nemo uči kako slomiti školsku ploču

I kako bi ste vi slomili školsku ploču? Nemo je danas od učenika 3.D. u Splitskoj 3. gimnaziji dobio svakojake odgovore. Inače Nemo je danas držao sat o kutnoj količini gibanja, što na prvi pogled nema puno veze sa lomljenjem školske ploče, ali izgled vara ;)

Uglavnom čini se da bi motorna pila upalila, no Nemo nije imao motornu pilu, ali je zato ploču gađao kredom (mala masa, velika brzina) i naslanjao se na nju (vel'ka masa, mala brzina). Dakako ovo je služilo kao uvod o količini gibanja, pa kad se jednom sjete da je p = mv lakše se dođe do toga da je L=Iω. Uglavnom momci i djevojke sve znaju kad malo zapnu, čak su htjeli i surađivati (s obzirom da je to bio zadnji sat Nemo zadovoljan :)

No sljedeći put će morati imati i nešto više od zanimljivog uvoda. Nažalost kasnije ih je Nemo zapilao sa izvodom kutne količine gibanja za proizvoljno kruto tijelo, što je bio overkill + dosadno. Nije bilo bolje ideje, a to je bilo u udžbeniku :( Srećom pa je sljedeći put slična stvar, ali sa nešto više interesantnih opcija - zakon očuvanja kutne količine gibanja ima primjene ko pljeve. A u osnovi taj je ionako za ocjenu :) Treba naći načina kako uvući mjerenja i pokuse u sat, kao što je to radio u osnovnoj školi za nastasvnu jedinicu sa produljenjem opruge. Jedino što je tada imao sav pribor u školi, sad će trebati improvizirati.



Inače prošli semestar je Nemo u osnovnoj školi radio elastičnu silu. Prezentaciju koja je korištena na satu možete vidjeti ovdje, a inače nastava se radila tako da bi se prvo postavilo neko okvirno pitanje na koje bi učenici davali odgovor, pa bi se to kasnije uobličilo nešto (tako je Nemo radio i danas u srednjoj). Također svi su imali pribor za mjerenje ovisnosti produljenja opruge o broju utega koji se ovjese o oprugu iz čega se pokušao modelirati Hookov zakon (nekako su ipak zaključili da je produljenje proporcionalno sa silom ;) Rezultate tog mjerenja možete vidjeti ovdje, a ispod je priložen graf (bilo bi zakon kad bi Google docsi mogli raditi regresiju, no nekako već gledam kako bi se novo izišla WolframAlpha mogla koristiti za ovakve stvari!). Uglavnom tako nešto bi bilo fora napraviti i u srednjoj samo što sam definitivno ograničen priborom (imam svoj bicikl, te možda uspijemo napraviti mjerenje pomoću analize videa kao što sam to radio za savijanje gravitacije).

nemo uči o kritiziranju

Jučer je bilo predzadnje izlaganje na kolegiju Metodologija istraživanja u prirodnim znanostima i to najduža "seansa" do sada. Članke je izlagalo troje ljudi, pa je sve to potrajalo malo podulje i profesorica Fuchs je obećala da nas vodi na pivo poslije svega :) A izlaganja jučer su bila svakojaka, imali smo jedno ponovljeno izlaganje članka o svjetlosnom zagađenju s obzirom da je kolegica koja je to radila 1. put naprosto uspjela izostaviti sve podatke iz dotičnog istraživanja, Crlja je održao uvjerljivo najbolje izlaganje od svih nas (članak o modeliranju intenziteta padalina u tropima), a na kraju je kolega Gašo uspjeo održati jedno dosta nekoherentno izlaganje o članku koji prezentira korištenje Convayeve igre života za modeliranje Turingova stroja.

Izlaganje je samo zbog uvođenja u osnove dosta teško, pa je bilo potrebno objasniti što je to Turingov stroj, što su automati i što je Convayeva igra života. Tako da je kolega potrošio svih 45 minuta na ta objašnjavanja i na kraju uopće nije uspio izložiti članak, a i sama objašnjenja su bila prilično opskurna. Tako da kad su na red došla pitanja Nemo mu je praktički "skočio za vrat" s bezobraznim pitanjima i dosta otvorenom kritikom samog izlaganja. Uglavnom cijela stvar se na kraju uredno završila i krenu svi na tu obećanu pivu.

Eh sad, kako je alkohol kvalitetan inhibitor socijalnih barijera uz pivu se razvila dosta interesantna rasprava o kritiziranju. Kolegu je, dakako, dosta iznerviralo to što mu je Nemo tako iskritizirao izlaganje, unatoč tome što je i on sam shvaćao da je izlaganje bilo prilično loše. Njegov stav je da je takvo ponašanje neprimjereno za jedan kolegij, tj. da bi se u ovakvim situacijama trebali ponijeti "sa rukavicama na rukama" i zadržati samo na "kulturnim" pitanjima, a profesoru ostaviti isključivo pravo kritiziranja. Nemin stav je dakako drugačiji, općenito smatra da je u interesu osobe koja izlaže da dobije iskrenu kritiku i da bi u osnovi svatko trebao imati pravo da ju iznese bez inhibicija. Primarni cilj ovog kolegija je bio usavršavanje naših vještina izlaganja, pa ne vidim kako bi se to vještine trebale usavršavati bez povratnih informacija. Nemo priznaje da je to mogao učiniti i taktičnije, pogotovo s obzirom što je znao da će i profesorica na kraju dati kritiku (što je i učinila).

Dakle osnovna premisa je da bi se putem povratnih informacija trebalo moći ispraviti vlastite greške. Kolega Miro je izrazio mišljenje da bi ustvari to trebali raditi samo putem pitanja, a ne direktnom kritikom, s obzirom da ljudi u mnogim slučajevima teško prihvaćaju kritiku. Ovo je smislen komentar s obzirom da će kritika biti beskorisna ako ju osoba prihvati defanzivno - onda neće služiti kao alat za promjenu već će prije ispasti kao učvršćivanje postojećeg mišljenja, što dakako nikome ne koristi. Dakle čak i ako je kritika dobronamjerno upućena čisto zbog ljudskog ponašanja ona može imati negativan efekt. S druge strane nismo uvijek u poziciji kad sve možemo obaviti bez kritike (ili ćete možda samo naići na nekog siledžiju kao Nemo :), onda je važno imati sposobnost prihvaćanja kritike bez ulaženja u defanzivan stav. Također i drugoj strani (kritičarskoj) je korisno razrađivanje vještine kritiziranja, s obzirom da je to jedan način iznošenja mišljenja.

Nemi se dakle općenito čini da svi najviše profitiraju kada se u ovakvim kontroliranim uvjetima otvoreno iznose mišljenja, s obzirom da proces razmišljanja na nastavi obično ostane u tuđim glavama. Neke stvari nikad nećete uočiti sami, a ukoliko se otvoreno komunicira veća je vjerojatnost da će se i potencijalno teško razumljive stvari nekako razjasniti. Ako primate kritiku vjerojatnije je da ćete se na nju naviknuti i lakše ju primati u budućnosti, a svakako vam može pomoći da promijeniti pogreške koje radite. Iznošenjem kritike (a i pitanja) javno iznosite mišljenje koje je onda svima dostupno, dakle možete dobiti i povratnu informaciju o vašoj kritici (ponekad može biti potpuno neutemeljena) čime profitiraju svi prisutni.

Žalosno je što se u našem obrazovnom sustavu ljudi naviknu na to da budu mimoze i pasivci. Vrlo su rijetki kolegiji (o osnovnoj i srednjoj školi da ne pričamo) na kojima se potiče pitanja, kritiziranje i općenito informiranje o kvaliteti izlaganja. Kolegij na kojem javno izlažete bi uvijek trebao imati komponentu povratne informacije i ljude bi se trebalo navikavati da postavljaju pitanja i iznose mišljenje. Ono čemu svi svjedočimo je nažalost da se ljudi boje postavljati pitanja, mišljenje izražavaju prilično rijetko, a čak i kad održite izlaganje nećete znati da li je to bilo u redu ili nije. Recimo na ovom kolegiju je bilo napomenuto da su pitanja poželjna, ali nažalost nije bilo regulirano kako to utječe na vašu ocjenu tako da je bilo dosta ljudi koji su uredno šutjeli. Inače Nemi je jedan njegov poznanik koji studira management opisivao jedan kolegij na kojem su pitanja i komentari bili obavezni, štoviše što pitanja/komentari neugodniji to bolje i sve to skupa vam utječe na ocjenu. Niste mogli dobiti prolaz ukoliko niste sudjelovali u komunikaciji. Nemi se nekako čini da bi to bilo dobra praksa i za ovaj kolegij (a i za bilo koji drugi) s obzirom na poslovičnu zatvorenost naših studenata. Također bilo bi izvrsno da se unutar kolegija može izlagati 2 puta kako bi se nova saznanja mogla i primijeniti što prije - ovako su ljudi koji su izlagali prvi bili u lošijem položaju s obzirom da su kolege koje izlažu kasnije mogle učiti na tuđim greškama.