nemo uči o tome kako znanost dolazi na eter

U nekim prošlim vremenima ljudi su mislili da se svjetlosni valovi šire kroz medij zvan eter. Kako je svjetlost ustvari elektro-magnetski val, tako se i za radio valove koji su također elektro-magnetske prirode moglo reći da se šire eterom, pa pretpostavljam da je tako nastao i izraz "na eteru". U međuvremenu se pokazalo da eter ne postoji, ali izraz "na eteru" koristi se i danas. E sad kakva se to znanost onda širi na eteru kako je rečeno u naslovu?

Danas vam predstavljam rezultat neobičnog interviewa koji sam vodio sa dvojcom svojih dobrih prijatelja, Bojanom Markičevićem i Jakovom Ivkovićem, o radijskoj emisiji koju vode na Radiu SC. Emisija se zove "Znanost na eteru" ili "Znanost na CH₃OCH₃", a bavi se širenjem znanstvenih ideja među općim pukom. Interview je neobičan zato jer je dijelom vođen preko google wavea, a dijelom uživo, a dodat ću i nekih općih informacija koje se u razgovoru nisu pojavile. Inače o ovoj emisiji sam pisao u vrijeme samog nastanka, u sklopu kolumne Drvlje&Kamenje na Ćumez.orgu, tako da možete malo uspoređivati stanje tada i sada. Hint: momci su se popravili ;)

nemo: Za početak, recite nešto malo o sebi...

Bojan: Mali čovjek velike glave ...

a gle...volim sve što vole mladi...nova znanstvena otkrića, znanstvene članke i znanost općenito...volim pričati o njoj, maštati o njoj...razmišljati o njoj...i super mi je što ništa ne znam...u svakom razgovoru s vama otkrivam kako sam tuka neobrazovana... i to mi je cool.

volim muziku...nekad sam skupljao kazete, sada skupljam mp3 ce za koje se trudim da ih preslušam prije nego ih arhiviram na CD. Volim nositi diskman...zato jer jedino tako mogu svoju arhiviranu glazbu slušati...volim plesati...ne na glazbu koju slušam, nego neku ...malo drugačiju, zapravo totalno drugačiju...

(nemo: bojan je osim ovog poznat po tome što je osnovao Ćumez, što završava studij geofizike i predaje fiziku u OŠ Matije Gupca u Zagrebu)

Jakov: Radni čovjek, donedavno študenat. Marljiv dok ga netko dobro tjera da radi, ili ako su pare u pitanju, a ponekad i sam nešto dobro napravi, ali kad ga baš zaigra njegova vlastita mašta ili interes. Jednako kao Boki, voli pratiti razvoj znanosti i tehnologije, a pogotovo istraživati one stvari koje se u svakodnevnici uzimaju zdravo za gotovo, a plod su povijesnog razvoja znanosti i tehnologije. Čitaj: "Mlad, zgodan, ambiciozan, sve zna, ima arijevske gene i laže u prvih 8 riječi svoje rečenice". Slobodno vrijeme trenutno iskorištava u treningu sporta u kojem uživa, a ponekad napravi i poneku radio emisiju ili drugi komadić intelektualnog vlasništva kojeg želi podijeliti s širom javnosti. Voli muziku, koncerte, druženje, pijančenje, isto kao i drugi zdravi primjerci ljudske vrste.

(nemo: studij o kojem priča je onaj kemije, a rad je na plivi, što nije trenutačno ime za R&D lab u kojem jest no tko će to pamtit. ah i geni su prije kameni nego arijevski ;)

nemo: Kako ste nadošli na ideju toga da radite tu emisiju?

Bojan: ja se stvarno ne sjećam sada kako je došlo do toga. Znam da sam u to doba učio u SCu redovito, i viđao ekipu na radiu, i nemam pojma niti kako sam došao do određene ekipe i zapravo im predlozio da radimo emisiju o popularizaciji znanosti. S druge strane, Netko s faxa, čije ime asistenta s kojim imam dubok i profinjen odnos, necemo spominjati...khm... je isto tako rekao nekome na radiu da bi nas bilo dobro kontaktirati... Manjanu (nemo: također znan i kao Jakov), sam pitao...hmph...il je on mene pitao...

Jakov: Boki (nemo: također znan i kao Bojan) je došo na ideju, meni se svidjela, ja je podržo i krenusmo. Privuklo me više stvari: kreativno druženje s Bokijem, ubijanje treme i mogućnost treniranja za bolju izvedbu javnog nastupa (poput sudjelovanja u radio emisiji koja ide uživo) i, što je najvažnije, trkeljanje, zafrkancija i ozbiljan trud u istraživanju popularnih znanstvenih tema i pokušaju da ih se na što zanimljiviji i probavljiviji način prikaže običnom, prosječnom puku.

nemo: Kako radi Radio SC?

Bojan: Radio SC je radio u nastanku. I kao takav nastaje. Što je super. Mi smo uletili negdje na samom početku i rastemo zajedno s njim. Nekako mi se čini da je čitava stvar pokrenuta od nekoliko entuzijasta, najosnovnija oprema je skupljena i neki prostor je, vjerujem privremeno, preuređen u radijsku prostoriju. Ili kako god da se to već zove...studio...

Onako...treba i ima puuno mjesta za napredovanje i poboljšanje... od početka je priča prodavana nama kako će radio uskoro zatraziti FM koncesiju. Ali, mislim da je to jedan dobar predizborni lobijski trik. Organizacijski to stvarno dobro funkcionira. Samo nekoliko puta se desilo kako smo trebali doći i održati emisiju, pa nije bilo ključa od studija i da smo zbog toga kasnili. u zadnje vrijeme, stvari su se popravile.

Jakov: "Pa preko radiovalova" reko bi čovjek. Ali očito da nije to samo tako :) Eto, reče već Bojan neke osnovne stvari. Radio SC pokazuje neki vid napretka u nekom sporijem tempu. Imali smo prilike vidjeti neke zahvate viših odgovornih lica u dizanju ozbiljnosti organizacije (Silvija, Adriana, tehničari, web, nove emisije, poboljšanje kvalitete emisija). Što je više dobrih emisija i entuzijazma, kreativnosti i dovoljnog nivoa ozbiljnosti u ljudima koji rade emisije, organizacijske poslove i tehničke poslove, to je dojam koji se stječe prema vani sve bolji i sve privlačniji prije svega publici,pa ljudima koji rade nove emisije i na kraju svima nama koji smo već tamo i koji nastojimo poboljšati emisije do nekog sve boljeg i kvalitetnijeg nivoa. Mislim da će se jednog dana, već kroz koju godinu, Radio SC osloboditi iz utp kablova, switcheva, routera i servera, negdje prema radiovalnim horizontima, na kojem će putu donositi ubrojne nevine radioprijemnike tople zvukove "Znanosti na eteru" i drugih dobrih emisija i muzike u uši sveopće radiopublike :nedovoljanjebilokakavsmajlićdasedočaravlastitaimpresijanaovajproser:

nemo: inače za one koji možda nisu pohvatali Radio SC funkcionira u sklopu Studentskog Centra u Zagrebu i to zasad samo kao internetski radio, te ga se ponekad čuje sa zvučnika dok čekate za red u menzi u savskoj ;) No kao što oni kažu to je FM radio samo zapeo u statusu web radija, da ih citiram u njihovom nastojanju traženja frekvencije:

"Radio SC je neprofitni, eksperimentalni, studentski community web radio koji je početkom 2009. stupio u javnu, političku akciju podizanja zahtjeva za dodjelom frekvencije, odnosno traženja promjene zakona o audio-vizualnim medijima koji u ovom trenutku, suprotno preporuci Europske unije i legislativi država članica EU nema treći, medijski sektor čije nužno otvaranje bi omogućilo neprofitnim, community i free radijskim postajama uspostavljanje održivog razvoja i FM statusa koji su ključni za dobrobit i podizanje kvalitete civilnog društva."

Njihov kulturni imperij broji popriličan broj emisija, a u zadnje vrijeme dostupan je poveći broj emisija za skidanje u arhivi. Uz znanost na eteru postoji još jedna emisija znanstvene tematike, specifično astronomije, a zove se Zvjezdoznanci. A otvoreni su i za nove emisije tako da javite se ako ste gladni publike ;) Inače program radija nije uopće loš, zadnjih tjedana ih slušam po par sati dnevno i nađe se svačega. U svakom slučaju neobičan radio kakvog nema na standardnim frekvencijama + nema reklama!

nemo: Kako vi radite svoju emisiju, koji je proces od početne ideje do konačne emisije?

Bojan: he he he... stihijski... Manjana, hocemo ozbiljno ili iskreno??

nemo: publika će procjenit ko je više lagao :)

Jakov: Priprema za emisiju još uvijek nije ono što bi htjeli da bude. Bilo je idealnih tjedana kad smo u tjednu prije sjetili što se radi i čak i najavili što se radi.

nemo: Najave dođu kada?

Jakov: S najavama smo počeli prije kojih 6 emisija i obično dođu na sam dan kad i emisija.

nemo: nazad na razradu...

Bojan: Proces pripremanja emisije je izuzetno kompliciran i vremenski zahtjevan. Određene teme se zadaju, i u sklopu vrlo produktivnog i argumentiranog razgovora na nekoj kavi, nakon iznošenja prvih istraživanja u vezi teme i slicno odredjene teme bivaju odbacene i/ili prihvacene.Nakon toga nastupa trenutak intenzivnog istrazivanja i detaljnog upoznavanja s temom. Pisanja zabiljeski, surfanja po netu, znanstvenim publikacijama. Taj proces traje i po nekoliko tjedana...dobro, ne doduše kontinuiranog rada... i nakon dovoljno skupljenog materijala, svatko od nas napiše prvi prijedlog teksta za emisiju, te se taj prijedlog šalje drugom uredniku. Nakon toga oba urednika u svoju prvu verziju nadodaju dijelove verzije drugog urednika...i dobijamo dvije verzije drugog teksta. Na sljedećem sastanku (koji je isti radni sastanak na kojem se teme odbacuju ili prihvaćaju) okvirno izaberemo najvažnije dijelove teksta, i dobivamo draft treće verzije teksta.

Nakon toga se izvlace slamke, i onaj koji izvuče najdužu, placa cugu, a onaj koji izvuce najkraću, taj tekst uređuje u nešto konkretno...tj. samo iz drafta pravi četvrtu verziju, koja se nakon toga šalje ovom drugom uredniku na korekturu, lomljenje teksta, lekturu i osmišljavanje humorističnih upadica...

Taj tekst, je više manje tekst koji nas vodi kroz emisiju i koji slobodnije interpretiramo u samoj emisiji.

Jakov: Idealno bi bilo da se spremimo tjedan dana prije, da skupimo materijala iz više izvora, dogovorimo se koje materijale izdvajamo van i od toga sastavimo neku pričicu. To složimo u neki komad teksta i onda je poželjno da unutra vudu zastupljeni dijelovi materije koju obrađujemo, za koju Bojan i ja imamo solidno znanje i o kojem možemo naklapat po nekoliko minuta u toku emisije bez gledanja u tekst. Ovi materijali bi trebali biti tekstovi, audio i video zapisi (podcasti, jubito). Npr. u emisiji kad smo radili zvuk puštali smo audio klipove glasanja kitova i dupina. Uz to još tražimo popularne novosti iz svijeta znanosti i tehnologije koje su zanimljive javnosti.

nemo: Jeste li lijeni?
Jakov: Jesmo :) Uspjeli smo na željeni način organizirat emisiju u možda 5-10% slučajeva, u optimističnoj procjeni.

nemo: Kako ste zadovoljni sa emisijom, što bi mijenjali, što smjerate u budućnosti?

Bojan: Zadovoljni smo...više manje...sad smo zadovoljniji jer velik broj zadnjih emisija nismo uopće nakon emisije preslušali, pa ni ne znamo što nije bilo loše... zapravo, sve je bilo supar...i totalno smo zakon.

Na početku, dok smo jos bili mladi (što ne znači da više nismo) i nadobudni i zgodni (što ne znači da više nismo) smo redovito po nekoliko puta preslušavali sve naše emisije, analizirali, editirali...komentirali greške i razmišljali što možemo popraviti...no sada smo totalno cool i samouvjereni pa se uopće ne slušamo više...

Budućnost:

Ima tu dosta ideja...

kao recimo...

interaktivni radijski prijenos eksperimenta iz prostorija SCa...

Jakov: Što dalje? Ostvarivanje zanimljivog i zabavnijeg tona za publiku koja nije znanstveno potkovana (studenti, jeca, kumice sa placa i sl.). Za to treba uozbiljiti pripremu, da bude bar tjedan dana prije emisije. A druge ideje su umjereno mjenjati koncept emisije, kako bi bolje ubili monotoniju. Npr. svaki put imati sekciju Što se u znanosti desilo na današnji dan. I barem u svaku drugu emisiju dovest gosta koji je kompetentniji u temi od nas.

nemo: S obzirom da je Radio SC primarno internet radio, kako vam se sviđaju stranice radio SC-a?

Bojan: Ah...stranice ko stranice...dobre su, ali mislimo da bi mogle biti i bolje. Mi planiramo u sklopu znanosti na eteru produbiti naše djelovanje u popularizaciji znanosti sa kulturom SCa. Pa je tako bilo priče da će znanost dobiti poseban dio na web stranicama SCa gdje ćemo mi imati dovoljno slobode da na nama svojstven način osmislimo i vizualni identitet.

To je kraj priče, što još reći ... slušajte ih svake druge srijede u 17h na http://www.sczg.hr:8000/stream.m3u (i slušajte Radio SC općenito), zadnja emisija je bila ove srijede o stalno aktualnoj temi globalnog zatopljenja. Skinite stare emisije iz arhive (još nisu sve tamo) i posjetite ih na liceknjizi (tamo ćete najprije vidit najavu ako ćete ju vidit ;)

Što se mene tiče ovo je zadnji u nizu članaka vezanih uz medije i njihovo funkcioniranje, ostaje možda još jedan zadnji u kojem bi stvari rekapitulirao, otom potom.

nemo uči o fizikalnim eksperimentima upravljanim preko weba

U ovom semestru imam držim dva seminara iz metodike nastave fizike, a prvi je vezan uz pokuse upravljane na daljinu. Obično se eksperimentiranje izvodi uživo ako se uopće izvodi, tako da je ovo ponešto drugačiji pristup - danas je moguće pristupiti određenim eksperimentalnim postavima iz udobnosti vašeg doma :) To ima svoje prednosti i mane, a u osnovi takvi eksperimenti su najkorisniji u okruženjima kada se cijela nastava izvodi na daljinu.

Za detalje možete pogledati tekst seminara, a ideje su ukratko izložene i u ovoj prezentaciji ispod. Možete saznati kako točno pokusi na daljinu rade, kako se nose sa drugim oblicima eksperimentiranja, kakva istraživanja postoje o eksperimentima na daljinu, te kako i zašto ih koristiti.

I sa čim sve danas možete eksperimentirati na daljinu? Stvari variraju od prilično impresivne znanstvene opreme, pa do pokušaja zamjene klasičnih laboratorijskih vježbi. Što se astronomije tiče kolega Baloković me uputio na Bradford Robotic Telescope, koji bilo kome omogućava da napravi astronomsko promatranje sa teleskopom koji je dosta bolji od onoga što se može nabaviti po trgovinama ;) Kasnije sam naletio na još jedan sličan projekt - Faulkes Telescope Project koji omogućava pristup prema dva teleskopa (jedan na sjevernoj i jedan na južnoj polutci), a ima i dodatne edukacijske resurse.

Danas sam naišao na jednu Bugscope stranicu koja vam omogućava da im pošaljete svoje uzorke kukaca, koje oni zatim pripreme i omoguće vam pristup interaktivnom radu sa elektronskim mikroskopom (kukci sa velikim zoomom ;). Isti ljudi izradili su i Virualni mikroskop, program koji vam omogućava proučavanje pravih snimaka elektronskog, svjetlosnog i skenirajućeg mikroskopa. Ovo nisu pravi pokusi na daljinu, ali radite s pravim podatcima što je praktički jednako dobro.

U seminaru sam pokrio i par projekata koji služe za podršku nastavi kroz izvođenje pokusa na daljinu:

• ISES Web - Internet School Experimental System Remote Laboratory je Češki projekt u kojem vlastito iSES sučelje koriste za izvedbu eksperimentirata na daljinu. Isti sustav se koristi i za mjerenje u klasičnim laboratorijskim uvjetima. Na stranicama možete različitim pokusima iz fizike.
  
• RCL portal - Remotely Controlled Laboratories je projekt nastao u Njemačkoj u suranji tehničkog sveučilišta u Kaiserslauternu sa nizom komercijalnih kompanija i edukacijskih udruga. Također pruža pristup nizu fizikalnih eksperimenata (sekcija RLCs na stranici).
  
• MIT iLabs - MIT-eva arhitektura za izgradnju eksperimenata na daljinu. Pokriva više područja, neki od laboratorija imaju veze i sa fizikom. Npr. kolegij 6.012 Microelectronic Devices and Circuits uz ostale materijale slobodno nudi i pristup laboratoriju na daljinu. Morate se registrirali kako bi ste koristili laboratorij, ali je registracija besplatna.
  
• NetLab - projekt kojeg održava sveučilište Južne Australije, nudi nekoliko eksperimenata iz elektronike sa specijalnim naglaskom na autentičnosti sučelja koje nalikuje stvarnim mjernim uređajima. Također zahtjeva registraciju.

Primjera dakako ima još. Inače kako zasad stvari stoje ja ću za diplomski izrađivati jedan ovakav sustav, s tim da još isprobavam kako ću to točno izvesti. Ideja koja mi je najinteresantnija je izraditi robotsku ruku pomoću Lego Mindstorms seta, koja će korisnicima omogućiti da lako preslaguju postav, no ideja je još daleko od gotove ;)

Drugi seminar kojeg bi trebao držati za tjedan dana je vezan uz spektroskopiju, a moje i predavanja mojih kolegica ćete moći vidjeti i u video verziji jednom kad se to postavi na internet (sva predavanja su snimana).

nemo je u potrazi za Karlom Saganićem

Bojan Žagrović je jučer zaželio da se u Hrvatskoj nađe jedan Karlo Saganić - osoba koja bi poput Carla Sagana popularizirala znanost na interesantan način, ali bez trivijaliziranja. Saganova knjiga, a kasnije i serija, Cosmos za znanost je zainteresirala mnoge, a prema Bojanovoj izjavi dijelom je odgovorna i za to što se on bavi znanošću. No prije nego što se uputite u potragu za Saganićem morat ću vas obavijestiti da ga ustvari već znamo. Krešimir Macan kaže da se radi o njegovom imenjaku, Krešimiru Mišaku. Sviđalo se to znanstvenicima ili ne :)

Ovo je bio dio radionice o popularizaciji znanosti koja se desila ove subote (5.12.) na FESB-u. Na radionici koja je trajala tri sata se skupilo 40-ak znanstvenika, studenata, profesora i općenito ljudi koji se bave obrazovanjem sa ciljem razrade nekih konkretnih akcija popularizacije znanosti koje bi se mogle pokrenuti. Stvar je bila organizirana kao "okrugli stol" gdje je nekoliko govornika kratko trebalo izložiti određenu problematiku, nakon čega je slijedila rasprava. Od predviđenih sudionika nisu se pojavili Hrvoje Krešić (Novi list) i Hrvoje Meštrić (MZOŠ), no i bez njih bilo je sasvim dovoljno priče (koja je uz to i snimljena) pa krenimo redom...

Prvi je izlagao Dejan Vinković, koji je prisutne pokušao uvjeriti da je u državi Hrvatskoj nešto ozbiljno krenulo po krivu. Dejan je u svojoj prezentaciji pokušao napraviti usporedbu komunikacije znanosti u Hrvatskoj i SAD-u. Općenito nije zadovoljan mistificirajućim pristupom koji imaju mediji u Hrvatskoj, kao primjer je naveden nedavni incident izvještavanja o LHC-u u Dnevniku HTV-a - detalje možete pronaći u članku Svijet se LHC-om ponosi, HTV se s njim sprda. Kad smo već kod državne televizije Dejan je najavio tužbu zbog proklamiranja emisije Na Rubu Znanosti kao dijela znanstveno-obrazovnog programa, što krši niz zakona s obzirom da se dotična emisija unatoč popularnosti uopće ne bavi znanošću.

Nakon Dejana izlagala je Maja Vađić s malo prije prozvanog HTV-a. Maja je pojasnila zašto je situacija na HTV-u po pitanju znanosti prilično tmurna - kvalitetniji projekti teže prolaze, a za znanstveno-obrazovni program se izdvaja malo novaca. Njezina preporuka za situacije poput ove iz Dnevnika su da se napravi službena žalba prema uredništvu, te Hrvatskom novinarskom društvu. Netko barem mora reći da se desilo nešto krivo. Za stvaranje novih kvalitetnijih sadržaja predlaže da se pokrene projekt koji bi objavljivao nezavisno, preko Interneta.

Bojan Žagrović je pričao o nekoliko stvari, najupečatljivije mi je ostalo ovo sa početka posta ;) Srećom pa će moje riblje pamćenje biti kompenzirano sa snimkom cijele rasprave (jednom kad dođe na web ;)

Davor Bernardić, SDP-ov saborski zastupnik, a ujedno i fizičar pokušao je složiti važnost znanosti u jednu širu sliku stvari, no čini mi se da je dobar dio ljudi to shvario kao politiziranje. Jedna dobra opservacija: što se percepcije znanosti tiče znanstvenici ustvari ne znaju što žele, a i od onih koji rade nešto "svaki puca iz svoje rupe". Što je prilično točno, trenutačno postojeće inicijative uglavnom djeluju bez interakcije s ostalima i bez neke "šire vizije", a većina uopće nema neki stav.

Zadnji na redu je bio Krešimir Macan, koji je pokušao sve sažeti i realno posložiti na noge. Problem nam neće rješiti nitko drugi, znanstvenici prvo sami moraju posložiti svoje prioritete. Nije Mišekov problem to što je on popularan ;)

Poanta priče: znanstvenici (i ostali ;) u Hrvatskoj bi se trebali organizirati po pitanju popularizacije znanosti. I trebali bi skužiti što stvarno žele postići. Nakon toga se može krenuti nekamo.

Poslije izlaganja uslijedila su pitanja i komentari publike, dosta toga mi se činilo kao jadanje na postojeće stanje, dakle moglo je biti i konstruktivnije. Ali valjda je to tako svaki put kad se sa nečim kreće. Inače bilo je podosta komentara koji će se lakše doživjeti na snimci, a i ja se ne mogu sjetiti svega ;) Kako za sada stvari stoje skupljeni su kontakti ljudi koji se i dalje žele baviti sa ovim, tako da bi ova rasprava čak i mogla pokrenuti neke konkretnije inicijative, šteta bi bila da se problem identificira i onda ne napravi ništa po tom pitanju. Najavljena je i potencijalna praktična radionica iz javnih nastupa.

Inače ja sam iznjeo konkretne prijedloge koji su izašli iz rasprave na Google Waveu, koji su bili primarno iz perspektive studenata i što bi se moglo učiniti za njihovu motivaciju. Ovdje ću kopirati te komentare, s obzirom da se sadržaj wavea još uvijek ne može objavljivati na neki jednostavniji način, ako hoćete vidjeti originalnu raspravu javite se i uključit ću vas.

Kako bi ste vi popularizirali znanost?

• otvoreni laboratorij - mjesto na koje možete doći bilo kad i raditi na svojem znanstvenom projektu
• putujuča verzija otvorenog laboratorija koji ide po školama kad imaju otvorene dane
• Ljetne škole po županijama
• Regionalna događanja 

Što je za vas najvažnije za sustavnu promjenu?

• poticanje predmetnih nastavnika i sveucilisnih profesora za dodatne aktivnosti
• bodovima za reizbor u zvanja
• razlucivanje edukacijskog od znanstvenog kod sveucilisnih profesora
• zajednicka konferencija/seminar profesora, znanstvenika, ucitelja, politicara i predstavnika medija s krajnjim ciljem razvoja nekoliko konkretnih projekata na jednogodisnjoj bazi
• motiviranje studenata za aktivaciju unutar popularizacije
• Kroz sustav ECTS bodova
• Volontersku kraticu
• obaveznim/izbornim kolegijima
• stipendijama za ljetne skole i festivale znanosti
• radionicama i sl
  

nemo traži ideje za radionicu

U sklopu kolegija "Znanstvena komunikacija" sljedeći tjedan trebao bih sudjelovati na radionici i popularizaciji znanosti. Prekjučer mi je u sandučić došla poruka od profesorice Fuchs sa obavijesti: Poziv na radionicu: Popularizacija znanosti, Split 5. 12. 2009. godine, 10:00 do 12:00 FESB.

Da skratim na tekstu ovdje ću citirati samo dio vezan uz ciljeve radionice, tj. ono što se želi postići:

"Cilj radionice Popularizacija znanosti je osmisliti optimalan način odnosa znanosti i šire javnosti. Kroz eksponiranje i popularizaciju znanosti javnost se senzibilizira za potrebu korištenja znanosti, a akademske ustanove postaju prisiljene mijenjati način rada i pristup učenju. Stvara se kadar koji je sposoban sam misliti i riješavati probleme. Sustavna popularizacija znanosti zahtjeva velika sredstva i puno vremena.

Zadatak radionice je smisliti nekoliko originalnih ideja za ad hoc popularizaciju znanosti ne bismo li time pokrenuli druge strukture da se uključe u projekt. Time bismo “pogurali” sustavnu popularizaciju znanosti i stvorili preduvjete za zajednički rad na popularizaciji znanosti između akademskih odjela, istraživačkih instituta, industrije, osnovne i srednje škole, medija, političara, javnosti itd.

Dugoročni cilj je na svim društvenim razinama stvoriti preduvjete da sutra vaše ili moje dijete može poželjeti, a i postati znanstvenik."

Za radionicu su osim kolega koji slušaju kolegij kao sudionici navedeni:

• Davor Bernardić (Saborski zastupnik, SDP)
• Hrvoje Krešić (Novinar, Novi list)
• Krešimir Macan (PR stručnjak, Manjgura)
• Hrvoje Meštrić (Ravnatelj za znanost, MZOŠ)
• Maja Vađić (Novinarka, HRT)
• Dejan Vinković (Docent, PMF Split)
• Bojan Žagrović (Znanstvenik, MEDILS)

Eh sad, s obzirom da sam se ja za vrijeme studija podosta bavio (i bavim se ;) upravo popularizacijom znanosti, a to je radilo i dosta ljudi koje znam htio bih složiti neku raspravu prije same radionice. Sama radionica traje samo dva sata što je imho prilično kratko vrijeme za sve navedene ciljeve, a i definitivno bih htio čuti mišljenja ljudi s kojima sam surađivao sve ove godine (a i šire ;)

Iz ovog teksta o ciljevima meni se ključnim čini ovaj dio o strukturalnoj promjeni, tj. kako složiti sustav tako da popularizacija znanosti bude bolja/jača/utjecajnija. Dosta je važna ova tvrdnja "Sustavna popularizacija znanosti zahtjeva velika sredstva i puno vremena.", što je dosta točno. Ono što bih ja htio napomenuti je da također treba i voljnih ljudi - npr. popularno-znanstveni seminaru u Ćumezu nisu zahtjevali golema sredstva i vrijeme (trebali su ponošto ;) no definitivno su potrebovali neku osobu koja traži predavače i radi raspored termina. Ljetna tvornica znanosti na kojoj radim i ove godine je novčano dosta zahtjevna, no opet su ključni ljudi koji izvode same radionice. Ako imate entuzijastične ljude ostali troškovi će biti manji.

Da biste imali dovoljno ljudi najvažnije je imati aktivnu atmosferu - npr. ako je situacija na fakultetu takva da je svima pa i vrapcima na grani jasno da se cijeni samo stvari koje radite za nastavu, a ostalo je smetnja, onda mislim da neće postojati uvijeti za sustavno bavljenje popularizacijom znanosti. Studij nije najvažnija stvar za vrijeme studiranja ;) Ovo se dakako ne odnosi samo na studiranje, ali činjenica je da situacija u institucijama koje se bave znanosti nije baš najpogodnija za takve "van nastavne" aktivnosti. Potencijalno rješenje je vrednovanje takvih aktivnosti kao ekvivalent nastavi - npr. uvođenje kolegija "Popularizacija znanosti" unutar kojeg se ljudi uključuju u rad neke već postojeće inicijative ili osmišljaju nešto novo.

Druga stvar koja mi se čini važnom je dijeljenje ideja. Većina nas je dosta zatvorena po pitanju dijeljenja ideja i znanja, ja se u zadnjih pola godine trudim objavljivati barem dio stvari koje radim na ovom blogu. Dijeljenje ideja je dobra prilika za jeftino populariziranje znanosti s obzirom da je danas lako otvoriti vlastiti izvor informacija. Nova riječ za vas: Sharizm (plaćam pivo osobi koja smisli neki fora hrvatski prijevod ;) Dijeliti je dobro i iz drugih razloga - omogućava lakše (i jeftinije!) obrazovanje, te unaprijeđuje znanstvenu djelatnost.

Toliko od mene za sada, a ono što bih molio ljude dobre volje da kažu što misle ;)
Kako bi ste vi popularizirali znanost?
Što je za vas najvažnije za sustavnu promjenu?
Nešto drugo?

P.S. radim kooperacijski eksperiment na novoj alatki zvanoj Google Wave, gdje ću pokušati natjerati par ljudi da slože zajedničko mišljenje u svezi svega ovoga. Ako se želite priključiti, ali nemate pristup Valu (trenutačno se unutra ulazi samo preko pozivnice) javite zato jer imam pozivnice za par ljudi.

nemo uči o elektornici STM-a

Nemo sa još dvoje kolegica (Ana i Lući) radi na izradi elektronike za Skenirajući tunelirajući mikroskop. Drugi kolege još rade na izradi mehaničkog postolja i računalne podrške koja će sve to upravljati. Inače dizajn smo posudili od skupine ljudi koji su to radili na Sveučilištu u Munsteru. Mehanički dio će biti isti, dok će elektronika i software biti ponešto drugačiji.

Naime mi nemamo mogućnost jednake kontrole preko računala - ova ekipa je imala A/D i D/A karticu u računalu za koju su sami radili program. Mi imamo drugačije čudo od kartice koje ima 24 digitalna izlaza i 16 analognih ulaza, koje se kontrolira iz LabView-a pa ćemo još morati dizajnirati sklop za D/A konverziju te napraviti "program" za mjerenje i kontrolu u LabView-u. S druge strane mi ćemo iskoristiti još neke uređaje koje imamo u labosu pa ne moramo radi pola elektronike koju oni imaju. Zaključili smo da su nam dovoljni podsklopovi za kontrolu glave STM-a u X, Y i Z smijeru, ostalo radimo pomoću generatora napona i lock-in pojačala.

Zadatak Nemine skupine je napraviti sve potrebne elektroničke komponente i u zadnjih par četvrtaka smo uspjeli posložiti testni postav sklopa za kontrolu i napraviti dizajn pločice. Ono što još slijedi je osmišljavanje skroz novog sklopa koji će se sastojati od 3 D/A konvertora koji služe za prilagodbu signala sa računala. Srećom pa ova kartica koju imamo ima analogne ulaze pa ne moramo raditi i nekoliko A/D konvertora za pretvorbu mjernog signala. Inače cijela stvar se giba dosta sporo zato jer kolegice nemaju baš puno iskustva sa elektronikom - posljedica toga što se na faksu to slabo prošlo unatoč tome što se to kao radi na kolegiju po imenu Elektronika. Nemo ima tu prednost da je to sve prošao još u srednjoj (TŠRB) pa može i pokazati kako se radi :) Inače Nemo je zadnji put radio na nekom sklopovlju prije 6 godina, slabo se ima prilike na faksu, srećom pa ga znanje još služi. Nemo si misli da bi mogao složiti neke tutorijale za igranje s elektronikom kad nađe vremena, čini se da ljudima ne bi škodilo.

Inače ni ostalima baš ne ide najbrže - grupa za mehaniku još nije ni počela, a dijelovi su već odavno stigli. Ajd softweraši ni ne mogu baš puno dok se naš posao ne završi. Tako da će STM najvjerojatnije biti gotov tek najesen, valjda ćemo malo gledat atome ;)

Inače sve što Nemo ufotka, a vezano je za izradu STM-a naći će se u ovom albumu (zasad samo elektornika ;)

nemo uči o izlaganju znanstvenih članaka

Prošli petak je Nemo za potrebe kolegija "Metodologija istraživanja u prirodnim znanostima" izlagao članak Surface Studies by Scanning Tunneling Microscopy - Binning, Rohrer, Gerber, Weibel (1982). S obzirom da već radi na projektu izrade STM-a ovo se nekako poklopilo, inače radi se o članku u kojem je po prvi put predstavljen skenirajući tunelirajući mikroskop. Stvar ne bi bila toliko interesantna da to predavanje nije trebalo biti na engleskom, s obzirom da se cijeli kolegij drži na engleskom. Prošlo je podosta vremena od kada je Nemo imao priliku intenzivnije koristiti engleski, a izlaganje od 40 minuta se pokazalo još zahtjevnijim. Pa kako bi to onda trebalo izgledati izlaganje jednog znanstvenog članka? Slijede početne preporuke od profesorice:

You are presenting a paper that is original because of something, but the topic is probably not something that the rest of us know a lot about. So first 5 to 10 minutes you give the background of that topic (why are we interested in that...), then in next 5 to 10 minutes you place the paper within research that has been done on the given topic (what have the others done and why is this new, different or better). In following 20 minutes you describe something from the paper that is the most important or the most interesting. You do not have time to go over the whole paper so it is very important that you plan well. The last 10 minutes should be conclusions where you need to say why was this paper important to research society, i.e. you combine what you have said in those 20 minutes with background and overview that you gave in the beginning. You may use the slides (not more than 20), but they can not be filled with paragraphs, sentences etc. You may use cheat-sheets and you can read from them openly. The most important thing is that your presentation makes sense to all of us, but that it also grasps the science from the paper. If you need to use the chalk and board excellent. In total your presentation should be between 30 to 40 minutes and we will have at least 10 minutes for questions.

Dakle po takvim linijama Nemo je napravio pripremu za izlaganje koju možete vidjeti ovdje. Još da je uspješno ponovio koji puta, a nije da nije bio svjestan da se ovaj put stvarno mora pripremiti. Rezultat je nažalost bio takav da je prvih 10 minuta zvučalo užasno, poslije toga se popravilo. Konačne opaske su bile:

Uvod je bio prilično nerazumljiv i mlak (uvod bi trebao navuči ljude na temu), a nakon toga je postavljanje u kontekst bilo preširoko (tj. išlo se u previše detalja). Također izneseni grafovi su trebali biti bolje pojašnjeni, a od kolege sam dobio primjedbu da je izlaganje o tuneliranju bilo više na popularno-znanstvenoj razini što je bilo neadekvatno s obzirom na prirodu ovog izlaganja. Na kraju sam dobio i bolju preporuku za tok izlaganja:

Uvod bi trebao biti nešto što svi znaju, ali stvarno svi, služi za "navlačenje" ljudi :) Nakon toga stavljanje u kontekst ostalih straživanja bi trebale biti informacije koje znaju svi u sobi, dakle polagano se sužuje raspon informacija. Nakon toga izlaganje rezultata treba biti sažeto i koncentrirano, te treba jasno iznijeti po čemu su te informacije nove i što se htjelo postići time. Nakon toga bi zaključak trebao poslužiti da se ta jedna koncizna ideja opet stavi u širi kontekst kako bi se vidjela relevantnost tog istraživanja.

Eto možda nekom posluži, Nemo će valjda bolje sljedeći put, ovo je zasad preživio.