ponedjeljak, 7. prosinca 2009.

nemo je u potrazi za Karlom Saganićem

Bojan Žagrović je jučer zaželio da se u Hrvatskoj nađe jedan Karlo Saganić - osoba koja bi poput Carla Sagana popularizirala znanost na interesantan način, ali bez trivijaliziranja. Saganova knjiga, a kasnije i serija, Cosmos za znanost je zainteresirala mnoge, a prema Bojanovoj izjavi dijelom je odgovorna i za to što se on bavi znanošću. No prije nego što se uputite u potragu za Saganićem morat ću vas obavijestiti da ga ustvari već znamo. Krešimir Macan kaže da se radi o njegovom imenjaku, Krešimiru Mišaku. Sviđalo se to znanstvenicima ili ne :)

Ovo je bio dio radionice o popularizaciji znanosti koja se desila ove subote (5.12.) na FESB-u. Na radionici koja je trajala tri sata se skupilo 40-ak znanstvenika, studenata, profesora i općenito ljudi koji se bave obrazovanjem sa ciljem razrade nekih konkretnih akcija popularizacije znanosti koje bi se mogle pokrenuti. Stvar je bila organizirana kao "okrugli stol" gdje je nekoliko govornika kratko trebalo izložiti određenu problematiku, nakon čega je slijedila rasprava. Od predviđenih sudionika nisu se pojavili Hrvoje Krešić (Novi list) i Hrvoje Meštrić (MZOŠ), no i bez njih bilo je sasvim dovoljno priče (koja je uz to i snimljena) pa krenimo redom...

Prvi je izlagao Dejan Vinković, koji je prisutne pokušao uvjeriti da je u državi Hrvatskoj nešto ozbiljno krenulo po krivu. Dejan je u svojoj prezentaciji pokušao napraviti usporedbu komunikacije znanosti u Hrvatskoj i SAD-u. Općenito nije zadovoljan mistificirajućim pristupom koji imaju mediji u Hrvatskoj, kao primjer je naveden nedavni incident izvještavanja o LHC-u u Dnevniku HTV-a - detalje možete pronaći u članku Svijet se LHC-om ponosi, HTV se s njim sprda. Kad smo već kod državne televizije Dejan je najavio tužbu zbog proklamiranja emisije Na Rubu Znanosti kao dijela znanstveno-obrazovnog programa, što krši niz zakona s obzirom da se dotična emisija unatoč popularnosti uopće ne bavi znanošću.

Nakon Dejana izlagala je Maja Vađić s malo prije prozvanog HTV-a. Maja je pojasnila zašto je situacija na HTV-u po pitanju znanosti prilično tmurna - kvalitetniji projekti teže prolaze, a za znanstveno-obrazovni program se izdvaja malo novaca. Njezina preporuka za situacije poput ove iz Dnevnika su da se napravi službena žalba prema uredništvu, te Hrvatskom novinarskom društvu. Netko barem mora reći da se desilo nešto krivo. Za stvaranje novih kvalitetnijih sadržaja predlaže da se pokrene projekt koji bi objavljivao nezavisno, preko Interneta.

Bojan Žagrović je pričao o nekoliko stvari, najupečatljivije mi je ostalo ovo sa početka posta ;) Srećom pa će moje riblje pamćenje biti kompenzirano sa snimkom cijele rasprave (jednom kad dođe na web ;)

Davor Bernardić, SDP-ov saborski zastupnik, a ujedno i fizičar pokušao je složiti važnost znanosti u jednu širu sliku stvari, no čini mi se da je dobar dio ljudi to shvario kao politiziranje. Jedna dobra opservacija: što se percepcije znanosti tiče znanstvenici ustvari ne znaju što žele, a i od onih koji rade nešto "svaki puca iz svoje rupe". Što je prilično točno, trenutačno postojeće inicijative uglavnom djeluju bez interakcije s ostalima i bez neke "šire vizije", a većina uopće nema neki stav.

Zadnji na redu je bio Krešimir Macan, koji je pokušao sve sažeti i realno posložiti na noge. Problem nam neće rješiti nitko drugi, znanstvenici prvo sami moraju posložiti svoje prioritete. Nije Mišekov problem to što je on popularan ;)


Poanta priče: znanstvenici (i ostali ;) u Hrvatskoj bi se trebali organizirati po pitanju popularizacije znanosti. I trebali bi skužiti što stvarno žele postići. Nakon toga se može krenuti nekamo.

Poslije izlaganja uslijedila su pitanja i komentari publike, dosta toga mi se činilo kao jadanje na postojeće stanje, dakle moglo je biti i konstruktivnije. Ali valjda je to tako svaki put kad se sa nečim kreće. Inače bilo je podosta komentara koji će se lakše doživjeti na snimci, a i ja se ne mogu sjetiti svega ;) Kako za sada stvari stoje skupljeni su kontakti ljudi koji se i dalje žele baviti sa ovim, tako da bi ova rasprava čak i mogla pokrenuti neke konkretnije inicijative, šteta bi bila da se problem identificira i onda ne napravi ništa po tom pitanju. Najavljena je i potencijalna praktična radionica iz javnih nastupa.

Inače ja sam iznjeo konkretne prijedloge koji su izašli iz rasprave na Google Waveu, koji su bili primarno iz perspektive studenata i što bi se moglo učiniti za njihovu motivaciju. Ovdje ću kopirati te komentare, s obzirom da se sadržaj wavea još uvijek ne može objavljivati na neki jednostavniji način, ako hoćete vidjeti originalnu raspravu javite se i uključit ću vas.

Kako bi ste vi popularizirali znanost?
  • otvoreni laboratorij - mjesto na koje možete doći bilo kad i raditi na svojem znanstvenom projektu
  • putujuča verzija otvorenog laboratorija koji ide po školama kad imaju otvorene dane
  • Ljetne škole po županijama
  • Regionalna događanja 


Što je za vas najvažnije za sustavnu promjenu?
  • poticanje predmetnih nastavnika i sveucilisnih profesora za dodatne aktivnosti
  • bodovima za reizbor u zvanja
  • razlucivanje edukacijskog od znanstvenog kod sveucilisnih profesora
  • zajednicka konferencija/seminar profesora, znanstvenika, ucitelja, politicara i predstavnika medija s krajnjim ciljem razvoja nekoliko konkretnih projekata na jednogodisnjoj bazi
  • motiviranje studenata za aktivaciju unutar popularizacije
  • Kroz sustav ECTS bodova
  • Volontersku kraticu
  • obaveznim/izbornim kolegijima
  • stipendijama za ljetne skole i festivale znanosti
  • radionicama i sl

nedjelja, 6. prosinca 2009.

nemo uči o odnosima s javnosti

3.12. u sklopu "Znanstvene komunikacije" imao sam radionicu iz odnosa s javnosti (PR) koju je vodio Krešimir Macan iz Manjgure. Odnose sa javnošću opisuje kao posao u kojem "prikazujete stvari tako da čaša uvijek bude polupuna". Ako bi trebao prenijeti jednu stvar sa radionice to je: potrudite se komplicirane stvari iznesti jasno i jednostavno. Oh i umalo zaboravih ... nemojte biti dosadni :)

Slične stvari vas uče i na metodici nastave, jedino što se nitko ne usredotočava na ovaj dio sa "dosadni". Još jedna pametna za koju imam analogiju u obrazovanju je: Odnosi s javnošću su neizbježni, pitanje je samo koliko ćeš sam kontrolirati svoju sliku u javnosti. Možete se praviti "glupi" i reći da je dovoljno baviti se time čime se već bavite, "pozitivna slika o meni stvorit će se sama od sebe". Realnost je takva da ako sami ne preuzmete konce u ruke pitanje je što će se desiti. Slična stvar je i vječiti argument mnogih akademskih građana koji tupe da fakultet nije odgojna (usvajanje normi i stavova), već isključivo obrazovna (usvajanje znanja i vještina) institucija. No kod obrazovanja ne možete birati hoćete li se baviti jednim ili drugim, odgoj se dešava htjeli vi to ili ne. Pitanje je samo koliko to želite kontrolirati. Rezultat stava da se odgojem ne bavimo najčešće za posljedicu ima studente koje ne brine ništa osim ocjena na ispitu, što baš i nije najkorisniji stav. Vratimo se PR-u ...



Ova sličica gore prikazuje "magični" krug reputacije, tj. vaše slike u javnosti. Važno je ono što radite, tj. rezultati vašeg rada. Objavili ste članak u časopisima Nature ili Science? Super, šutate dupe :) Uz to što radite važno je i pričati o tome što radite. Možete i unajmiti nekog drugog da radi taj posao za vas - dosta institucija danas ima PR odjele, no uvijek možete i taj dio donekle držati u vlastitim rukama. Inače dobismo i link na skriptu Djelotvoran ured za tisak – Pogled iznutra koja sadrži preporuke za funkcioniranje PR odjela neke institucije. Osim što pričate o sebi, morate i znati što ostali pričaju o vama, te pokušati kontrolirati i taj dio vaše reputacije. Informacije drugih mogu vam pomoći da poboljšate to što radite, a u slučaju da se radi o širenju negativnih informacija na takve stvari je potrebno i reagirati. Važno je da niti jedan dio ovog kruga ne nedostaje.

Malo ću se vratiti na početak i objasniti zašto "jasno i jednostavno". Stvar je dobrim dijelom u obrazovnoj strukturi RH (popis stanovništva, 2001):
  • nepoznato 0,67%
  • bez škole 2,86%
  • nezavršena osnovna škola 15,76%
  • osnovna škola 21,75%
  • srednja škola 47,06%
  • viša škola 4,08%
  • fakultet 7,82%
Ono na što smo obično navikli je komuniciranje s ovom visokoobrazovanom manjinom. Kad se obraćate javnosti radite sa svima, a tu su stvari takve da je naprosto nužno biti "jasan i jednostavan".

Kraj bih htio ostaviti za kratke filmiće koji su se vrtili na predavanju svi su vrlo interesantni ;)

Steve Jobs Stanford Commencement Speech 2005



Govor u kojem Steve Jobs priča o tome kako i nije toliko loše odustati od visokog obrazovanja, kako se nositi sa situacijom kad ti se život okrene naopačke  i žašto živjeti svaki dan kao da ti je zadnji. (uz prvu stvar još jedna preporuka za studente: Don't just focus on studying)

"Did you know?"



Prezentacija koja je vam pruža perspektivu o promjenama u svijetu. Doživjela niz izmjena (ovo je kraća, dinamičnija verzija), originalnu stranicu projekta Shift Happens nađite ovdje. Zadnja verzija Did You Know 4.0 je izašla ove jeseni i usmjerena je primarno na medije.

Marko Kosicek - Croatia - FamLab International Final 2008



"Ljubav je kemija, sex je fizika" je početak prezentacije Marka Košičeka Biokemija ljubavi koja je pobijedila na internacionalnom finalu FameLaba 2008. Prezentaciju sam imao prilike čuti i uživo na finalu Laboratorija slave, a verziju na hrvatskom možete naći na limun.hr, gdje možete naći i sve snimke sa hrvatskih finala Fame Laba 2008. i 2009. Možda me boki sljedeće godine i nagovori da odem na to čudo, ako je on mogao bit treći, onda može bilo tko ;)