nemo uči o pravu na obrazovanje

Za potrebe kolegija Sociologija odgoja i obrazovanja izradio sam seminarski rad o tematici prava na obrazovanje. Seminar možete pročitati na ovom linku.

Sam tekst se većinom temelji na kolumni koju izdaje Institut za razvoj obrazovanja, koja se primarno bavi pravom na visoko obrazovanje. U svojem seminaru pokušao sam izložiti osnovne pojmove vezane uz pravo na obrazovanje (kako se definira), pružiti pregled teorijskog okvira za proučavanje prava na obrazovanje, te na bazi tog okvira napraviti pregled potencijalnih kršenja prava na obrazovanje u Hrvatskoj za sve razine formalnog obrazovanja. Na kraju sam dao i neki kratki pregled metoda koje bi se mogle koristiti za povećanje pristupa obrazovanju, iako sam primjere takvih akcija navodio i kroz cijeli seminar.

Najvažniji dio je vjerojatno ovaj dio vezan uz visoko obrazovanje koji je još uvijek aktualan i nakon druge blokade fakulteta, s obzirom da je situacija daleko od riješene. O ovoj tematici sam već pisao ranije u nemo uči o otvorenoj edukaciji, još u vrijeme prve blokade. Moj stav je ostao sličan, samo što ovdje izlažem ideju iz drugog kuta, da citiram dio seminara koji se odnosi na to:

Specifično što se tiče visokog obrazovanja, u zadnjih nekoliko godina djelovanjem nezavisnih studentskih inicijativa javnost je postala svjesnija ovog problema. Glavni prijedlog koji je iznesen je ukidanje školarina za sve studente na svim razinama studija, s tim da su u obzir uzeti i ostali utjecaji na materijalne troškove, no zahtjev za ukidanjem školarina je istaknut kao najvažniji. Pitanje koje si možemo postaviti je da li je ukidanje školarina stvarno i najznačajnija mjera koja se može provesti i da li će imati željene efekte.

Problem koji se može uočiti sa ovim prijedlogom je da je usredotočen isključivo na razinu visokog obrazovanja. Ako uspijete upisati neku visokoškolsku ustanovu imati ćete manje troškove, s tim da će vam i dalje ostati ostali troškovi obrazovanja i života. No zbog drugih efekata, primarno kulturnog kapitala, učenici kojima bi najviše koristilo ukidanje školarina najvjerojatnije neće ući u sustav visokog obrazovanja zato što je njihovo prethodno obrazovanje išlo u smjeru koje im je smanjilo vjerojatnosti ulaska u visoko obrazovanje. Iz toga možemo zaključiti da bi samo ukidanje školarina za efekt imalo daljnje učvršćivanje društvenih nejednakosti, dakle suprotni efekt od željenoga.

Iz tog razloga ukidanje školarina najvjerojatnije nije najbolja prva mjera, već bi se trebalo krenuti u prevenciju ranog izlaska iz sustava obrazovanja na nižim razinama potpomognuto uz uvođenje kvalitetnijeg sustava stipendiranja. Trenutačni sustav stipendiranja je primarno okrenut prema potpori izvrsnih studenata, pa bi se trebao uvesti veći broj stipendija baziranih na socijalnoj potrebi. Niz ovakvih prijedloga je donjeo Institut za razvoj obrazovanja u dokumentu "Policy preporuke za povećanje jednakog pristupa visokom obrazovanju u Hrvatskoj".

Uglavnom, sviđa mi se to što je nezavisna inicijativa pokrenula pitanje prava na obrazovanje u javnosti, ali ne slažem se u potpunosti s njihovim zahtjevima.  Naprosto mi se čini da bi se novci potrošeni na ukidanje školarina mogli i pametnije uložiti.

I mada mi se koncept blokada sviđa čini mi se da bi za buduće akcije mogli krenuti u drugom smjeru, zato jer mi se čini da javnost nema pozitivne reakcije na njih, kao da je cijeli pokret navukao lošu karmu (nažalost posljedica manipulacija u medijima). Ideja: baciti se na izradu otvorenih nastavnih sadržaja :)