nemo uči o tome kako znanost dolazi na eter

U nekim prošlim vremenima ljudi su mislili da se svjetlosni valovi šire kroz medij zvan eter. Kako je svjetlost ustvari elektro-magnetski val, tako se i za radio valove koji su također elektro-magnetske prirode moglo reći da se šire eterom, pa pretpostavljam da je tako nastao i izraz "na eteru". U međuvremenu se pokazalo da eter ne postoji, ali izraz "na eteru" koristi se i danas. E sad kakva se to znanost onda širi na eteru kako je rečeno u naslovu?

Danas vam predstavljam rezultat neobičnog interviewa koji sam vodio sa dvojcom svojih dobrih prijatelja, Bojanom Markičevićem i Jakovom Ivkovićem, o radijskoj emisiji koju vode na Radiu SC. Emisija se zove "Znanost na eteru" ili "Znanost na CH₃OCH₃", a bavi se širenjem znanstvenih ideja među općim pukom. Interview je neobičan zato jer je dijelom vođen preko google wavea, a dijelom uživo, a dodat ću i nekih općih informacija koje se u razgovoru nisu pojavile. Inače o ovoj emisiji sam pisao u vrijeme samog nastanka, u sklopu kolumne Drvlje&Kamenje na Ćumez.orgu, tako da možete malo uspoređivati stanje tada i sada. Hint: momci su se popravili ;)

nemo: Za početak, recite nešto malo o sebi...

Bojan: Mali čovjek velike glave ...

a gle...volim sve što vole mladi...nova znanstvena otkrića, znanstvene članke i znanost općenito...volim pričati o njoj, maštati o njoj...razmišljati o njoj...i super mi je što ništa ne znam...u svakom razgovoru s vama otkrivam kako sam tuka neobrazovana... i to mi je cool.

volim muziku...nekad sam skupljao kazete, sada skupljam mp3 ce za koje se trudim da ih preslušam prije nego ih arhiviram na CD. Volim nositi diskman...zato jer jedino tako mogu svoju arhiviranu glazbu slušati...volim plesati...ne na glazbu koju slušam, nego neku ...malo drugačiju, zapravo totalno drugačiju...

(nemo: bojan je osim ovog poznat po tome što je osnovao Ćumez, što završava studij geofizike i predaje fiziku u OŠ Matije Gupca u Zagrebu)

Jakov: Radni čovjek, donedavno študenat. Marljiv dok ga netko dobro tjera da radi, ili ako su pare u pitanju, a ponekad i sam nešto dobro napravi, ali kad ga baš zaigra njegova vlastita mašta ili interes. Jednako kao Boki, voli pratiti razvoj znanosti i tehnologije, a pogotovo istraživati one stvari koje se u svakodnevnici uzimaju zdravo za gotovo, a plod su povijesnog razvoja znanosti i tehnologije. Čitaj: "Mlad, zgodan, ambiciozan, sve zna, ima arijevske gene i laže u prvih 8 riječi svoje rečenice". Slobodno vrijeme trenutno iskorištava u treningu sporta u kojem uživa, a ponekad napravi i poneku radio emisiju ili drugi komadić intelektualnog vlasništva kojeg želi podijeliti s širom javnosti. Voli muziku, koncerte, druženje, pijančenje, isto kao i drugi zdravi primjerci ljudske vrste.

(nemo: studij o kojem priča je onaj kemije, a rad je na plivi, što nije trenutačno ime za R&D lab u kojem jest no tko će to pamtit. ah i geni su prije kameni nego arijevski ;)

nemo: Kako ste nadošli na ideju toga da radite tu emisiju?

Bojan: ja se stvarno ne sjećam sada kako je došlo do toga. Znam da sam u to doba učio u SCu redovito, i viđao ekipu na radiu, i nemam pojma niti kako sam došao do određene ekipe i zapravo im predlozio da radimo emisiju o popularizaciji znanosti. S druge strane, Netko s faxa, čije ime asistenta s kojim imam dubok i profinjen odnos, necemo spominjati...khm... je isto tako rekao nekome na radiu da bi nas bilo dobro kontaktirati... Manjanu (nemo: također znan i kao Jakov), sam pitao...hmph...il je on mene pitao...

Jakov: Boki (nemo: također znan i kao Bojan) je došo na ideju, meni se svidjela, ja je podržo i krenusmo. Privuklo me više stvari: kreativno druženje s Bokijem, ubijanje treme i mogućnost treniranja za bolju izvedbu javnog nastupa (poput sudjelovanja u radio emisiji koja ide uživo) i, što je najvažnije, trkeljanje, zafrkancija i ozbiljan trud u istraživanju popularnih znanstvenih tema i pokušaju da ih se na što zanimljiviji i probavljiviji način prikaže običnom, prosječnom puku.

nemo: Kako radi Radio SC?

Bojan: Radio SC je radio u nastanku. I kao takav nastaje. Što je super. Mi smo uletili negdje na samom početku i rastemo zajedno s njim. Nekako mi se čini da je čitava stvar pokrenuta od nekoliko entuzijasta, najosnovnija oprema je skupljena i neki prostor je, vjerujem privremeno, preuređen u radijsku prostoriju. Ili kako god da se to već zove...studio...

Onako...treba i ima puuno mjesta za napredovanje i poboljšanje... od početka je priča prodavana nama kako će radio uskoro zatraziti FM koncesiju. Ali, mislim da je to jedan dobar predizborni lobijski trik. Organizacijski to stvarno dobro funkcionira. Samo nekoliko puta se desilo kako smo trebali doći i održati emisiju, pa nije bilo ključa od studija i da smo zbog toga kasnili. u zadnje vrijeme, stvari su se popravile.

Jakov: "Pa preko radiovalova" reko bi čovjek. Ali očito da nije to samo tako :) Eto, reče već Bojan neke osnovne stvari. Radio SC pokazuje neki vid napretka u nekom sporijem tempu. Imali smo prilike vidjeti neke zahvate viših odgovornih lica u dizanju ozbiljnosti organizacije (Silvija, Adriana, tehničari, web, nove emisije, poboljšanje kvalitete emisija). Što je više dobrih emisija i entuzijazma, kreativnosti i dovoljnog nivoa ozbiljnosti u ljudima koji rade emisije, organizacijske poslove i tehničke poslove, to je dojam koji se stječe prema vani sve bolji i sve privlačniji prije svega publici,pa ljudima koji rade nove emisije i na kraju svima nama koji smo već tamo i koji nastojimo poboljšati emisije do nekog sve boljeg i kvalitetnijeg nivoa. Mislim da će se jednog dana, već kroz koju godinu, Radio SC osloboditi iz utp kablova, switcheva, routera i servera, negdje prema radiovalnim horizontima, na kojem će putu donositi ubrojne nevine radioprijemnike tople zvukove "Znanosti na eteru" i drugih dobrih emisija i muzike u uši sveopće radiopublike :nedovoljanjebilokakavsmajlićdasedočaravlastitaimpresijanaovajproser:

nemo: inače za one koji možda nisu pohvatali Radio SC funkcionira u sklopu Studentskog Centra u Zagrebu i to zasad samo kao internetski radio, te ga se ponekad čuje sa zvučnika dok čekate za red u menzi u savskoj ;) No kao što oni kažu to je FM radio samo zapeo u statusu web radija, da ih citiram u njihovom nastojanju traženja frekvencije:

"Radio SC je neprofitni, eksperimentalni, studentski community web radio koji je početkom 2009. stupio u javnu, političku akciju podizanja zahtjeva za dodjelom frekvencije, odnosno traženja promjene zakona o audio-vizualnim medijima koji u ovom trenutku, suprotno preporuci Europske unije i legislativi država članica EU nema treći, medijski sektor čije nužno otvaranje bi omogućilo neprofitnim, community i free radijskim postajama uspostavljanje održivog razvoja i FM statusa koji su ključni za dobrobit i podizanje kvalitete civilnog društva."

Njihov kulturni imperij broji popriličan broj emisija, a u zadnje vrijeme dostupan je poveći broj emisija za skidanje u arhivi. Uz znanost na eteru postoji još jedna emisija znanstvene tematike, specifično astronomije, a zove se Zvjezdoznanci. A otvoreni su i za nove emisije tako da javite se ako ste gladni publike ;) Inače program radija nije uopće loš, zadnjih tjedana ih slušam po par sati dnevno i nađe se svačega. U svakom slučaju neobičan radio kakvog nema na standardnim frekvencijama + nema reklama!

nemo: Kako vi radite svoju emisiju, koji je proces od početne ideje do konačne emisije?

Bojan: he he he... stihijski... Manjana, hocemo ozbiljno ili iskreno??

nemo: publika će procjenit ko je više lagao :)

Jakov: Priprema za emisiju još uvijek nije ono što bi htjeli da bude. Bilo je idealnih tjedana kad smo u tjednu prije sjetili što se radi i čak i najavili što se radi.

nemo: Najave dođu kada?

Jakov: S najavama smo počeli prije kojih 6 emisija i obično dođu na sam dan kad i emisija.

nemo: nazad na razradu...

Bojan: Proces pripremanja emisije je izuzetno kompliciran i vremenski zahtjevan. Određene teme se zadaju, i u sklopu vrlo produktivnog i argumentiranog razgovora na nekoj kavi, nakon iznošenja prvih istraživanja u vezi teme i slicno odredjene teme bivaju odbacene i/ili prihvacene.Nakon toga nastupa trenutak intenzivnog istrazivanja i detaljnog upoznavanja s temom. Pisanja zabiljeski, surfanja po netu, znanstvenim publikacijama. Taj proces traje i po nekoliko tjedana...dobro, ne doduše kontinuiranog rada... i nakon dovoljno skupljenog materijala, svatko od nas napiše prvi prijedlog teksta za emisiju, te se taj prijedlog šalje drugom uredniku. Nakon toga oba urednika u svoju prvu verziju nadodaju dijelove verzije drugog urednika...i dobijamo dvije verzije drugog teksta. Na sljedećem sastanku (koji je isti radni sastanak na kojem se teme odbacuju ili prihvaćaju) okvirno izaberemo najvažnije dijelove teksta, i dobivamo draft treće verzije teksta.

Nakon toga se izvlace slamke, i onaj koji izvuče najdužu, placa cugu, a onaj koji izvuce najkraću, taj tekst uređuje u nešto konkretno...tj. samo iz drafta pravi četvrtu verziju, koja se nakon toga šalje ovom drugom uredniku na korekturu, lomljenje teksta, lekturu i osmišljavanje humorističnih upadica...

Taj tekst, je više manje tekst koji nas vodi kroz emisiju i koji slobodnije interpretiramo u samoj emisiji.

Jakov: Idealno bi bilo da se spremimo tjedan dana prije, da skupimo materijala iz više izvora, dogovorimo se koje materijale izdvajamo van i od toga sastavimo neku pričicu. To složimo u neki komad teksta i onda je poželjno da unutra vudu zastupljeni dijelovi materije koju obrađujemo, za koju Bojan i ja imamo solidno znanje i o kojem možemo naklapat po nekoliko minuta u toku emisije bez gledanja u tekst. Ovi materijali bi trebali biti tekstovi, audio i video zapisi (podcasti, jubito). Npr. u emisiji kad smo radili zvuk puštali smo audio klipove glasanja kitova i dupina. Uz to još tražimo popularne novosti iz svijeta znanosti i tehnologije koje su zanimljive javnosti.

nemo: Jeste li lijeni?
Jakov: Jesmo :) Uspjeli smo na željeni način organizirat emisiju u možda 5-10% slučajeva, u optimističnoj procjeni.

nemo: Kako ste zadovoljni sa emisijom, što bi mijenjali, što smjerate u budućnosti?

Bojan: Zadovoljni smo...više manje...sad smo zadovoljniji jer velik broj zadnjih emisija nismo uopće nakon emisije preslušali, pa ni ne znamo što nije bilo loše... zapravo, sve je bilo supar...i totalno smo zakon.

Na početku, dok smo jos bili mladi (što ne znači da više nismo) i nadobudni i zgodni (što ne znači da više nismo) smo redovito po nekoliko puta preslušavali sve naše emisije, analizirali, editirali...komentirali greške i razmišljali što možemo popraviti...no sada smo totalno cool i samouvjereni pa se uopće ne slušamo više...

Budućnost:

Ima tu dosta ideja...

kao recimo...

interaktivni radijski prijenos eksperimenta iz prostorija SCa...

Jakov: Što dalje? Ostvarivanje zanimljivog i zabavnijeg tona za publiku koja nije znanstveno potkovana (studenti, jeca, kumice sa placa i sl.). Za to treba uozbiljiti pripremu, da bude bar tjedan dana prije emisije. A druge ideje su umjereno mjenjati koncept emisije, kako bi bolje ubili monotoniju. Npr. svaki put imati sekciju Što se u znanosti desilo na današnji dan. I barem u svaku drugu emisiju dovest gosta koji je kompetentniji u temi od nas.

nemo: S obzirom da je Radio SC primarno internet radio, kako vam se sviđaju stranice radio SC-a?

Bojan: Ah...stranice ko stranice...dobre su, ali mislimo da bi mogle biti i bolje. Mi planiramo u sklopu znanosti na eteru produbiti naše djelovanje u popularizaciji znanosti sa kulturom SCa. Pa je tako bilo priče da će znanost dobiti poseban dio na web stranicama SCa gdje ćemo mi imati dovoljno slobode da na nama svojstven način osmislimo i vizualni identitet.

To je kraj priče, što još reći ... slušajte ih svake druge srijede u 17h na http://www.sczg.hr:8000/stream.m3u (i slušajte Radio SC općenito), zadnja emisija je bila ove srijede o stalno aktualnoj temi globalnog zatopljenja. Skinite stare emisije iz arhive (još nisu sve tamo) i posjetite ih na liceknjizi (tamo ćete najprije vidit najavu ako ćete ju vidit ;)

Što se mene tiče ovo je zadnji u nizu članaka vezanih uz medije i njihovo funkcioniranje, ostaje možda još jedan zadnji u kojem bi stvari rekapitulirao, otom potom.

nemo uči kako radi televizija

Još jedan odgođeni članak (srećom i zadnji što se komunikacije znanosti tiče ;) vezan je uz posjetu RTL-u, gdje smo naučili ponešto o tome kako radi televizija, te vrlo kratko obradili tematiku toga kako se ponašati pred kamerama. Stvar se desila 11.12.2009., dan nakon posjete Saboru.

RTL, je u odnosu na HRT vrlo malena televizija pa smo doslovce mogli napraviti obilazak cijelog procesa izrade TV programa, sve se može proći u jednom prolazu ovećeg kružnog hodnika :) Počeli smo sa uredničkom redakcijom, a nastavili sa studijom za snimanje - RTL u osnovi ima samo jedan veći studio, a taj je virtualni - obojan u zelenu boju koja se kasnije pomoću chroma key efekta automatski zamjenjuje sa željenom digitaliziranom pozadinom tako da je studio multifumkcionalan. Većina snimki se nalaze na velikim serverima (Josipa je umalo pala u napast da pokuša obrisati Dadilju :), a RTL je u procesu toga da cijelu svoju arhivu u potpunosti prebace sa kazeta na te servere. Već dulje vrijeme cijeli proces emitiranja signala je digitalna i emitira se upravo sa tih servera (odvojeni su serveri za produkciju/montažu, arhivu i emitiranje). Inače glavni tehničar im je fizičar po struci ;)

Nakon tog tehničkog obilaska na red je došao onaj dio o samom novinarskom poslu, ali i našem vježbanju, koji je vodila Slađana Lučić. Sam dan im počinje slično kao i u novinama, sastankom uredništva na kojem se odlučuje koje priče će se obrađivati. Razlike u odnosu na novine je to što imate ograničen broj kamera, tako da je broj vijesti koje se mogu obraditi suženiji od onoga što mogu obraditi novine.

Za dopise na TV vrijede slične stvari kao i za novine, no važna stvar koju uvijek treba imati na umu je to da je televizija vizualni medij. U tom smislu dobro je istaknuti elemente svojeg događanja koji su vizualno privlačni, tj. koji će dobro ispasti na kameri. Interesantna stvar koju sam saznao je da će televizijska ekipa prihvatiti naše snimljene materijale ako ih imamo. Slično kao što novinama možete poslati neke fotografije koje bi išle uz vijest tako možete televizijskoj ekipi koja vam dođe dati neke svoje dodatne materijale koji će oni potencijalno ubaciti u svoje snimke ako budu dovoljno dobri.

Najveću šansu za prolazak znanstvene vijesti obično imamo preko vikenda kada općenito ima manje drugih događanja, a za veće praćenje imamo šanse praktički jedino kod HRT-a s obzirom da oni jedini imaju veći obujam obrazovnog i znanstvenog programa (a i tamo je relativno tanak). RTL i Nova nemaju emisija koje bi se bavile samo tim temama, pa je shodno tome i manja šansa da će tema biti popraćena.

Za kraj smo imali probno izlaganje pred kamerama, u kojem smo odglumili neku kraću izjavu na press konferenciji. Za razliku od novina na televiziji se prenosi cijela "pojava" pa je važno i kakav dojam ostavljate. U osnovi se za press konferenciju cilja na staloženo i jezgrovito izlaganje, te želimo izbjeći to da pred kamerom izgledamo nervozno (prtljati puno s rukama, gibati se itd.). Snimku moje "blamaže" možete naći ovdje (sam kraj stranice), a izlaganje sam ponovno radio za LjTZ, s time da za ovo baš i nisam bio u potpunosti spreman te od tuda ispada i zbrda-zdola priča. Također nadam se da bi u realnim uvijetima za pressicu stajao, a ne sjedio zato jer ovako sam ispao ugodno uvaljen u naslonjač i fino gestikulirao kao da sam za stolom među prijateljima :) Poslije samog izlaganja uslijedila su pitanja, ali kojih nažalost nema na snimci. Neka od njih su bila namjerno neugodna, poanta je bila zadržavanje staloženog ponašanja pod pritiskom, što je sasvim moguće u realnoj situaciji.

I to je otprilike to, ostalo je izgubljeno u mojem pamćenju, no tako mi i treba kad odlažem pisanje za mjesec dana, umjesto dok su stvari još sviježe :)

nemo je u potrazi za Karlom Saganićem

Bojan Žagrović je jučer zaželio da se u Hrvatskoj nađe jedan Karlo Saganić - osoba koja bi poput Carla Sagana popularizirala znanost na interesantan način, ali bez trivijaliziranja. Saganova knjiga, a kasnije i serija, Cosmos za znanost je zainteresirala mnoge, a prema Bojanovoj izjavi dijelom je odgovorna i za to što se on bavi znanošću. No prije nego što se uputite u potragu za Saganićem morat ću vas obavijestiti da ga ustvari već znamo. Krešimir Macan kaže da se radi o njegovom imenjaku, Krešimiru Mišaku. Sviđalo se to znanstvenicima ili ne :)

Ovo je bio dio radionice o popularizaciji znanosti koja se desila ove subote (5.12.) na FESB-u. Na radionici koja je trajala tri sata se skupilo 40-ak znanstvenika, studenata, profesora i općenito ljudi koji se bave obrazovanjem sa ciljem razrade nekih konkretnih akcija popularizacije znanosti koje bi se mogle pokrenuti. Stvar je bila organizirana kao "okrugli stol" gdje je nekoliko govornika kratko trebalo izložiti određenu problematiku, nakon čega je slijedila rasprava. Od predviđenih sudionika nisu se pojavili Hrvoje Krešić (Novi list) i Hrvoje Meštrić (MZOŠ), no i bez njih bilo je sasvim dovoljno priče (koja je uz to i snimljena) pa krenimo redom...

Prvi je izlagao Dejan Vinković, koji je prisutne pokušao uvjeriti da je u državi Hrvatskoj nešto ozbiljno krenulo po krivu. Dejan je u svojoj prezentaciji pokušao napraviti usporedbu komunikacije znanosti u Hrvatskoj i SAD-u. Općenito nije zadovoljan mistificirajućim pristupom koji imaju mediji u Hrvatskoj, kao primjer je naveden nedavni incident izvještavanja o LHC-u u Dnevniku HTV-a - detalje možete pronaći u članku Svijet se LHC-om ponosi, HTV se s njim sprda. Kad smo već kod državne televizije Dejan je najavio tužbu zbog proklamiranja emisije Na Rubu Znanosti kao dijela znanstveno-obrazovnog programa, što krši niz zakona s obzirom da se dotična emisija unatoč popularnosti uopće ne bavi znanošću.

Nakon Dejana izlagala je Maja Vađić s malo prije prozvanog HTV-a. Maja je pojasnila zašto je situacija na HTV-u po pitanju znanosti prilično tmurna - kvalitetniji projekti teže prolaze, a za znanstveno-obrazovni program se izdvaja malo novaca. Njezina preporuka za situacije poput ove iz Dnevnika su da se napravi službena žalba prema uredništvu, te Hrvatskom novinarskom društvu. Netko barem mora reći da se desilo nešto krivo. Za stvaranje novih kvalitetnijih sadržaja predlaže da se pokrene projekt koji bi objavljivao nezavisno, preko Interneta.

Bojan Žagrović je pričao o nekoliko stvari, najupečatljivije mi je ostalo ovo sa početka posta ;) Srećom pa će moje riblje pamćenje biti kompenzirano sa snimkom cijele rasprave (jednom kad dođe na web ;)

Davor Bernardić, SDP-ov saborski zastupnik, a ujedno i fizičar pokušao je složiti važnost znanosti u jednu širu sliku stvari, no čini mi se da je dobar dio ljudi to shvario kao politiziranje. Jedna dobra opservacija: što se percepcije znanosti tiče znanstvenici ustvari ne znaju što žele, a i od onih koji rade nešto "svaki puca iz svoje rupe". Što je prilično točno, trenutačno postojeće inicijative uglavnom djeluju bez interakcije s ostalima i bez neke "šire vizije", a većina uopće nema neki stav.

Zadnji na redu je bio Krešimir Macan, koji je pokušao sve sažeti i realno posložiti na noge. Problem nam neće rješiti nitko drugi, znanstvenici prvo sami moraju posložiti svoje prioritete. Nije Mišekov problem to što je on popularan ;)

Poanta priče: znanstvenici (i ostali ;) u Hrvatskoj bi se trebali organizirati po pitanju popularizacije znanosti. I trebali bi skužiti što stvarno žele postići. Nakon toga se može krenuti nekamo.

Poslije izlaganja uslijedila su pitanja i komentari publike, dosta toga mi se činilo kao jadanje na postojeće stanje, dakle moglo je biti i konstruktivnije. Ali valjda je to tako svaki put kad se sa nečim kreće. Inače bilo je podosta komentara koji će se lakše doživjeti na snimci, a i ja se ne mogu sjetiti svega ;) Kako za sada stvari stoje skupljeni su kontakti ljudi koji se i dalje žele baviti sa ovim, tako da bi ova rasprava čak i mogla pokrenuti neke konkretnije inicijative, šteta bi bila da se problem identificira i onda ne napravi ništa po tom pitanju. Najavljena je i potencijalna praktična radionica iz javnih nastupa.

Inače ja sam iznjeo konkretne prijedloge koji su izašli iz rasprave na Google Waveu, koji su bili primarno iz perspektive studenata i što bi se moglo učiniti za njihovu motivaciju. Ovdje ću kopirati te komentare, s obzirom da se sadržaj wavea još uvijek ne može objavljivati na neki jednostavniji način, ako hoćete vidjeti originalnu raspravu javite se i uključit ću vas.

Kako bi ste vi popularizirali znanost?

• otvoreni laboratorij - mjesto na koje možete doći bilo kad i raditi na svojem znanstvenom projektu
• putujuča verzija otvorenog laboratorija koji ide po školama kad imaju otvorene dane
• Ljetne škole po županijama
• Regionalna događanja 

Što je za vas najvažnije za sustavnu promjenu?

• poticanje predmetnih nastavnika i sveucilisnih profesora za dodatne aktivnosti
• bodovima za reizbor u zvanja
• razlucivanje edukacijskog od znanstvenog kod sveucilisnih profesora
• zajednicka konferencija/seminar profesora, znanstvenika, ucitelja, politicara i predstavnika medija s krajnjim ciljem razvoja nekoliko konkretnih projekata na jednogodisnjoj bazi
• motiviranje studenata za aktivaciju unutar popularizacije
• Kroz sustav ECTS bodova
• Volontersku kraticu
• obaveznim/izbornim kolegijima
• stipendijama za ljetne skole i festivale znanosti
• radionicama i sl
  

nemo uči o odnosima s javnosti

3.12. u sklopu "Znanstvene komunikacije" imao sam radionicu iz odnosa s javnosti (PR) koju je vodio Krešimir Macan iz Manjgure. Odnose sa javnošću opisuje kao posao u kojem "prikazujete stvari tako da čaša uvijek bude polupuna". Ako bi trebao prenijeti jednu stvar sa radionice to je: potrudite se komplicirane stvari iznesti jasno i jednostavno. Oh i umalo zaboravih ... nemojte biti dosadni :)

Slične stvari vas uče i na metodici nastave, jedino što se nitko ne usredotočava na ovaj dio sa "dosadni". Još jedna pametna za koju imam analogiju u obrazovanju je: Odnosi s javnošću su neizbježni, pitanje je samo koliko ćeš sam kontrolirati svoju sliku u javnosti. Možete se praviti "glupi" i reći da je dovoljno baviti se time čime se već bavite, "pozitivna slika o meni stvorit će se sama od sebe". Realnost je takva da ako sami ne preuzmete konce u ruke pitanje je što će se desiti. Slična stvar je i vječiti argument mnogih akademskih građana koji tupe da fakultet nije odgojna (usvajanje normi i stavova), već isključivo obrazovna (usvajanje znanja i vještina) institucija. No kod obrazovanja ne možete birati hoćete li se baviti jednim ili drugim, odgoj se dešava htjeli vi to ili ne. Pitanje je samo koliko to želite kontrolirati. Rezultat stava da se odgojem ne bavimo najčešće za posljedicu ima studente koje ne brine ništa osim ocjena na ispitu, što baš i nije najkorisniji stav. Vratimo se PR-u ...

Ova sličica gore prikazuje "magični" krug reputacije, tj. vaše slike u javnosti. Važno je ono što radite, tj. rezultati vašeg rada. Objavili ste članak u časopisima Nature ili Science? Super, šutate dupe :) Uz to što radite važno je i pričati o tome što radite. Možete i unajmiti nekog drugog da radi taj posao za vas - dosta institucija danas ima PR odjele, no uvijek možete i taj dio donekle držati u vlastitim rukama. Inače dobismo i link na skriptu Djelotvoran ured za tisak – Pogled iznutra koja sadrži preporuke za funkcioniranje PR odjela neke institucije. Osim što pričate o sebi, morate i znati što ostali pričaju o vama, te pokušati kontrolirati i taj dio vaše reputacije. Informacije drugih mogu vam pomoći da poboljšate to što radite, a u slučaju da se radi o širenju negativnih informacija na takve stvari je potrebno i reagirati. Važno je da niti jedan dio ovog kruga ne nedostaje.

Malo ću se vratiti na početak i objasniti zašto "jasno i jednostavno". Stvar je dobrim dijelom u obrazovnoj strukturi RH (popis stanovništva, 2001):

• nepoznato 0,67%
• bez škole 2,86%
• nezavršena osnovna škola 15,76%
• osnovna škola 21,75%
• srednja škola 47,06%
• viša škola 4,08%
• fakultet 7,82%

Ono na što smo obično navikli je komuniciranje s ovom visokoobrazovanom manjinom. Kad se obraćate javnosti radite sa svima, a tu su stvari takve da je naprosto nužno biti "jasan i jednostavan".

Kraj bih htio ostaviti za kratke filmiće koji su se vrtili na predavanju svi su vrlo interesantni ;)

Steve Jobs Stanford Commencement Speech 2005

Govor u kojem Steve Jobs priča o tome kako i nije toliko loše odustati od visokog obrazovanja, kako se nositi sa situacijom kad ti se život okrene naopačke  i žašto živjeti svaki dan kao da ti je zadnji. (uz prvu stvar još jedna preporuka za studente: Don't just focus on studying)

"Did you know?"

Prezentacija koja je vam pruža perspektivu o promjenama u svijetu. Doživjela niz izmjena (ovo je kraća, dinamičnija verzija), originalnu stranicu projekta Shift Happens nađite ovdje. Zadnja verzija Did You Know 4.0 je izašla ove jeseni i usmjerena je primarno na medije.

Marko Kosicek - Croatia - FamLab International Final 2008

"Ljubav je kemija, sex je fizika" je početak prezentacije Marka Košičeka Biokemija ljubavi koja je pobijedila na internacionalnom finalu FameLaba 2008. Prezentaciju sam imao prilike čuti i uživo na finalu Laboratorija slave, a verziju na hrvatskom možete naći na limun.hr, gdje možete naći i sve snimke sa hrvatskih finala Fame Laba 2008. i 2009. Možda me boki sljedeće godine i nagovori da odem na to čudo, ako je on mogao bit treći, onda može bilo tko ;)

nemo uči kako rade novine

Nova akademska godina je već poodavno počela, a na ovom blogu ništa nova. Do sada sam se patio sa vezom na Internet koju sam tek odnedavno dobio u novom stanu, tako da sada napokon nalazim vremena i za blog. A s obzirom da je ovo nova godina, odlučio sam da bi mogao ukinuti pisanje u 3. licu, tako da ne izgleda kao da sam podvojena ličnost (iako ponekad želim da me ima u više komada kad poslovi nagrnu ;)

Prvi post bit će posvećen kolegiju Znanstvena komunikacija, koji slušam u ovom semestru. Kolegij je zamišljen kao upoznavanje sa različitim oblicima komunikacije koje možete koristiti u svojem znanstvenom radu, edukaciji znanosti i sl. Prva sesija desila se 29.10., a držao ju je novinar Novog lista Hrvoje Krešić. Cilj je bio upoznati se sa načinom rada novina i novinara kako bi smo mogli uspješno prosljeđivati neke naše obavijesti, a da pritom one i budu objavljene :) Predavanja su u sebi sadržavala i praktičnu zadaću izrade dopisa za neki realni/imaginarni događaj - ja sam obrađivao meni korisnu obavijest o održavanju Ljetne tvornice znanosti.

Ovdje ću pokušati sažeti svoje bilješke kako bi ova dosta praktična znanja bila dostupna širem krugu ljudi (korisno bi trebalo biti barem mojim ćumezlijama i tvorničarima ;) Dakako cijela stvar je bila popraćena sa mnogo internih "tračeva" unutar novina kojih je bilo previše da bi ih se sjetio :)

Predavanje je bilo podijeljeno u 5 osnovnih dijelova:

1. Novinarstvo iznutra
2. Dopisi
3. Novinarski žanrovi
4. Zadaća (pisanje vlastitog dopisa)
5. Edukacija kroz medije

Novinarstvo iznutra

Za one koji se nisu sreli sa informacijom, novine se kao mjerom za količinu teksta koriste tzv. "karticom teksta" koja je dugačka ~1800 znakova u koje su uračunate i bjeline (razmaci, novi redovi i sl. - engl. whitespace). Kartica teksta je ekvivalentna tome da A4 stranicu napunite sa tekstom fonta 12, ili otprilike 30 redaka.

Novinar u prosjeku dnevno napiše 10 kartica teksta, više je od 8h na radnom mjestu (s tim da je uglavnom u uredu, a malo od tog vremena provodi na terenu) - poanta toga je da se informacije ne provjeravaju često i toga biste trebali biti svjesni (ako već niste ;)

Kada kontaktirate novine ustvari biste trebali direktno kontaktirati novinara. Kao i drugdje u životu kontakti su vrlo važni (dakle dragi ljudi upoznajte što više drugih ljudi ;) Ako npr. šaljete mail sa dopisom na neku generičku adresu novina (tipa uredništvo@novine.com) teško da će tu obavijest itko uočiti, osim ako se ne radi o nečem vrlo važnom/revolucionarnom/yougetthepicture. Dakle ako ikako možete saznajte kontakt informacije novinara koji se bavi tipom obavijesti koju vi pokušavate proslijediti u novine.

Dopisi

S obzirom na količinu teksta koju novinari dnevno moraju generirati najvjerojatnije je da će dopis biti preuzet u cijelosti ili će biti preuzet većim dijelom. Dakle računajte da će netko vaš tekst najvjerojatnije copy-pasteati, a ne da će na bazi vašeg dopisa raditi novi tekst. U tom smislu dopis bi praktički trebalo već u startu koncipirati kao novinski članak, a računajte da bi stvarno pametno bilo da provjerite i pravopis za svaki slučaj ;)

Dopis bi trebao biti sažet (ne više od kartice teksta), na početku trebaju doći najvažnije informacije, a na kraju najmanje važne (velika je vjerojatnost da će se kraj odrezati zbog štednje prostora u novinama). Prvi paragraf bi trebao sadržavati sve najvažnije informacije, s time da po mogućnosti odmah prva rečenica treba početi sa najvažnijom informacijom - "navlakuša" koja bi vas trebala navesti na daljnje čitanje članka. Dodatne detalje se dodaje u drugim paragrafima, a kao što sam prije rekao, najmanje važne informacije dolaze na kraju.

Dopis se u osnovi može sastojati od više dijelova - priopćenje u kojem se nalaze najvažnije informacije o događaju, program događanja (ako se radi o nekom kompleksnijem događaju) i 1-2 fotografije ili slike (ne slati cijeli obiteljski album ;). U priopćenju želite staviti:

1. Tko, što, kada, gdje, zašto (tzv. five w's), prvi paragraf objašnjava sve
2. Osim dodatnih informacija pokušajte dobiti i kratku izjavu neke značajne osobe
3. Prikazati se ozbiljnim
   

Novinarski žanrovi

1. Vijest:

• 1 - 1.5 kartica
• iznošenje informacija, bez komentara
• uvod (lead) najvažniji, na to se dodaje "meso" članka

Komunikacija sa novinarom: šaljete dopis koji se objavljuje kao vijest

2. Tema:

• šira priča
• obično se gradi na nekoj prethodnoj vijesti

Komunikacija sa novinarom: budite OK s novinarom, vjerujte mu, autorizirajte tekst samo ako je to nužno potrebno -> dobro za izgradnju kontakata

3. Reportaža:

• izvještaj uživo o uvijek aktualnim stvarima
• "kraljica" novinarstva

Komunikacija sa novinarom: ponašajte se prirodno ;)

4. Kolumna:

• osobno mišljenje
• vjerojatno nećete doći u poziciju da ju pišete (osim ako si nešto ne skemijate - hint: blog ;)

5. Interview:

• pitanje/odgovor

Komunikacija sa novinarom: važna je priprema (po mogućnosti imati popis tema), ne pričati zakukuljeno (jednostavno izraziti komplicirane stvari).

Važno je napomenuti da bez vijesti nema drugih oblika tekstova, osim ako nismo netko poznat/važan. Ono što mora prethoditi vijesti je dopis, a njega pišemo zbog nečega - ne može se dopis slati tek tako ;) Slijed stvari je dakle sljedeći:
Događaj -> Dopis -> Vijest -> Potencijalno dobijete dodatno praćenje i medijski prostor

4. Moj dopis

Dakle ja sam kao zadatak uzeo izradu dopisa koji bi potencijalno mogao slati kao poziv na sudjelovanje u Ljetnoj tvornici znanosti 2009. Inače konkretno taj posao nisam morao odrađivati zato jer je dopis slala PR agencija koju iznajmljuje MedILS, no ovo mi je nekako bila bliska tema.

Ovako je izgledalo to moje potencijalno priopćenje za javnost: Priopćenje (PDF)

Uz to sam priložio najavu (ovo je također bio i dizajn za plakat koji smo koristili) te sliku koju sam radio za plakat (koja izgleda simpa, pa bi mogla poslužiti kao dobra vizualna "oprema" za vijest).

Inače na prvu verziju priopćenja sam dobio i komentare kako ga poboljšati:

• prva riječ NIKAD ne bi smjela biti prijedlog ili priložna oznaka vremena (u na jučer prekjučer itd.)
• ne ponavljati "održava se"
• preformulirati uvodni paragraf tako da počinje sa LjTZ, a ne sa medils (npr. tradicionalna događaj nešto nešto)
• Ljetna tvornica znanosti, a ne Ljetna Tvornica Znanosti
• web adresa teško prolazi u tiskanom mediju, po mogućnosti na samom kraju teksta
• izbjeći brojke: 3. -> treći, 60ak -> šezdesetak
• preformulirati rečenicu koja bi trebala pokazati da imamo više sudionika
• 3. paragraf bi mogao biti citat!
• mail priopćenja dakako ne smije biti prazan, u osnovi može odmah sadržavati prvi paragraf priopćenja
  

To je to o novinama. Na kraju smo imali malu raspravu kako bi se novine potencijalno mogle koristiti u nastavi (komentiranje članaka), no zaključili smo da je osnovni problem što za to (nažalost) nije predviđena satnica. Uskoro možete očekivati druge stvari vezane uz ovaj kolegij:

• 4.12. radionica sa Krešimirom Macanom
• 5.12. okrugli stol na PMFST o popularizaciji znanosti
• 10.12. posjeta Saboru RH, sa kratkim izlaganjem (vježba lobiranja :) pred nekim saborskim zastupnicima - ja ću sa kolegicom Antonijom Miletić predstavljati još uvijek aktualnu zavrzlamu sa Pravilnikom o ocjenjivanju
  
• 11.12. posjet RTL-u i mala radionica nastupa na TV-u, radimo sa novinarkom Slađanom Lučić

Uvodna slika: Old newspaper http://www.flickr.com/photos/shironekoeuro/ / CC BY-ND 2.0