištenjem metoda poučavanja koje omogućavaju veću uključenost svakoga tko to znanje želi. Ideje za otvorenost tehnologije i sadržaja se povlače iz zajednica koje promoviraju i stvaraju otvoreni software (npr. Linux), no ideja se dodatno prilagođava i širi na edukaciju kroz upotrebu raznih edukacijskih metoda koje omogućavaju bolje učenje i veću uključenost s obzirom da samo oslobađanje materijala ne garantira stvarnu dostupnost (npr. što će vam knjiga ako ju ne razumijete?). Ideja se počela snažnije razvijati tek razvojem Weba 2.0 i mnogo toga u otvorenoj edukaciji se oslanja na korištenje digitalne tehnologije, a naročito Interneta. Jedan od poznatijih projekata koji se temelji na ideji otvorene edukacije je MIT OpenCourseWare - na stranicama projekta možete pronaći ogromne količine materijala koji se koriste na studijima koje izvodi MIT. Još jedan projekt koji je također dobar primjer je Connexions, koji također nudi mnogo otvorenih sadržaja.

Ako želite saznati malo više možete pogledati govor Richard Baraniuk: Goodbye, textbooks; hello, open-source learning u kojem Baraniuk objašnjava prednosti otvorenih sadržaja i pokazuje kako to funkcionira na primjeru Connexions projekta.



Ako vas je ovo zainteresiralo možete progledati knjigu Opening Up Education, koja je ustvari zbirka članaka o raznim aspektima otvorene edukacije. Na gornjem linku možete naći cijelu knjigu.

OK i kakve sad to ima veze sa besplatnim školovanjem? Nemo misli da ideal (kvalitetnog) besplatnog školovanja za sve nije ostvariv bez da ozbiljno promijenimo princip rada sveučilišta i pri tome ne misli samo na to da se ne naplaćuju školarine. Zapravo u trenutačnim uvjetima ukidanje školarina mu se čini prilično bezizglednim s obzirom na to da je država odlučila "prilično" štedjeti na resoru znanosti i obrazovanja. Novci se očito ne žele realocirati, no zamislimo hipotetsku situaciju da država stvarno odluči izdvojiti dovoljno novaca kako bi sveučilišta prestala naplaćivati školarine i povrh toga čudesno se isprave sve socio-ekonomske prepreke za pristup visokom obrazovanju.

Unatoč tim nevjerojatnim događajima mi bi još uvijek zapeli sa sustavom obrazovanja koji je zatvoren na potpuno drugačije načine, a i nije realno održiv u slučaju da obrazovanje učinimo dostupnim za sve i uz to besplatnim. I trenutačno je sustav prenapregnut - previše studenata, na premalo profesora, u premalo prostora, koji je uz to ograničen zastarjelim metodama poučavanja. Radi se o sustavu koji ne podržava danji rast čak i kada bi ste omogućili većem broju ljudi da upisuje studije besplatno - zapeli bi ste u zagušljivoj predavaoni sa 200+ kolega kojima postariji profesor ex-katedra prepričava sadržaj slajdova kao da ih nisu u stanju pročitati sami. Budimo realni u Hrvatskoj nema toliko novaca za infrastrukturu niti nastavnog kadra da bi se izvela nastava u malim grupama čak i za trenutačni broj studenata. Prilično je očito da na današnjem sustavu sigurno ne možete ostvariti kvalitetno obrazovanje za sve, a nekvalitetno znanje za sve je nešto što bi nas kao društvo koštalo daleko više.

Korištenjem naprednije tehnologije na principima otvorene edukacije moglo bi pružiti rješenje za nastalu situaciju. Mogućnost interakcije putem računala je velika čak i za velike skupine ljudi koji u okolnostima klasične nastave skoro pa uopće ne bi intereagirali međusobno ili sa nastavnikom. Interakcija je ono čemu bi nastava danas trebala težiti, trenutačno smo još uvijek zapeli u modelu gdje nastavnici misle da je njihova osnovna funkcija prijenos znanja. Reality check! Do informacija mogu i na druge načine osim sjediti na određenom mjestu (učiona) u određeno vrijeme (školski sat) slušajući profesora koji time bespotrebno troši i svoje i vrijeme svojih studenata na nešto što nije nužno izvoditi tako. Dakle na nastavi rađe komunicirajmo i razmišljajmo kad već ispred nas stoji stručnjak koji nam u tome može pomoći (prof.), a kojeg inače ne možete odnijeti doma. Čitati sa slajdova Nemo može i doma. No da bi Nemo i ostali mogli čitati slajdove i knjige i druga čudesa doma one moraju biti otvoreno dostupne.

Današnji uvjeti sa otvorenosti informacija u visokom školstvu u Hrvatskoj nisu ni u povojima - ne postoji organizirano otvaranje edukacije. Većina službenih izvora (npr. Nacionalni portal za udaljeno učenje) je dobro zatvorena iza nekakvih zaporki koje ne može dobiti bilo tko. Postoje pojedinci koji drže svoje sadržaje otvorenima, ali morao bi postojati kolektivni i organizirani napor da se to proširi.

Za kraj bi htio napomenuti da bi bilo dobro razlikovati školovanje kao proces u kojem se obrazujemo i obrazovanja, tj. stjecanja nekog znanja i navika kao krajnjeg cilja. Trenutačne inicijative teže tome da se školovanje učini besplatnim i široko dostupnim, s obzirom da je to uobičajeni način obrazovanja u našem društvu. No moramo biti svjesni toga da dostupnim školovanjem ne garantiramo nužno i dostupno obrazovanje, štoviše inzistiranjem na besplatnom školovanju u ovakvom sustavu bi moglo dodatno onemogućiti stjecanje znanja, što je ustvari glavni cilj. Besplatno školovanje je dobra stvar, ali ne na temeljima trenutačnog sustava, tako da mislim da bi se ozbiljno trebalo propitati što je pravi cilj i čemu bi trebali težiti.