učite zajedno sa nemom :)

Vrijeme je jesenskih ispitnih rokova, ako ih uopće imate. Bliži se početak nove akademske godine. U poslu ste preko glave? Ili vas uopće ne more brige studentskih oblika. Dakle savršeno je vrijeme da si dodate još stvari za vrat - učite zajedno sa nemom! :D Što točno nemo ima na pameti?

Pa s obzirom da još malo start nove akademske godine to znači da počinju novi kolegiji, među time i 2 on-line kolegija koji su nemi prošle godine promakli (skužio je da se održavaju tamo negdje krajem semestra):

1. EC&I 831: Social Media & Open Education
2. CCK09: Connectivism and Connective Knowledge 2009

O čem' se radi? Pa oba kolegija su specifična po tome što su u cijelosti on-line i potpuno otvoreni za sudjelovanje, a pod time se ne podrazumjeva samo dostupnost sadržaja (knjiga na webu i sl.), već i cijeli doživljaj. I oba su donekle povezana, poveznice su otvorena edukacija i "izrabljivanje" interneta u edukacijske svrhe.

EC&I 831 počinje 8.9.2009., a održava se na Sveučilištu u Regini (Kanada), u sklopu njihovog diplomskog studija na Učiteljskom fakultetu (Faculty of Education). Uz studente koji to "slušaju" tamo na kolegij se neobavezno može upisati bilo tko - samo pošaljete svoje osnovne informacije. Jedina fiksna obaveza (ako to možete nazvati obavezom) je sudjelovanje na sesijama uživo koje se odvijaju jednom tjedno, i to u 21h navečer po Hrvatskom vremenu tako da vam se sigurno neće preklapati sa drugim obavezama. A što se uči? Pogledajte trailer! Da, kolegij ima trailer :)

Osnovne informacije kao i popis nastavnih jedinica možete naći na linku koji sam stavio gore. Okusnica kolegija je otvorena edukacija, ideja da bi obrazovanje trebalo biti dostupno svima, što se realizira kroz upotrebu socijalnih medija kako bi se omogućio pristup znanju, njegovo stvaranje i općenito učenje i poučavanje na otvoren način. Ukidanje školarina nije na popisu stvari koje se uče, ali inače ideja itekako ima veze sa stvarima koje su se dešavale u ovim krajevima tamo negdje u travnju ;) Uostalom nemo je čak nešto i pisao o tome (nemo uči o otvorenoj edukaciji ;)

CCK09 je kolegij sa Sveučilišta u Manitobi (također Kanada) u sklopu studija "Nadolazećih tehnologija u edukaciji" (Emerging Technologies for Learning), a počinje 14.9.2009. Od prošle godine ima jedna zgodna informacija, a to je da je na navrate kolegij posjećivalo ~2000 ljudi, s time da je broj stvarno aktivnih bio oko 200, te da ljudi koji vode kolegij općenito ni ne pokušavaju kontrolirati tu masu ljudi, već više pružaju određenu "podršku" za učenje koje uglavnom izvodite na način koji vam odgovara. Eh da, i kolegij od 2008. nije baš ni završio u klasičnom smislu te riječi, ljudi koji su ga "pohađali" nastavili su raditi zajedno i dalje.

Okusnica ovog kolegija je konektivizam - jedna od teorija učenja, a ova specifično gleda na učenje kao na mrežni efekt, u kojem se učenje javlja kao posljedica interakcije ljudi koji tvore mrežu (ili barem to nemo zasad tako kuži). Očito da su socijalne mreže dušu dale za takve oblike učenja, tako da se stvar nadovezuje na EC&I 831 u tom smislu.

Osim što nemu ovakve stvari jako zanimaju htio bi vidjeti i kako ovakvi kolegiji stvarno funkcioniraju, a nema boljeg načina nego da isproba stvar uživo. A s obzirom da oba kolegija uključuju izgradnju svojevrsnih grupa (mreža bolje rečeno) za učenje čini mu se zgodnim imati još ponekog iz svojih krajeva tko bi sudjelovao u iskustvu zajedno sa njim ... što više to veselije :)

Pa ako ima nadobudnih ljudi koji bi se priključili odazovite se!

nemo radi fight Split vs. Zagreb!

Kada bi se Nemo kojim slučajem pojavio na PMF-u u Zagrebu u zadnjih (još malo pa) godinu dana uobičajeno pitanje bi bilo: "I, kako je u Splitu?"; a uobičajeni odgovor bi bio "Dobro!". S obzirom da dotični odgovor i nije baš pretjerano informativan Nemo si misli da bi napokon moga napraviti malu usporedbu studija u Zagrebu i Splitu, s obzirom da je ljetni semestar ipak pri kraju.

Napomena: Nemo je prije i još uvijek studira na nastavničkom smjeru fizike i informatike. Ovdje će primarno opisati svoje osobno iskustvo, ali će se također poslužiti i mišljenjima kolega koji su se također prebacivali kao i on, a nalaze se na drugim smjerovima.

Kveščn #1: Isplati li se prebaciti sa studija u Zagrebu na studij u Splitu?

Kada je Nemo negdje prošle godine u isto ovo vrijeme razmišljao o prebacivanju u glavi je imao par razloga: (1) na studiju u Zagrebu na 4. i 5. godini praktički nema informatičkih kolegija, dok na studiju u Splitu i dalje vrijedi podjela opterećenja pola-pola, s tim da u Splitu štoviše na izbor ima nekoliko kolegija iz informatike koji su mu izrazito interesantni i uglavnom su vezani za e-učenje, (2) na studiju u Splitu ima manje ljudi što uvijek dobro završi po pitanju nastave, (3) postoji kritična količina mlađih ljudi (Dejan Vinković, Željka Fuchs, Ante Bilušić ...) koji su formirali dotične studije i iz prvog iskustva može zaključiti da će na studiju u Splitu atmosfera odnosa prema studentima biti bolja. Također (4) od strane gore navedenih uvjeren je da može dobiti mjesto u domu ili će netko polomiti guzicu da mu to mjesto nabavi s obzirom da ovi ljudi gore jako žele da Nemo i drugi ljudi dođu na studij u Split.

Dakle što se od toga ostvarilo i na što je još Nemo nabasao? (1) Što se informatičkih kolegija tiče već sama činjenica da postoje je bolje od Zagreba, no Nemo mora napomenuti da većim dijelom nije zadovoljan izvedbom dotičnih kolegija - neki su bili dobri, dok su drugi bili opća katastrofa - dakle izvedba otprilike jednako dobra kao u Zagrebu na prve 3. godine. (2) Na studiju u Splitu stvarno ima manje ljudi (13 sveukupno na svim smjerovima fizike) i to se dosta osjeti na individualnom tretmanu. Ako znate što radite i što želite stvarno možete doći do izražaja. To se pogotovo osjeti u odnosu spram dobrog dijela nastavnog kadra sa kojim si je Nemom većinom na "Ti", a komunikacija više izgleda kao da ste sa prijateljima nego sa profesorima. Nažalost ista stvar ne vrijedi i za ljude sa informatičkog odsjeka koji su početkom ovog semestra na profesorski ured stavili kvaku koju ne možete otvoriti izvana. A otvoriti vam nitko neće čak ni kad kucate :( (3) kolegiji na fizici variraju u kvaliteti, slično kao i oni sa informatike (iako ipak nije bilo nijednog TOLIKO lošeg). Npr. najvažniji kolegij na studiju, Metodika nastave fizike, je izveden jako dobro, dok se na drugom kraju spektra nalazila Kvantna 2 koja praktički nije imala vježbi i ima urnebesno dugačak usmeni koji Nemo još nije dao. Na drugim smjerovima situacija je dakako varirala - Astrofizika je uglavnom imala jako interesantne kolegije koje predaju strani predavači, no studij Astrofizike se više ne može upisati zato jer se on ne može održavati zbog financijskih i administrativnih problema :( Za biofiziku nisam skroz siguran kako je išlo, smjer Računalske fizike je isto imao dosta interesantnih kolegija, kao i Fizika okoliša, no taj je malo specifičan s obzirom da kolega Crljenica studira skoro kao da je na doktorskom studiju (jel Nemo napomenuo ono sa individualizacijom? :) Velika prednost na svim studijima je visoka razina izbornosti - za izborne kolegije se može uzeti bilo što samo da zadovoljava količinu ECTS bodova, što vam efektivno omogućava visoku razinu kontrole nad svojim studiranjem.

Što se studentskog standarda tiče tu je Nemo naišao na niz problema, koji su više vezani uz način na koji funkcioniraju stvari u državi nego sa samim studijem fizike. (1) ostao je bez X-ice. Zašto? Zbog načina na koji se morao prebacivati, dakle za ovo je više kriv Zagreb nego itko drugi. Nemo je studirao i po starom studiju, nakon čega se morao prebaciti na bolonjski. Sada kad se prebacivao u Split država na to gleda kao drugo prebacivanje gdje gubite pravo prehrane. U ovakvoj situaciji se većina ljudi ne bi trebala nači, ali ne bi se našao ni Nemo da Zagreb daje titulu prvostupnika nakon 3 godine. U tom slučaju Nemo se ne bi prebacivao, nego samo upisivao diplomski studij što je potpuno legalna akcija. (2) mjesto u domu nismo uspjeli dobiti, unatoč tome što postoji odluka Sveučilišta u Splitu da diplomski studenti fizike imaju prednost. Zašto? Zato jer se ni teoretski ne možete prijaviti na natječaj za dom na vrijeme. Naime natječaj je u 7. mjesecu, a Nemo se na studij u Splitu upisao tek u 10. mjesecu. Za ovo je dakle kriv SC koji bi trebao napraviti zasebni natječaj za diplomske studente s obzirom da na ovakav način mobilnost nigdje u Hrvatskoj neće funkcionirati kako se spada. Srećom pa nas je 4 fizičara u jednom stanu tako da nas smještaj ne dođe puno. Ali i inače je dom u Splitu teško dobiti, dosta teže nego u Zagrebu. (3) Prehrana je slična onoj u Zagrebu, jedino što menza u Spinutu uopće nema pojam menija tako da treba jače paziti što se uzima (inače Nemo dijeli iksicu sa cimerom poradi toga što nema svoju i pouzdano ta konfiguracija izdrži cijeli mjesec bez gladovanja ;).

Ima li stvari koje su bolje u Zagrebu? Ima - (1) za početak Nemi jako nedostaju prijatelji iz Zagreba i činjenica je da ekipa ovdje nije toliko aktivna koliko su ljudi gore. No kad bi se više ljudi šrebacilo ... you get my drift ;) No općenito osjeti se činjenica da je Zagreb veći grad sa izmješanijom populacijom. S druge strane Split ima kik-es klimu (no svejedno vam treba grijanje preko zime), i kako se ono naziva ono plavo čudo za kojim Dalmatinski studenti kukaju kad dođu na studij u Zagreb ... ah da ... More :) (2) Refereda na fizici je miljama ispred one u Splitu. Ovdje teta Ana zna sve poimence, ali neefikasni su i to je prava patnja kad se treba nešto obavit.

U cijeloj toj kalkulaciji Nemo procjenjuje da se njemu stvarno isplatilo prebaciti, no možda nekom drugom neće biti tako dobro. Studij u mnogim segmentima stvarno je bolji, ali situacija sa organizacijom ne blista tako da vam ipak treba malo odvažnosti ;)

Kveščn #2: Isplati li se potpuno preskočiti studij fizike u Zagrebu i odmah na prvoj godini upisati u Splitu?

Ovo je malo više tricky pitanje za Nemu s obzirom da nije studirao prve 3. godine dolje, pa ovdje više ovisi o pričama drugih ljudi. Neke stvari se iz prethodnog pitanja mogu šaltati o ovdje.

(1) U Splitu svi na početku studiraju zajedno, a tek kasnije se formiraju smjerovi i stvarno postoji 3+2 shema studija. U Zagrebu već na prvoj godini morate biti odlučniji oko toga što smjerate i odmah u startu računajte da će vam mobilnost i mogućnost studentske razmjene patiti zbog činjenice da studirate 5 godina u komadu. (2) Iz razgovora sa kolegama koji su se ove godine prebacivali na preddiplomski, a ne diplomski studij zaključio bih da kvaliteta kolegija i nije toliko različita, ali da je u Splitu jednostavnije položiti većinu kolegija. Istraživački studij u Zagrebu je specifično poznat po tome što ima tendenciju natjerati vas da pišate krv, da se slikovito izrazim, što si možda ne želite u životu. (3) Svi studenti fizike na 1. i 2. godini su ove godine dobili državnu stipendiju B kategorije (deficitarni) što je dobro, ali dobivanje doma je i dalje kompliciranije nego u ZG.

S druge strane Zagreb je ipak Zagreb, kao što je Nemo napomenuo ranije, te možda i nije toliko loše iskustvo studirati tamo. Jedino što je Nemo bio siguran da je tamo već predugo i da je 5 godina studija tamo definitivno previše :) Također u Zagrebu je prednost prisustva Instituta za Fiziku i Instituta Ruđer Bošković u slučaju da imate volje istraživati nešto sa strane, ali ovisno o afinitetima to možete i ovdje, uz veću podršku fakulteta + što vam veća izbornost i mogućnost mobilnosti na neki studij u inozemstvo.

Tako da odgovor opet nije jednoznačan ;) Ukoliko netko ima pitanja pucajte ...

nemo ponovno uči o igranju

Ha, skoro pa da je zaboravio na seminar :) Eto nakon par dana pretraživanja Nemo je složio seminar Prestani raditi i odi se igraj nešto korisno. Inače dotičnu rečenicu, ali u malo permutiranom obliku Nemo je veoma često čuo od svoje majke u srednjoškolskim danima, a i kasnije ;) Seminar radi pregled ideja o igranju ... što je to uopće igra, čemu služi i kako igranjem možemo unaprijediti ljudsku interakciju.

Zapravo prilično je teško definirati to sve, igra je relativno slabo istraženo područje, očito ju ni znanstvenici ne shvaćaju potpuno ozbiljno ;) Možda najkorisniji izvor informacija bio je članak iz New York Timesa: Taking Play Seriously, koji toplo preporučam zbog dobrog pregleda istraživanja o igri (daleko bolji od članka na wikipediji). Jedini problem je bio izvući konkretne reference s obzirom da novinarski članci baš i nemaju visoke standarde citiranja, no tu je od velike pomoći bio poveća lista članaka i knjiga iz područja igre koje navodi Nacionalni institut za igru, na čijim stranicama se može naći još puno korisnih informacija. Inače referenciranje nije bila baš dobra strana ni u knjizi "Igra i dijete" Mirjane Duran, s obzirom da unatoč tome što u tekstu očito stoji da je citiran neki članak/knjiga pola dotičnih referenci nije u popisu literature i jedino što vam tada preostaje je Google Scolar. Dotična knjiga je fora zbog povećeg popisa igara, no koji u seminaru Nemo baš i nije mogao reproducirati.

Što se uporabe igre u nastavi tiče najkorisniji izvori su bili The Playful Learning Wiki na kojem se nalze bilješke jedne radionice o korištenju igara u nastavi i Editing in the Dark blog, na kojem se nalazili dosta članaka o game based learningu. Tamo sam i naletio na opis kolegija Open Education 2009, kojeg je profesor Wiley doslovce bazirao na RPG igrama. Birate svojeg lika, rješavate questove, dobivate XP-e koji se kasnije pretaču u neku ocjenu :D Šteta što Nemo na ovakve stvari naleti tek nakon što su gotove, fora sa ovim i sličnim kolegijima je što bilo tko može sudjelovati, nije nužno biti na dotičnom sveučilištu. Nemo mora pripaziti sljedeći zimski semestar :->

Za kraj jedan video koji Nemo nije stavljao u seminar, ali je veoma informativan po pitanju koliko bi igre mogle biti važne u edukaciji ... I am a video game adict:

nemo uči o igranju

Nemo bi do četvrtka trebao napraviti seminar za Psihologiju 2 i to o igranju :) Temu sam izabrao zbog ovog predavanja:



Stuart Brown je istraživač na Nacionalnom institutu za igru (eto preko bare imaju i to :), a ovo predavanje je Nemi bilo interesantno zbog širokog pregleda značaja igre, primjene igre u svakodnevnim aktivnostima, ali i načina istraživanja. Unatoč tome što je igra važna aktivnost u ljudskom razvoju čini se da se i danas još relativno malo o njoj zna, pogotovo sa neurološkog stanovišta (eto donedavno igra nije bila dovoljno "ozbiljna" da bi se "ozbiljna" znanost time bavila). Čini se da je došlo vrijeme da se igru shvati ozbiljno ;)

Nemo se i danas igra koliko može :) Recimo Ćumezovci su uvijek bili zaigrano društvo - bizarnije igre poput Psihijatra i Žlica su praktički korištene kao inicijacijski ritual. A uz djecu u vrtiću valjda se još jedino takva skupina pijanih budala igra Lanca probijanca (ili kako se god zove ta igra tamo odakle jeste ;) u parkiću kod Dione, ili "Živog biljara" na parkiralištu kod FER-a. A i drugih stvari. Sve kao odrasli ljudi, zapravo bolje nam je da još nismo prerasli igranje, Nemo se nada da nikad i neće. Trenutačno su više u điru društvene igre na ploči (boardgames) s obzirom da ih cimer ima cijelu zbirku. Nedavno je tako bilo moguće igrati boardgamese sa znanstvenom tematikom na Festivalu Znanosti i Smotri sveučilišta. Nemo je čak natjerao kolege na Metodici nastave informatike da igraju Roborally :D

I sad tu se vidjelo da se dosta ljudi suzdržavalo od igranja. Nemi se nevjerojatno čini da moraš kumit i molit ljude da se igraju, ali eto moralo se i na Smotri (di se na kraju igrao skoro svatko tko je došao na štand PMF-a), a i na Festivalu Znanosti se baš nije igralo puno ljudi. Kolege dođu, vide igre i kao fora im to izgleda, ali ne bi se oni igrali. Možda ako ih nagovarate sat vremena ;)

Nemi čini zgodnim malo se jače zadubiti u temu igranja, zato jer mu se čini da dosta ljudi stvarno igranje smatra aktivnosti koja je samo za djecu, a oni se bave ozbiljnim poslom. Ovaj post će iskoristiti za skupljanje kojekakvih linkova na interesantne resurse, a konačna verzija seminara stiže uskoro.

Stuart Brown: Play is more than fun
Tim Brown: On creativity and play
EDITing in the Dark (dio sa game based learning)
The playfull learning wiki
Strong national museum of play
Theory of fun
National institute of play
The New York Times: Taking play seriously
Serious Play Conference
Games for change
Play Decide
Wikipedia - Play (activity)
Wikipedia - Play (animal behaviour)
+ knjiga "Dijete i igra" od Mirjane Duran koju Nemo ima doma

I kako vi stojite sa igranjem? U originalu je Nemo htio ovaj seminar izlagati pred kolegama, no čini se da na kraju za to neće biti vremena. S tim da je izlaganje u ovom slučaju trebalo biti igranje, nekako mi se čini da držati ljudima predavanje o igranju baš i nije to :)

p.s. prošli semestar je Nemo za psihologiju radio seminar iz Pamćenja, tako da ako vas zanima slobodno pogledajte ;) Ta tema je prilično ofrlje prođena na predavanjima, žalosno zapravo s obzirom koliko je poznavanje toga kako pamćenje radi važno za učenje i poučavanje.

nemo uči o kritiziranju

Jučer je bilo predzadnje izlaganje na kolegiju Metodologija istraživanja u prirodnim znanostima i to najduža "seansa" do sada. Članke je izlagalo troje ljudi, pa je sve to potrajalo malo podulje i profesorica Fuchs je obećala da nas vodi na pivo poslije svega :) A izlaganja jučer su bila svakojaka, imali smo jedno ponovljeno izlaganje članka o svjetlosnom zagađenju s obzirom da je kolegica koja je to radila 1. put naprosto uspjela izostaviti sve podatke iz dotičnog istraživanja, Crlja je održao uvjerljivo najbolje izlaganje od svih nas (članak o modeliranju intenziteta padalina u tropima), a na kraju je kolega Gašo uspjeo održati jedno dosta nekoherentno izlaganje o članku koji prezentira korištenje Convayeve igre života za modeliranje Turingova stroja.

Izlaganje je samo zbog uvođenja u osnove dosta teško, pa je bilo potrebno objasniti što je to Turingov stroj, što su automati i što je Convayeva igra života. Tako da je kolega potrošio svih 45 minuta na ta objašnjavanja i na kraju uopće nije uspio izložiti članak, a i sama objašnjenja su bila prilično opskurna. Tako da kad su na red došla pitanja Nemo mu je praktički "skočio za vrat" s bezobraznim pitanjima i dosta otvorenom kritikom samog izlaganja. Uglavnom cijela stvar se na kraju uredno završila i krenu svi na tu obećanu pivu.

Eh sad, kako je alkohol kvalitetan inhibitor socijalnih barijera uz pivu se razvila dosta interesantna rasprava o kritiziranju. Kolegu je, dakako, dosta iznerviralo to što mu je Nemo tako iskritizirao izlaganje, unatoč tome što je i on sam shvaćao da je izlaganje bilo prilično loše. Njegov stav je da je takvo ponašanje neprimjereno za jedan kolegij, tj. da bi se u ovakvim situacijama trebali ponijeti "sa rukavicama na rukama" i zadržati samo na "kulturnim" pitanjima, a profesoru ostaviti isključivo pravo kritiziranja. Nemin stav je dakako drugačiji, općenito smatra da je u interesu osobe koja izlaže da dobije iskrenu kritiku i da bi u osnovi svatko trebao imati pravo da ju iznese bez inhibicija. Primarni cilj ovog kolegija je bio usavršavanje naših vještina izlaganja, pa ne vidim kako bi se to vještine trebale usavršavati bez povratnih informacija. Nemo priznaje da je to mogao učiniti i taktičnije, pogotovo s obzirom što je znao da će i profesorica na kraju dati kritiku (što je i učinila).

Dakle osnovna premisa je da bi se putem povratnih informacija trebalo moći ispraviti vlastite greške. Kolega Miro je izrazio mišljenje da bi ustvari to trebali raditi samo putem pitanja, a ne direktnom kritikom, s obzirom da ljudi u mnogim slučajevima teško prihvaćaju kritiku. Ovo je smislen komentar s obzirom da će kritika biti beskorisna ako ju osoba prihvati defanzivno - onda neće služiti kao alat za promjenu već će prije ispasti kao učvršćivanje postojećeg mišljenja, što dakako nikome ne koristi. Dakle čak i ako je kritika dobronamjerno upućena čisto zbog ljudskog ponašanja ona može imati negativan efekt. S druge strane nismo uvijek u poziciji kad sve možemo obaviti bez kritike (ili ćete možda samo naići na nekog siledžiju kao Nemo :), onda je važno imati sposobnost prihvaćanja kritike bez ulaženja u defanzivan stav. Također i drugoj strani (kritičarskoj) je korisno razrađivanje vještine kritiziranja, s obzirom da je to jedan način iznošenja mišljenja.

Nemi se dakle općenito čini da svi najviše profitiraju kada se u ovakvim kontroliranim uvjetima otvoreno iznose mišljenja, s obzirom da proces razmišljanja na nastavi obično ostane u tuđim glavama. Neke stvari nikad nećete uočiti sami, a ukoliko se otvoreno komunicira veća je vjerojatnost da će se i potencijalno teško razumljive stvari nekako razjasniti. Ako primate kritiku vjerojatnije je da ćete se na nju naviknuti i lakše ju primati u budućnosti, a svakako vam može pomoći da promijeniti pogreške koje radite. Iznošenjem kritike (a i pitanja) javno iznosite mišljenje koje je onda svima dostupno, dakle možete dobiti i povratnu informaciju o vašoj kritici (ponekad može biti potpuno neutemeljena) čime profitiraju svi prisutni.

Žalosno je što se u našem obrazovnom sustavu ljudi naviknu na to da budu mimoze i pasivci. Vrlo su rijetki kolegiji (o osnovnoj i srednjoj školi da ne pričamo) na kojima se potiče pitanja, kritiziranje i općenito informiranje o kvaliteti izlaganja. Kolegij na kojem javno izlažete bi uvijek trebao imati komponentu povratne informacije i ljude bi se trebalo navikavati da postavljaju pitanja i iznose mišljenje. Ono čemu svi svjedočimo je nažalost da se ljudi boje postavljati pitanja, mišljenje izražavaju prilično rijetko, a čak i kad održite izlaganje nećete znati da li je to bilo u redu ili nije. Recimo na ovom kolegiju je bilo napomenuto da su pitanja poželjna, ali nažalost nije bilo regulirano kako to utječe na vašu ocjenu tako da je bilo dosta ljudi koji su uredno šutjeli. Inače Nemi je jedan njegov poznanik koji studira management opisivao jedan kolegij na kojem su pitanja i komentari bili obavezni, štoviše što pitanja/komentari neugodniji to bolje i sve to skupa vam utječe na ocjenu. Niste mogli dobiti prolaz ukoliko niste sudjelovali u komunikaciji. Nemi se nekako čini da bi to bilo dobra praksa i za ovaj kolegij (a i za bilo koji drugi) s obzirom na poslovičnu zatvorenost naših studenata. Također bilo bi izvrsno da se unutar kolegija može izlagati 2 puta kako bi se nova saznanja mogla i primijeniti što prije - ovako su ljudi koji su izlagali prvi bili u lošijem položaju s obzirom da su kolege koje izlažu kasnije mogle učiti na tuđim greškama.

nemo uči o izlaganju znanstvenih članaka

Prošli petak je Nemo za potrebe kolegija "Metodologija istraživanja u prirodnim znanostima" izlagao članak Surface Studies by Scanning Tunneling Microscopy - Binning, Rohrer, Gerber, Weibel (1982). S obzirom da već radi na projektu izrade STM-a ovo se nekako poklopilo, inače radi se o članku u kojem je po prvi put predstavljen skenirajući tunelirajući mikroskop. Stvar ne bi bila toliko interesantna da to predavanje nije trebalo biti na engleskom, s obzirom da se cijeli kolegij drži na engleskom. Prošlo je podosta vremena od kada je Nemo imao priliku intenzivnije koristiti engleski, a izlaganje od 40 minuta se pokazalo još zahtjevnijim. Pa kako bi to onda trebalo izgledati izlaganje jednog znanstvenog članka? Slijede početne preporuke od profesorice:

You are presenting a paper that is original because of something, but the topic is probably not something that the rest of us know a lot about. So first 5 to 10 minutes you give the background of that topic (why are we interested in that...), then in next 5 to 10 minutes you place the paper within research that has been done on the given topic (what have the others done and why is this new, different or better). In following 20 minutes you describe something from the paper that is the most important or the most interesting. You do not have time to go over the whole paper so it is very important that you plan well. The last 10 minutes should be conclusions where you need to say why was this paper important to research society, i.e. you combine what you have said in those 20 minutes with background and overview that you gave in the beginning. You may use the slides (not more than 20), but they can not be filled with paragraphs, sentences etc. You may use cheat-sheets and you can read from them openly. The most important thing is that your presentation makes sense to all of us, but that it also grasps the science from the paper. If you need to use the chalk and board excellent. In total your presentation should be between 30 to 40 minutes and we will have at least 10 minutes for questions.

Dakle po takvim linijama Nemo je napravio pripremu za izlaganje koju možete vidjeti ovdje. Još da je uspješno ponovio koji puta, a nije da nije bio svjestan da se ovaj put stvarno mora pripremiti. Rezultat je nažalost bio takav da je prvih 10 minuta zvučalo užasno, poslije toga se popravilo. Konačne opaske su bile:

Uvod je bio prilično nerazumljiv i mlak (uvod bi trebao navuči ljude na temu), a nakon toga je postavljanje u kontekst bilo preširoko (tj. išlo se u previše detalja). Također izneseni grafovi su trebali biti bolje pojašnjeni, a od kolege sam dobio primjedbu da je izlaganje o tuneliranju bilo više na popularno-znanstvenoj razini što je bilo neadekvatno s obzirom na prirodu ovog izlaganja. Na kraju sam dobio i bolju preporuku za tok izlaganja:

Uvod bi trebao biti nešto što svi znaju, ali stvarno svi, služi za "navlačenje" ljudi :) Nakon toga stavljanje u kontekst ostalih straživanja bi trebale biti informacije koje znaju svi u sobi, dakle polagano se sužuje raspon informacija. Nakon toga izlaganje rezultata treba biti sažeto i koncentrirano, te treba jasno iznijeti po čemu su te informacije nove i što se htjelo postići time. Nakon toga bi zaključak trebao poslužiti da se ta jedna koncizna ideja opet stavi u širi kontekst kako bi se vidjela relevantnost tog istraživanja.

Eto možda nekom posluži, Nemo će valjda bolje sljedeći put, ovo je zasad preživio.

nemo uči o bloganju

Nemi se zadnjih tjedana po glavi motala ideja da počne pisati blog, zato jer mu već dulje vrijeme treba prikladno odlagalište za misli. Uči puno toga, ali mnogo toga ne ostavlja trajan trag ili je razbacano uokolo. Nemo ne vjeruje u bilješke sa predavanja već koju godinu s obzirom da mu se ne sviđa glumiti pisara u prostor-vremenu kada bi bilo pametnije da misli, no ovo je nešto drugo. Uostalom predavanja nisu jedino sredstvo kojim Nemo uči pa mu je ovo tim potrebnije. Vidjet će kako će to funkcionirati, bilo bi dobro kada bi bilo ljudi koji bi mu pomogli u razmišljanju.

Nemo u skorije vrijeme mora učiti o inteligentnim agentima i raspodijeljenim sustavima (razvoj u JADE platformi, nada se izradi jednog agenta koji bi mu pomogao sa učenjem!), o izlaganju znanstvenih radova (na engleskom), o izradi skenirajućeg tunelirajućeg mikroskopa (izrada elektronike za STM u suradnji sa drugim kolegama), morati će napokon napraviti video tutorijal za metodiku nastave fizike (dobro je počeo, a onda je bio lijen) i pripremu nastavne jedinice o građi računala za metodiku nastave informatike (sa materijalima iz "Anatomy of Computers and Programs"). Osim toga Nemo radi na seminaru o igranju (za psihologiju) i o nastavnim pomagalima za fiziku i informatiku (za didaktiku), a morat će početi učiti za usmeni iz kvantne fizike 2 (+ pokrpati neznanje iz kvantne 1). Uz sve te stvari koje se tiču studija Nemo bi mogao pokušati blogati i o nekim stvarima koje prati svakodnevno (open education, e-learning i slične stvari), a i o Ljetnoj Tvornici Znanosti na kojoj radi i ove godine.

Nadam se da nije ništa zaboravio :)