nemo uči o pravu na obrazovanje

Za potrebe kolegija Sociologija odgoja i obrazovanja izradio sam seminarski rad o tematici prava na obrazovanje. Seminar možete pročitati na ovom linku.

Sam tekst se većinom temelji na kolumni koju izdaje Institut za razvoj obrazovanja, koja se primarno bavi pravom na visoko obrazovanje. U svojem seminaru pokušao sam izložiti osnovne pojmove vezane uz pravo na obrazovanje (kako se definira), pružiti pregled teorijskog okvira za proučavanje prava na obrazovanje, te na bazi tog okvira napraviti pregled potencijalnih kršenja prava na obrazovanje u Hrvatskoj za sve razine formalnog obrazovanja. Na kraju sam dao i neki kratki pregled metoda koje bi se mogle koristiti za povećanje pristupa obrazovanju, iako sam primjere takvih akcija navodio i kroz cijeli seminar.

Najvažniji dio je vjerojatno ovaj dio vezan uz visoko obrazovanje koji je još uvijek aktualan i nakon druge blokade fakulteta, s obzirom da je situacija daleko od riješene. O ovoj tematici sam već pisao ranije u nemo uči o otvorenoj edukaciji, još u vrijeme prve blokade. Moj stav je ostao sličan, samo što ovdje izlažem ideju iz drugog kuta, da citiram dio seminara koji se odnosi na to:

Specifično što se tiče visokog obrazovanja, u zadnjih nekoliko godina djelovanjem nezavisnih studentskih inicijativa javnost je postala svjesnija ovog problema. Glavni prijedlog koji je iznesen je ukidanje školarina za sve studente na svim razinama studija, s tim da su u obzir uzeti i ostali utjecaji na materijalne troškove, no zahtjev za ukidanjem školarina je istaknut kao najvažniji. Pitanje koje si možemo postaviti je da li je ukidanje školarina stvarno i najznačajnija mjera koja se može provesti i da li će imati željene efekte.

Problem koji se može uočiti sa ovim prijedlogom je da je usredotočen isključivo na razinu visokog obrazovanja. Ako uspijete upisati neku visokoškolsku ustanovu imati ćete manje troškove, s tim da će vam i dalje ostati ostali troškovi obrazovanja i života. No zbog drugih efekata, primarno kulturnog kapitala, učenici kojima bi najviše koristilo ukidanje školarina najvjerojatnije neće ući u sustav visokog obrazovanja zato što je njihovo prethodno obrazovanje išlo u smjeru koje im je smanjilo vjerojatnosti ulaska u visoko obrazovanje. Iz toga možemo zaključiti da bi samo ukidanje školarina za efekt imalo daljnje učvršćivanje društvenih nejednakosti, dakle suprotni efekt od željenoga.

Iz tog razloga ukidanje školarina najvjerojatnije nije najbolja prva mjera, već bi se trebalo krenuti u prevenciju ranog izlaska iz sustava obrazovanja na nižim razinama potpomognuto uz uvođenje kvalitetnijeg sustava stipendiranja. Trenutačni sustav stipendiranja je primarno okrenut prema potpori izvrsnih studenata, pa bi se trebao uvesti veći broj stipendija baziranih na socijalnoj potrebi. Niz ovakvih prijedloga je donjeo Institut za razvoj obrazovanja u dokumentu "Policy preporuke za povećanje jednakog pristupa visokom obrazovanju u Hrvatskoj".

Uglavnom, sviđa mi se to što je nezavisna inicijativa pokrenula pitanje prava na obrazovanje u javnosti, ali ne slažem se u potpunosti s njihovim zahtjevima.  Naprosto mi se čini da bi se novci potrošeni na ukidanje školarina mogli i pametnije uložiti.

I mada mi se koncept blokada sviđa čini mi se da bi za buduće akcije mogli krenuti u drugom smjeru, zato jer mi se čini da javnost nema pozitivne reakcije na njih, kao da je cijeli pokret navukao lošu karmu (nažalost posljedica manipulacija u medijima). Ideja: baciti se na izradu otvorenih nastavnih sadržaja :)

učite zajedno sa nemom :)

Vrijeme je jesenskih ispitnih rokova, ako ih uopće imate. Bliži se početak nove akademske godine. U poslu ste preko glave? Ili vas uopće ne more brige studentskih oblika. Dakle savršeno je vrijeme da si dodate još stvari za vrat - učite zajedno sa nemom! :D Što točno nemo ima na pameti?

Pa s obzirom da još malo start nove akademske godine to znači da počinju novi kolegiji, među time i 2 on-line kolegija koji su nemi prošle godine promakli (skužio je da se održavaju tamo negdje krajem semestra):

1. EC&I 831: Social Media & Open Education
2. CCK09: Connectivism and Connective Knowledge 2009

O čem' se radi? Pa oba kolegija su specifična po tome što su u cijelosti on-line i potpuno otvoreni za sudjelovanje, a pod time se ne podrazumjeva samo dostupnost sadržaja (knjiga na webu i sl.), već i cijeli doživljaj. I oba su donekle povezana, poveznice su otvorena edukacija i "izrabljivanje" interneta u edukacijske svrhe.

EC&I 831 počinje 8.9.2009., a održava se na Sveučilištu u Regini (Kanada), u sklopu njihovog diplomskog studija na Učiteljskom fakultetu (Faculty of Education). Uz studente koji to "slušaju" tamo na kolegij se neobavezno može upisati bilo tko - samo pošaljete svoje osnovne informacije. Jedina fiksna obaveza (ako to možete nazvati obavezom) je sudjelovanje na sesijama uživo koje se odvijaju jednom tjedno, i to u 21h navečer po Hrvatskom vremenu tako da vam se sigurno neće preklapati sa drugim obavezama. A što se uči? Pogledajte trailer! Da, kolegij ima trailer :)

Osnovne informacije kao i popis nastavnih jedinica možete naći na linku koji sam stavio gore. Okusnica kolegija je otvorena edukacija, ideja da bi obrazovanje trebalo biti dostupno svima, što se realizira kroz upotrebu socijalnih medija kako bi se omogućio pristup znanju, njegovo stvaranje i općenito učenje i poučavanje na otvoren način. Ukidanje školarina nije na popisu stvari koje se uče, ali inače ideja itekako ima veze sa stvarima koje su se dešavale u ovim krajevima tamo negdje u travnju ;) Uostalom nemo je čak nešto i pisao o tome (nemo uči o otvorenoj edukaciji ;)

CCK09 je kolegij sa Sveučilišta u Manitobi (također Kanada) u sklopu studija "Nadolazećih tehnologija u edukaciji" (Emerging Technologies for Learning), a počinje 14.9.2009. Od prošle godine ima jedna zgodna informacija, a to je da je na navrate kolegij posjećivalo ~2000 ljudi, s time da je broj stvarno aktivnih bio oko 200, te da ljudi koji vode kolegij općenito ni ne pokušavaju kontrolirati tu masu ljudi, već više pružaju određenu "podršku" za učenje koje uglavnom izvodite na način koji vam odgovara. Eh da, i kolegij od 2008. nije baš ni završio u klasičnom smislu te riječi, ljudi koji su ga "pohađali" nastavili su raditi zajedno i dalje.

Okusnica ovog kolegija je konektivizam - jedna od teorija učenja, a ova specifično gleda na učenje kao na mrežni efekt, u kojem se učenje javlja kao posljedica interakcije ljudi koji tvore mrežu (ili barem to nemo zasad tako kuži). Očito da su socijalne mreže dušu dale za takve oblike učenja, tako da se stvar nadovezuje na EC&I 831 u tom smislu.

Osim što nemu ovakve stvari jako zanimaju htio bi vidjeti i kako ovakvi kolegiji stvarno funkcioniraju, a nema boljeg načina nego da isproba stvar uživo. A s obzirom da oba kolegija uključuju izgradnju svojevrsnih grupa (mreža bolje rečeno) za učenje čini mu se zgodnim imati još ponekog iz svojih krajeva tko bi sudjelovao u iskustvu zajedno sa njim ... što više to veselije :)

Pa ako ima nadobudnih ljudi koji bi se priključili odazovite se!

nemo uči o čudima tehnike

Nemo je prije par minuta završio sa sagledavanjem RSS feedova te je baš toliko hepi sa dva članka na koja je naletio da ih je htio polinkati dalje :) Htio je napisati i kratki komentar na fejsu, ali očito komentar i nije bio toliko kratak pa eto sad piše cijeli post...

Technology: The Wrong Questions and the Right Questions
Čini se da je draga učiteljska struka uvijek bila pomalo čudna - Sokrat nije bio sretan sa time što se u njegovo vrijeme pojavila pismenost, pa su se kasnije crkvenjaci ljutili na Gutenberga što im mrsi račune sa tiskarskim strojem, još kasnije se javilo to ČUDO od školske ploče i pločica za učenike (do današnjih dana zamijenjeno bilježnicama), moram li napomenuti da učitelji u to vrijeme također nisu bili sretni. I sad ti prokleti interneti, fejsbuci, mobiteli ... ARRRGGGGHHHHH! Jedan od finijih članaka na koje je Nemo naletio, a da su vezani uz usporedbu neke stare promjene medijske paradigme sa ovom današnjom. Povijest je majka mudrosti, ali nekako nam to očito ne sjeda :) Ova tema inače zaslužuje detaljniju obradu, ima se materijala, samo se treba vremena.

Discomfiting Audiences
Jedan članak na temu koja je Nemi prilično draga, a radi se o oksimoroničnoj situaciji pričanja o novim metodama poučavanja na stari način. Ponašanje skoro svih mojih profača iz pedagogija, didaktika, psihologija i metodika bi se dalo sažeti u rečenicu "They can talk the talk, but can't walk the walk", olitiga "ja vama ex catedra pričam o nekim pedagoškim bravurama koje biste vi trebali primjenjivati, ali eto ja sam očito nesposoban sam to učiniti" }:-> Neke ljude to očito ne brine, no ima i ljudi koje smeta to što o prilično kul stvarima moraju pričati na prilično nekul način. Naklon ovom caru što se smjestio pričati među publiku, Nemo si je tako nešto htio napraviti, samo što baš ne priča pred gomilama tako često (a u školi se ionako kloni ex catedra pristupa).

nemo uči o otvorenoj edukaciji

Prošlu srijedu 15.4. je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održana Tribina o besplatnom školstvu. Pošto je Nemo udaljen par stotina kilometara nije mogao ići, iako bi, da je bio u Zagrebu. Ovo je tek posljednje događanje u nizu o temi besplatnog školstva u Hrvatskoj, sa tim da je naglasak na visokom obrazovanju koje pod prijetnjom komercijalizacije. Nešto više o tome možete pročitati u dva članka koja su jučer izašli u H-Alteru: Pravo, a ne privilegija! i Hoćemo besplatno visoko obrazovanje. Dodatno štivo koje se općenito bavi pristupom i dostupnosti visokog obrazovanja je kolumna Pravo na obrazovanje, koju zajedno rade H-Alter i Institut za Razvoj Obrazovanja i koja izlazi otprilike jednom mjesečno.

Ono na što će se Nemo ovdje osvrnuti je problem realizacije tog plana (besplatno visoko obrazovanje za sve) i kakvu ulogu tu igra (ili bi trebala igrati) otvorena edukacija, što je tema koju Nemo redovito prati. Što je uopće otvorena edukacija pitate se vi? To je jedan relativno novi pokret u visokom obrazovanju koji teži otvaranju edukacije kako bi znanje bilo dostupno svima i to omogućuje kroz tri faktora: korištenjem otvorene tehnologije, čineći obrazovne materijale slobodno dostupnima i korištenjem metoda poučavanja koje omogućavaju veću uključenost svakoga tko to znanje želi. Ideje za otvorenost tehnologije i sadržaja se povlače iz zajednica koje promoviraju i stvaraju otvoreni software (npr. Linux), no ideja se dodatno prilagođava i širi na edukaciju kroz upotrebu raznih edukacijskih metoda koje omogućavaju bolje učenje i veću uključenost s obzirom da samo oslobađanje materijala ne garantira stvarnu dostupnost (npr. što će vam knjiga ako ju ne razumijete?). Ideja se počela snažnije razvijati tek razvojem Weba 2.0 i mnogo toga u otvorenoj edukaciji se oslanja na korištenje digitalne tehnologije, a naročito Interneta. Jedan od poznatijih projekata koji se temelji na ideji otvorene edukacije je MIT OpenCourseWare - na stranicama projekta možete pronaći ogromne količine materijala koji se koriste na studijima koje izvodi MIT. Još jedan projekt koji je također dobar primjer je Connexions, koji također nudi mnogo otvorenih sadržaja.

Ako želite saznati malo više možete pogledati govor Richard Baraniuk: Goodbye, textbooks; hello, open-source learning u kojem Baraniuk objašnjava prednosti otvorenih sadržaja i pokazuje kako to funkcionira na primjeru Connexions projekta.



Ako vas je ovo zainteresiralo možete progledati knjigu Opening Up Education, koja je ustvari zbirka članaka o raznim aspektima otvorene edukacije. Na gornjem linku možete naći cijelu knjigu.

OK i kakve sad to ima veze sa besplatnim školovanjem? Nemo misli da ideal (kvalitetnog) besplatnog školovanja za sve nije ostvariv bez da ozbiljno promijenimo princip rada sveučilišta i pri tome ne misli samo na to da se ne naplaćuju školarine. Zapravo u trenutačnim uvjetima ukidanje školarina mu se čini prilično bezizglednim s obzirom na to da je država odlučila "prilično" štedjeti na resoru znanosti i obrazovanja. Novci se očito ne žele realocirati, no zamislimo hipotetsku situaciju da država stvarno odluči izdvojiti dovoljno novaca kako bi sveučilišta prestala naplaćivati školarine i povrh toga čudesno se isprave sve socio-ekonomske prepreke za pristup visokom obrazovanju.

Unatoč tim nevjerojatnim događajima mi bi još uvijek zapeli sa sustavom obrazovanja koji je zatvoren na potpuno drugačije načine, a i nije realno održiv u slučaju da obrazovanje učinimo dostupnim za sve i uz to besplatnim. I trenutačno je sustav prenapregnut - previše studenata, na premalo profesora, u premalo prostora, koji je uz to ograničen zastarjelim metodama poučavanja. Radi se o sustavu koji ne podržava danji rast čak i kada bi ste omogućili većem broju ljudi da upisuje studije besplatno - zapeli bi ste u zagušljivoj predavaoni sa 200+ kolega kojima postariji profesor ex-katedra prepričava sadržaj slajdova kao da ih nisu u stanju pročitati sami. Budimo realni u Hrvatskoj nema toliko novaca za infrastrukturu niti nastavnog kadra da bi se izvela nastava u malim grupama čak i za trenutačni broj studenata. Prilično je očito da na današnjem sustavu sigurno ne možete ostvariti kvalitetno obrazovanje za sve, a nekvalitetno znanje za sve je nešto što bi nas kao društvo koštalo daleko više.

Korištenjem naprednije tehnologije na principima otvorene edukacije moglo bi pružiti rješenje za nastalu situaciju. Mogućnost interakcije putem računala je velika čak i za velike skupine ljudi koji u okolnostima klasične nastave skoro pa uopće ne bi intereagirali međusobno ili sa nastavnikom. Interakcija je ono čemu bi nastava danas trebala težiti, trenutačno smo još uvijek zapeli u modelu gdje nastavnici misle da je njihova osnovna funkcija prijenos znanja. Reality check! Do informacija mogu i na druge načine osim sjediti na određenom mjestu (učiona) u određeno vrijeme (školski sat) slušajući profesora koji time bespotrebno troši i svoje i vrijeme svojih studenata na nešto što nije nužno izvoditi tako. Dakle na nastavi rađe komunicirajmo i razmišljajmo kad već ispred nas stoji stručnjak koji nam u tome može pomoći (prof.), a kojeg inače ne možete odnijeti doma. Čitati sa slajdova Nemo može i doma. No da bi Nemo i ostali mogli čitati slajdove i knjige i druga čudesa doma one moraju biti otvoreno dostupne.

Današnji uvjeti sa otvorenosti informacija u visokom školstvu u Hrvatskoj nisu ni u povojima - ne postoji organizirano otvaranje edukacije. Većina službenih izvora (npr. Nacionalni portal za udaljeno učenje) je dobro zatvorena iza nekakvih zaporki koje ne može dobiti bilo tko. Postoje pojedinci koji drže svoje sadržaje otvorenima, ali morao bi postojati kolektivni i organizirani napor da se to proširi.

Za kraj bi htio napomenuti da bi bilo dobro razlikovati školovanje kao proces u kojem se obrazujemo i obrazovanja, tj. stjecanja nekog znanja i navika kao krajnjeg cilja. Trenutačne inicijative teže tome da se školovanje učini besplatnim i široko dostupnim, s obzirom da je to uobičajeni način obrazovanja u našem društvu. No moramo biti svjesni toga da dostupnim školovanjem ne garantiramo nužno i dostupno obrazovanje, štoviše inzistiranjem na besplatnom školovanju u ovakvom sustavu bi moglo dodatno onemogućiti stjecanje znanja, što je ustvari glavni cilj. Besplatno školovanje je dobra stvar, ali ne na temeljima trenutačnog sustava, tako da mislim da bi se ozbiljno trebalo propitati što je pravi cilj i čemu bi trebali težiti.