nemo uči o fizikalnim eksperimentima upravljanim preko weba

U ovom semestru imam držim dva seminara iz metodike nastave fizike, a prvi je vezan uz pokuse upravljane na daljinu. Obično se eksperimentiranje izvodi uživo ako se uopće izvodi, tako da je ovo ponešto drugačiji pristup - danas je moguće pristupiti određenim eksperimentalnim postavima iz udobnosti vašeg doma :) To ima svoje prednosti i mane, a u osnovi takvi eksperimenti su najkorisniji u okruženjima kada se cijela nastava izvodi na daljinu.

Za detalje možete pogledati tekst seminara, a ideje su ukratko izložene i u ovoj prezentaciji ispod. Možete saznati kako točno pokusi na daljinu rade, kako se nose sa drugim oblicima eksperimentiranja, kakva istraživanja postoje o eksperimentima na daljinu, te kako i zašto ih koristiti.

I sa čim sve danas možete eksperimentirati na daljinu? Stvari variraju od prilično impresivne znanstvene opreme, pa do pokušaja zamjene klasičnih laboratorijskih vježbi. Što se astronomije tiče kolega Baloković me uputio na Bradford Robotic Telescope, koji bilo kome omogućava da napravi astronomsko promatranje sa teleskopom koji je dosta bolji od onoga što se može nabaviti po trgovinama ;) Kasnije sam naletio na još jedan sličan projekt - Faulkes Telescope Project koji omogućava pristup prema dva teleskopa (jedan na sjevernoj i jedan na južnoj polutci), a ima i dodatne edukacijske resurse.

Danas sam naišao na jednu Bugscope stranicu koja vam omogućava da im pošaljete svoje uzorke kukaca, koje oni zatim pripreme i omoguće vam pristup interaktivnom radu sa elektronskim mikroskopom (kukci sa velikim zoomom ;). Isti ljudi izradili su i Virualni mikroskop, program koji vam omogućava proučavanje pravih snimaka elektronskog, svjetlosnog i skenirajućeg mikroskopa. Ovo nisu pravi pokusi na daljinu, ali radite s pravim podatcima što je praktički jednako dobro.

U seminaru sam pokrio i par projekata koji služe za podršku nastavi kroz izvođenje pokusa na daljinu:

• ISES Web - Internet School Experimental System Remote Laboratory je Češki projekt u kojem vlastito iSES sučelje koriste za izvedbu eksperimentirata na daljinu. Isti sustav se koristi i za mjerenje u klasičnim laboratorijskim uvjetima. Na stranicama možete različitim pokusima iz fizike.
  
• RCL portal - Remotely Controlled Laboratories je projekt nastao u Njemačkoj u suranji tehničkog sveučilišta u Kaiserslauternu sa nizom komercijalnih kompanija i edukacijskih udruga. Također pruža pristup nizu fizikalnih eksperimenata (sekcija RLCs na stranici).
  
• MIT iLabs - MIT-eva arhitektura za izgradnju eksperimenata na daljinu. Pokriva više područja, neki od laboratorija imaju veze i sa fizikom. Npr. kolegij 6.012 Microelectronic Devices and Circuits uz ostale materijale slobodno nudi i pristup laboratoriju na daljinu. Morate se registrirali kako bi ste koristili laboratorij, ali je registracija besplatna.
  
• NetLab - projekt kojeg održava sveučilište Južne Australije, nudi nekoliko eksperimenata iz elektronike sa specijalnim naglaskom na autentičnosti sučelja koje nalikuje stvarnim mjernim uređajima. Također zahtjeva registraciju.

Primjera dakako ima još. Inače kako zasad stvari stoje ja ću za diplomski izrađivati jedan ovakav sustav, s tim da još isprobavam kako ću to točno izvesti. Ideja koja mi je najinteresantnija je izraditi robotsku ruku pomoću Lego Mindstorms seta, koja će korisnicima omogućiti da lako preslaguju postav, no ideja je još daleko od gotove ;)

Drugi seminar kojeg bi trebao držati za tjedan dana je vezan uz spektroskopiju, a moje i predavanja mojih kolegica ćete moći vidjeti i u video verziji jednom kad se to postavi na internet (sva predavanja su snimana).

nemo uči o pravu na obrazovanje

Za potrebe kolegija Sociologija odgoja i obrazovanja izradio sam seminarski rad o tematici prava na obrazovanje. Seminar možete pročitati na ovom linku.

Sam tekst se većinom temelji na kolumni koju izdaje Institut za razvoj obrazovanja, koja se primarno bavi pravom na visoko obrazovanje. U svojem seminaru pokušao sam izložiti osnovne pojmove vezane uz pravo na obrazovanje (kako se definira), pružiti pregled teorijskog okvira za proučavanje prava na obrazovanje, te na bazi tog okvira napraviti pregled potencijalnih kršenja prava na obrazovanje u Hrvatskoj za sve razine formalnog obrazovanja. Na kraju sam dao i neki kratki pregled metoda koje bi se mogle koristiti za povećanje pristupa obrazovanju, iako sam primjere takvih akcija navodio i kroz cijeli seminar.

Najvažniji dio je vjerojatno ovaj dio vezan uz visoko obrazovanje koji je još uvijek aktualan i nakon druge blokade fakulteta, s obzirom da je situacija daleko od riješene. O ovoj tematici sam već pisao ranije u nemo uči o otvorenoj edukaciji, još u vrijeme prve blokade. Moj stav je ostao sličan, samo što ovdje izlažem ideju iz drugog kuta, da citiram dio seminara koji se odnosi na to:

Specifično što se tiče visokog obrazovanja, u zadnjih nekoliko godina djelovanjem nezavisnih studentskih inicijativa javnost je postala svjesnija ovog problema. Glavni prijedlog koji je iznesen je ukidanje školarina za sve studente na svim razinama studija, s tim da su u obzir uzeti i ostali utjecaji na materijalne troškove, no zahtjev za ukidanjem školarina je istaknut kao najvažniji. Pitanje koje si možemo postaviti je da li je ukidanje školarina stvarno i najznačajnija mjera koja se može provesti i da li će imati željene efekte.

Problem koji se može uočiti sa ovim prijedlogom je da je usredotočen isključivo na razinu visokog obrazovanja. Ako uspijete upisati neku visokoškolsku ustanovu imati ćete manje troškove, s tim da će vam i dalje ostati ostali troškovi obrazovanja i života. No zbog drugih efekata, primarno kulturnog kapitala, učenici kojima bi najviše koristilo ukidanje školarina najvjerojatnije neće ući u sustav visokog obrazovanja zato što je njihovo prethodno obrazovanje išlo u smjeru koje im je smanjilo vjerojatnosti ulaska u visoko obrazovanje. Iz toga možemo zaključiti da bi samo ukidanje školarina za efekt imalo daljnje učvršćivanje društvenih nejednakosti, dakle suprotni efekt od željenoga.

Iz tog razloga ukidanje školarina najvjerojatnije nije najbolja prva mjera, već bi se trebalo krenuti u prevenciju ranog izlaska iz sustava obrazovanja na nižim razinama potpomognuto uz uvođenje kvalitetnijeg sustava stipendiranja. Trenutačni sustav stipendiranja je primarno okrenut prema potpori izvrsnih studenata, pa bi se trebao uvesti veći broj stipendija baziranih na socijalnoj potrebi. Niz ovakvih prijedloga je donjeo Institut za razvoj obrazovanja u dokumentu "Policy preporuke za povećanje jednakog pristupa visokom obrazovanju u Hrvatskoj".

Uglavnom, sviđa mi se to što je nezavisna inicijativa pokrenula pitanje prava na obrazovanje u javnosti, ali ne slažem se u potpunosti s njihovim zahtjevima.  Naprosto mi se čini da bi se novci potrošeni na ukidanje školarina mogli i pametnije uložiti.

I mada mi se koncept blokada sviđa čini mi se da bi za buduće akcije mogli krenuti u drugom smjeru, zato jer mi se čini da javnost nema pozitivne reakcije na njih, kao da je cijeli pokret navukao lošu karmu (nažalost posljedica manipulacija u medijima). Ideja: baciti se na izradu otvorenih nastavnih sadržaja :)

nemo uči kako radi televizija

Još jedan odgođeni članak (srećom i zadnji što se komunikacije znanosti tiče ;) vezan je uz posjetu RTL-u, gdje smo naučili ponešto o tome kako radi televizija, te vrlo kratko obradili tematiku toga kako se ponašati pred kamerama. Stvar se desila 11.12.2009., dan nakon posjete Saboru.

RTL, je u odnosu na HRT vrlo malena televizija pa smo doslovce mogli napraviti obilazak cijelog procesa izrade TV programa, sve se može proći u jednom prolazu ovećeg kružnog hodnika :) Počeli smo sa uredničkom redakcijom, a nastavili sa studijom za snimanje - RTL u osnovi ima samo jedan veći studio, a taj je virtualni - obojan u zelenu boju koja se kasnije pomoću chroma key efekta automatski zamjenjuje sa željenom digitaliziranom pozadinom tako da je studio multifumkcionalan. Većina snimki se nalaze na velikim serverima (Josipa je umalo pala u napast da pokuša obrisati Dadilju :), a RTL je u procesu toga da cijelu svoju arhivu u potpunosti prebace sa kazeta na te servere. Već dulje vrijeme cijeli proces emitiranja signala je digitalna i emitira se upravo sa tih servera (odvojeni su serveri za produkciju/montažu, arhivu i emitiranje). Inače glavni tehničar im je fizičar po struci ;)

Nakon tog tehničkog obilaska na red je došao onaj dio o samom novinarskom poslu, ali i našem vježbanju, koji je vodila Slađana Lučić. Sam dan im počinje slično kao i u novinama, sastankom uredništva na kojem se odlučuje koje priče će se obrađivati. Razlike u odnosu na novine je to što imate ograničen broj kamera, tako da je broj vijesti koje se mogu obraditi suženiji od onoga što mogu obraditi novine.

Za dopise na TV vrijede slične stvari kao i za novine, no važna stvar koju uvijek treba imati na umu je to da je televizija vizualni medij. U tom smislu dobro je istaknuti elemente svojeg događanja koji su vizualno privlačni, tj. koji će dobro ispasti na kameri. Interesantna stvar koju sam saznao je da će televizijska ekipa prihvatiti naše snimljene materijale ako ih imamo. Slično kao što novinama možete poslati neke fotografije koje bi išle uz vijest tako možete televizijskoj ekipi koja vam dođe dati neke svoje dodatne materijale koji će oni potencijalno ubaciti u svoje snimke ako budu dovoljno dobri.

Najveću šansu za prolazak znanstvene vijesti obično imamo preko vikenda kada općenito ima manje drugih događanja, a za veće praćenje imamo šanse praktički jedino kod HRT-a s obzirom da oni jedini imaju veći obujam obrazovnog i znanstvenog programa (a i tamo je relativno tanak). RTL i Nova nemaju emisija koje bi se bavile samo tim temama, pa je shodno tome i manja šansa da će tema biti popraćena.

Za kraj smo imali probno izlaganje pred kamerama, u kojem smo odglumili neku kraću izjavu na press konferenciji. Za razliku od novina na televiziji se prenosi cijela "pojava" pa je važno i kakav dojam ostavljate. U osnovi se za press konferenciju cilja na staloženo i jezgrovito izlaganje, te želimo izbjeći to da pred kamerom izgledamo nervozno (prtljati puno s rukama, gibati se itd.). Snimku moje "blamaže" možete naći ovdje (sam kraj stranice), a izlaganje sam ponovno radio za LjTZ, s time da za ovo baš i nisam bio u potpunosti spreman te od tuda ispada i zbrda-zdola priča. Također nadam se da bi u realnim uvijetima za pressicu stajao, a ne sjedio zato jer ovako sam ispao ugodno uvaljen u naslonjač i fino gestikulirao kao da sam za stolom među prijateljima :) Poslije samog izlaganja uslijedila su pitanja, ali kojih nažalost nema na snimci. Neka od njih su bila namjerno neugodna, poanta je bila zadržavanje staloženog ponašanja pod pritiskom, što je sasvim moguće u realnoj situaciji.

I to je otprilike to, ostalo je izgubljeno u mojem pamćenju, no tako mi i treba kad odlažem pisanje za mjesec dana, umjesto dok su stvari još sviježe :)

nemo uči kako radi sabor

U nastavku serije članaka o Znanstvenoj komunikaciji, s "laganim" zakašnjenjem od jedno mjesec dana (desilo se 10.12.2009.) pokušat ću se prisjetiti kako je bilo u posjeti Hrvatskom Saboru.

Posjeta se sastojala od obilaska same zgrade, te kratkih izlaganja problema i rasprave sa sabornicima. Ja sam sa kolegicom Antonijom Miletić obrađivao temu Pravilnika o ocjenjivanju, ali sam se u samom izlaganju malo dotakao i Zakona o udžbenicima, te općenite situacije sa aktima koje donosi MZOŠ gdje stručna javnost praktički ne može dati svoje mišljenje zbog načina (ne)održavanja javne rasprave.

Temu pravilnika o ocjenjivanju sam odabrao zato što se u vrijeme kad smo dogovarali termin posjete Saboru vodila dosta oštra rasprava o pravilniku na Nastavnici.org forumu, te je čak pokrenuta akcija u kojoj su skupljeni zahtjevi za izmjenu prijedloga pravilnika. Kao bazu mojeg izlaganja uzeo sam upravo te komentare i prijedloge, a neki osnovni cilj je bio predložiti zastupnicima koji su nas slušali da se MZOŠ dodatno prisili da se te promjene i uvrste. Samo izlaganje je snimljeno kamerom, te ga kao i izlaganja ostalih kolega možete vidjeti na stranicama prof. Vinkovića (nedostatak je relativno loša kvaliteta zvuka). Izlaganje je prošlo prilično dobro, kao i kratka rasprava o tome, jedino što sam dobio dojam da donekle radim "preaching to the converted" s obzirom da je većina zastupnika bila iz odbora za obrazovanje, znanost i kulturu (no bilježim zastupnicima plusić za informiranost ;)

Osim samih izlaganja imali smo vremena popričati sa zastupnicima o njihovom poslu, koji je dosta "mistificiran" u javnosti. Meni se čini da je posao političara u Hrvatskoj na dosta lošem glasu, te općenito nedostaje povjerenja u to da će oni obaviti svoj posao, a to je zastupanje ljudi koji su ih izabrali.

Jedan prilično važan detalj u toj priči je da većina ljudi misli da je osnovni posao zastupnika da budu prisutni na sjednicama, što je zapravo tek manji i prilično formalan dio stvari koje rade. Većina posla se odradi ranije, u saborskim odborima, ili kroz komunikaciju (lobiranje) s raznim sudionicima u procesu donošenja odluka + proučavanje sve materije koja je važna. U osnovi je glavna sjednica više "igrokaz" u kojem se za javnost iznose stvari koje su već ranije razrađene i dogovorene.

Također dobar dio nas ima dojam da su zastupnici nedodirljiva bića, koja ne slušaju što mu narod ima za reći. Pa im obično ništa ni ne govorimo, gnjavimo, predlažemo. Jedan dobar prijedlog Marije Lugarić (koja je btw bila naš domaćin za vrijeme posjete) je upravo to da ih se usudimo gnjaviti sa svojim problemima. Sve zastupnike redom, svi imaju barem e-mail :) To će sigurno polučiti neki efekt, sigurno bolje nego da si mrmljate u bradu kako nešto nije kako se spada. Moj dojam je da će neki sigurno i poslušati, barem iz direktnog kontakta sa ovom nekolicinom koji su slušali naša izlaganja.

Za kraj smo dobili jedan zgodni knjižetak u izdanju British Councila, pod nazivom "Političari na djelu", koji dolazi i sa kratkim dokumentarcem o radu Britanskog  Parlamenta i usporedbom s našim lokalnim parlamentima/saborima (pod lokalnim mislim Hrvatska, Srbija i BiH). Nažalost sadržaj knjižetka nije i javno dostupan na Internetu što mi je prilično nejasno s obzirom da bi trebao služiti za informiranje javnosti o tome što rade političari, ovako sigurno ima manji domet informiranja (posudim bilo kome tko ga hoće pogledati ;)