Jučer je bilo predzadnje izlaganje na kolegiju Metodologija istraživanja u prirodnim znanostima i to najduža "seansa" do sada. Članke je izlagalo troje ljudi, pa je sve to potrajalo malo podulje i profesorica Fuchs je obećala da nas vodi na pivo poslije svega :) A izlaganja jučer su bila svakojaka, imali smo jedno ponovljeno izlaganje članka o svjetlosnom zagađenju s obzirom da je kolegica koja je to radila 1. put naprosto uspjela izostaviti sve podatke iz dotičnog istraživanja, Crlja je održao uvjerljivo najbolje izlaganje od svih nas (članak o modeliranju intenziteta padalina u tropima), a na kraju je kolega Gašo uspjeo održati jedno dosta nekoherentno izlaganje o članku koji prezentira korištenje Convayeve igre života za modeliranje Turingova stroja.
Izlaganje je samo zbog uvođenja u osnove dosta teško, pa je bilo potrebno objasniti što je to Turingov stroj, što su automati i što je Convayeva igra života. Tako da je kolega potrošio svih 45 minuta na ta objašnjavanja i na kraju uopće nije uspio izložiti članak, a i sama objašnjenja su bila prilično opskurna. Tako da kad su na red došla pitanja Nemo mu je praktički "skočio za vrat" s bezobraznim pitanjima i dosta otvorenom kritikom samog izlaganja. Uglavnom cijela stvar se na kraju uredno završila i krenu svi na tu obećanu pivu.
Eh sad, kako je alkohol kvalitetan inhibitor socijalnih barijera uz pivu se razvila dosta interesantna rasprava o kritiziranju. Kolegu je, dakako, dosta iznerviralo to što mu je Nemo tako iskritizirao izlaganje, unatoč tome što je i on sam shvaćao da je izlaganje bilo prilično loše. Njegov stav je da je takvo ponašanje neprimjereno za jedan kolegij, tj. da bi se u ovakvim situacijama trebali ponijeti "sa rukavicama na rukama" i zadržati samo na "kulturnim" pitanjima, a profesoru ostaviti isključivo pravo kritiziranja. Nemin stav je dakako drugačiji, općenito smatra da je u interesu osobe koja izlaže da dobije iskrenu kritiku i da bi u osnovi svatko trebao imati pravo da ju iznese bez inhibicija. Primarni cilj ovog kolegija je bio usavršavanje naših vještina izlaganja, pa ne vidim kako bi se to vještine trebale usavršavati bez povratnih informacija. Nemo priznaje da je to mogao učiniti i taktičnije, pogotovo s obzirom što je znao da će i profesorica na kraju dati kritiku (što je i učinila).
Dakle osnovna premisa je da bi se putem povratnih informacija trebalo moći ispraviti vlastite greške. Kolega Miro je izrazio mišljenje da bi ustvari to trebali raditi samo putem pitanja, a ne direktnom kritikom, s obzirom da ljudi u mnogim slučajevima teško prihvaćaju kritiku. Ovo je smislen komentar s obzirom da će kritika biti beskorisna ako ju osoba prihvati defanzivno - onda neće služiti kao alat za promjenu već će prije ispasti kao učvršćivanje postojećeg mišljenja, što dakako nikome ne koristi. Dakle čak i ako je kritika dobronamjerno upućena čisto zbog ljudskog ponašanja ona može imati negativan efekt. S druge strane nismo uvijek u poziciji kad sve možemo obaviti bez kritike (ili ćete možda samo naići na nekog siledžiju kao Nemo :), onda je važno imati sposobnost prihvaćanja kritike bez ulaženja u defanzivan stav. Također i drugoj strani (kritičarskoj) je korisno razrađivanje vještine kritiziranja, s obzirom da je to jedan način iznošenja mišljenja.
Nemi se dakle općenito čini da svi najviše profitiraju kada se u ovakvim kontroliranim uvjetima otvoreno iznose mišljenja, s obzirom da proces razmišljanja na nastavi obično ostane u tuđim glavama. Neke stvari nikad nećete uočiti sami, a ukoliko se otvoreno komunicira veća je vjerojatnost da će se i potencijalno teško razumljive stvari nekako razjasniti. Ako primate kritiku vjerojatnije je da ćete se na nju naviknuti i lakše ju primati u budućnosti, a svakako vam može pomoći da promijeniti pogreške koje radite. Iznošenjem kritike (a i pitanja) javno iznosite mišljenje koje je onda svima dostupno, dakle možete dobiti i povratnu informaciju o vašoj kritici (ponekad može biti potpuno neutemeljena) čime profitiraju svi prisutni.
Žalosno je što se u našem obrazovnom sustavu ljudi naviknu na to da budu mimoze i pasivci. Vrlo su rijetki kolegiji (o osnovnoj i srednjoj školi da ne pričamo) na kojima se potiče pitanja, kritiziranje i općenito informiranje o kvaliteti izlaganja. Kolegij na kojem javno izlažete bi uvijek trebao imati komponentu povratne informacije i ljude bi se trebalo navikavati da postavljaju pitanja i iznose mišljenje. Ono čemu svi svjedočimo je nažalost da se ljudi boje postavljati pitanja, mišljenje izražavaju prilično rijetko, a čak i kad održite izlaganje nećete znati da li je to bilo u redu ili nije. Recimo na ovom kolegiju je bilo napomenuto da su pitanja poželjna, ali nažalost nije bilo regulirano kako to utječe na vašu ocjenu tako da je bilo dosta ljudi koji su uredno šutjeli. Inače Nemi je jedan njegov poznanik koji studira management opisivao jedan kolegij na kojem su pitanja i komentari bili obavezni, štoviše što pitanja/komentari neugodniji to bolje i sve to skupa vam utječe na ocjenu. Niste mogli dobiti prolaz ukoliko niste sudjelovali u komunikaciji. Nemi se nekako čini da bi to bilo dobra praksa i za ovaj kolegij (a i za bilo koji drugi) s obzirom na poslovičnu zatvorenost naših studenata. Također bilo bi izvrsno da se unutar kolegija može izlagati 2 puta kako bi se nova saznanja mogla i primijeniti što prije - ovako su ljudi koji su izlagali prvi bili u lošijem položaju s obzirom da su kolege koje izlažu kasnije mogle učiti na tuđim greškama.
Izlaganje je samo zbog uvođenja u osnove dosta teško, pa je bilo potrebno objasniti što je to Turingov stroj, što su automati i što je Convayeva igra života. Tako da je kolega potrošio svih 45 minuta na ta objašnjavanja i na kraju uopće nije uspio izložiti članak, a i sama objašnjenja su bila prilično opskurna. Tako da kad su na red došla pitanja Nemo mu je praktički "skočio za vrat" s bezobraznim pitanjima i dosta otvorenom kritikom samog izlaganja. Uglavnom cijela stvar se na kraju uredno završila i krenu svi na tu obećanu pivu.
Eh sad, kako je alkohol kvalitetan inhibitor socijalnih barijera uz pivu se razvila dosta interesantna rasprava o kritiziranju. Kolegu je, dakako, dosta iznerviralo to što mu je Nemo tako iskritizirao izlaganje, unatoč tome što je i on sam shvaćao da je izlaganje bilo prilično loše. Njegov stav je da je takvo ponašanje neprimjereno za jedan kolegij, tj. da bi se u ovakvim situacijama trebali ponijeti "sa rukavicama na rukama" i zadržati samo na "kulturnim" pitanjima, a profesoru ostaviti isključivo pravo kritiziranja. Nemin stav je dakako drugačiji, općenito smatra da je u interesu osobe koja izlaže da dobije iskrenu kritiku i da bi u osnovi svatko trebao imati pravo da ju iznese bez inhibicija. Primarni cilj ovog kolegija je bio usavršavanje naših vještina izlaganja, pa ne vidim kako bi se to vještine trebale usavršavati bez povratnih informacija. Nemo priznaje da je to mogao učiniti i taktičnije, pogotovo s obzirom što je znao da će i profesorica na kraju dati kritiku (što je i učinila).
Dakle osnovna premisa je da bi se putem povratnih informacija trebalo moći ispraviti vlastite greške. Kolega Miro je izrazio mišljenje da bi ustvari to trebali raditi samo putem pitanja, a ne direktnom kritikom, s obzirom da ljudi u mnogim slučajevima teško prihvaćaju kritiku. Ovo je smislen komentar s obzirom da će kritika biti beskorisna ako ju osoba prihvati defanzivno - onda neće služiti kao alat za promjenu već će prije ispasti kao učvršćivanje postojećeg mišljenja, što dakako nikome ne koristi. Dakle čak i ako je kritika dobronamjerno upućena čisto zbog ljudskog ponašanja ona može imati negativan efekt. S druge strane nismo uvijek u poziciji kad sve možemo obaviti bez kritike (ili ćete možda samo naići na nekog siledžiju kao Nemo :), onda je važno imati sposobnost prihvaćanja kritike bez ulaženja u defanzivan stav. Također i drugoj strani (kritičarskoj) je korisno razrađivanje vještine kritiziranja, s obzirom da je to jedan način iznošenja mišljenja.
Nemi se dakle općenito čini da svi najviše profitiraju kada se u ovakvim kontroliranim uvjetima otvoreno iznose mišljenja, s obzirom da proces razmišljanja na nastavi obično ostane u tuđim glavama. Neke stvari nikad nećete uočiti sami, a ukoliko se otvoreno komunicira veća je vjerojatnost da će se i potencijalno teško razumljive stvari nekako razjasniti. Ako primate kritiku vjerojatnije je da ćete se na nju naviknuti i lakše ju primati u budućnosti, a svakako vam može pomoći da promijeniti pogreške koje radite. Iznošenjem kritike (a i pitanja) javno iznosite mišljenje koje je onda svima dostupno, dakle možete dobiti i povratnu informaciju o vašoj kritici (ponekad može biti potpuno neutemeljena) čime profitiraju svi prisutni.
Žalosno je što se u našem obrazovnom sustavu ljudi naviknu na to da budu mimoze i pasivci. Vrlo su rijetki kolegiji (o osnovnoj i srednjoj školi da ne pričamo) na kojima se potiče pitanja, kritiziranje i općenito informiranje o kvaliteti izlaganja. Kolegij na kojem javno izlažete bi uvijek trebao imati komponentu povratne informacije i ljude bi se trebalo navikavati da postavljaju pitanja i iznose mišljenje. Ono čemu svi svjedočimo je nažalost da se ljudi boje postavljati pitanja, mišljenje izražavaju prilično rijetko, a čak i kad održite izlaganje nećete znati da li je to bilo u redu ili nije. Recimo na ovom kolegiju je bilo napomenuto da su pitanja poželjna, ali nažalost nije bilo regulirano kako to utječe na vašu ocjenu tako da je bilo dosta ljudi koji su uredno šutjeli. Inače Nemi je jedan njegov poznanik koji studira management opisivao jedan kolegij na kojem su pitanja i komentari bili obavezni, štoviše što pitanja/komentari neugodniji to bolje i sve to skupa vam utječe na ocjenu. Niste mogli dobiti prolaz ukoliko niste sudjelovali u komunikaciji. Nemi se nekako čini da bi to bilo dobra praksa i za ovaj kolegij (a i za bilo koji drugi) s obzirom na poslovičnu zatvorenost naših studenata. Također bilo bi izvrsno da se unutar kolegija može izlagati 2 puta kako bi se nova saznanja mogla i primijeniti što prije - ovako su ljudi koji su izlagali prvi bili u lošijem položaju s obzirom da su kolege koje izlažu kasnije mogle učiti na tuđim greškama.
Postovi
Nemo je odabrao krivi pristup za iznošenje svoje kritike. Naime, svaka kritika je neugodna, a kritika gdje su nazočne više od dvije osobe, kritičar i kritizirani, je kontraproduktivna i predstavlja izniman udarac na ego kritizirane osobe. Usto, u takvoj situaciji kritizirani sigurno neće prihvatiti kritiku kao dobronamjernu. Nemo si je svojom kritikom priskrbio status seronje i stvorio barem jednog neprijatelja.
OdgovoriIzbrišiKao što pričica o tome da ti nije neprijatelj svatko tko te posere, baš kao niti svatko tko te izvadi iz dreka nije prijatelj, tako niti kritika nije sama po sebi loša, ali treba znati raspoznati tko zavrijeđuje javnu, a tko kritiku u četiri oka. Također i kod javne kritike je velika razlika između one kada je kritizirani fizički prisutan na "ribanju" svog lika i djela i kada nije.
BTW Ovo ne piše kritizirani objekt iz gornjeg teksta. :)
Složit ću se sa tobom da je svaka kritika neugodna, barem u određenoj mjeri i za to da može biti kontraproduktivna (što sam i naveo u gornjem tekstu). Evo ovakva ad hominem (Nemo ti si seronja) kritika bi sigurno bila bolna po moj ego da na kritike nisam naviknut - i u tome je sva razlika :) Kod nas ljudi naprosto nisu naviknuti na kritike, pa ni otvorenu razmjenu mišljenja osim ako nisu popili 3-4 pive (ili ako ne stoje iza anonimnog nadimka na internetu, NHF ;) I to je prilično velik hendikep kojeg bi se trebali riješiti.
OdgovoriIzbrišiNa ovom kolegiju je trebala biti takova atmosfera u kojoj se može proanalizirati svaka greška koju smo učinili. Publika nije bila velika, 5-6 osoba na predavanju, dakle bruka nije velika čak i kad totalno zezneš stvar. Uoči da od kritike u 4 oka nijedna druga osoba na predavanju ne bi imala nikakve koristi (ovako možeš učiti na tuđim greškama), a ako nisi fizički prisutan kod kritiziranja svojeg lika i djela to se IIRC zove tračanje, a od toga kritizirani nema puno koristi dok kritičarima služi samo za ventiliranje misli s obzirom da se objekt kritike ne može braniti.
Ako je cilj vašeg predavanja bio naučiti iznositi materiju i kvalitetno predavati, dakle savladati mehanizam kvalitetnog predavanja (što je slaba strana većine profesora i mislim da bi mnoge od njih trebalo naučiti predavati) onda se slažem da je kritika koju si ispalio (iako je nisam osobno čuo) bila opravdana. No, čini mi se da to iako ti pišeš suprotno, možda griješim, nije bio smisao tog kolegija/seminara/čega već i da si sebi prigrabio ovlasti profesora koje ti objektivno ne pripadaju. Smatram da je tvoje bilo da pitaš ono što ti nije bilo jasno iz samog predavanja, a kritiku na samo predavanje prepustiš "ovlaštenoj" osobi. Ako je zaista, kao što kažeš cilj bio savladati mehnizam kvalitetnog predavanja, onda si u pravu sa svojom kritikom kolege. No i sam si rekao kako si mu "skočio za vrat s bezobraznim pitanjima", ne neugodnim već bezobraznim. To ti sam pišeš. Dakle očito si svjestan da baš nisi u potpunosti kritizirao u dobroj vjeri. Odnosno ako i jesi da ti metode nisu najbolje.
OdgovoriIzbrišiIpak, kako nisam bio prisutan na mjestu događaja, teško mi je točno procijeniti koliko si ili nisi pogriješio. Možda je moja kritika potpuno promašena.
Slažem se da je potrebno kritizirati i zahtjevati, pogotovo za svoj novac.
Također, slažem se da kod nas ljudi nisu navikli na kritiziranje i razmjenu mišljenja, ali im zato šamarnje, vrijeđanje i etiketiranje, dakako, sve to bez protuargumenata (ovo je ključna stvar), ide itekako dobro. Ovo nije bilo namijenjeno tebi, već našem kompleksaškom društvu generalno, gdje kultura dijaloga nije na osobitoj visini i nitko nikog zaista ne sluša, već je diskusija tek zbir nadglasavnja, vrebanja da se upadne u riječ i autističnih monologa pri čemu svi žele potvrditi svoju intelektualnu nadmoć i nahraniti svoj ego.
Nisi me razumio što sam mislio pod fizičkom prisutnošću. Govorio sam o tome kad je objekt kritike, u trenutku kad se ona odvija, duhom i tijelom prisutan na mjestu svoga "ribanja", ne kad je njegova prisutnost iza ekrana ili dok čita o sebi iz novina pa udarac koliko god jak bio ipak manje povrijeđuje ego, a i svoj odgovor može bolje pripremiti zato što se diskusija ne odvija u stvarnom vremenu. Kao što rekoh, treba znati raspoznati tko zaslužuje javnu kritiku, a kome kritiku treba iznijeti nasamo.
ok dakle u cilju boljeg pojašnjavanja bih stvarno mogao iznijeti točna pitanja/kritike upućene kolegi. u originalnom postu riječ "bezobrazno" je više bila u smislu neugodno, a ja sam kasnije shvatio da je kolega to smatrao neumjesnim/bezobraznim pa sam to tako i formulirao u članku. osobno ne smatram ta pitanja toliko groznima i oprosti ako je to dovelo do zabune u ovoj raspravi.
OdgovoriIzbrišidakle prvo pitanje koje sam mu postavio je bilo "koji članak si ustvari iznosio?" s obzirom da nigdje nije stavio naslov niti je došao do ikakve poante u samom izlaganju. nakon toga sam mu komentirao da iz njegovog izlaganja ne bih bio u stanju shvatiti što je to Turingov stroj da već prije to nisam znao (što su ostali potvrdili), a niti sam shvatio što su to ustvari automati. na to je kolega otišao u defanzivni mod (s obzirom da sam iznjeo kritiku, a ne pitanje), pa sam to bio prisiljen preformulirati u pitanje "možeš li mi molim te ponovno objasniti što je to Turingov stroj s obzirom da to nisam shvatio iz tvog izlaganja". uglavnom pitanja/kritika nisu bila usmjerena na njega kao osobu, ali je on to u tom trenutku shvatio kao napad na njega, što smo kasnije uspješno izgladili.
što se kolegija kao takvog tiče stjecanje izlagačkih vještina je bila poanta, ali nigdje nije bilo eksplicitno naglašeno da li mi smijemo ili ne smijemo iznositi kritike (no bilo je potpuno jasno da će profesorica na kraju svakog izlaganja dati kritike bez ustručavanja). u tom smislu sam si možda i prigrabio ovlasti, ali moje osobno mišljenje koje sam ovdje već nekoliko puta iznjeo da iznošenje komentara/kritika ne bi smjelo biti samo u rukama profesora.
ako se diskusija ne odvija u stvarnom vremenu to stvarno može smanjiti emocionalni efekt s obje strane (recimo da sam pričekao sa komentarima vjerojatno bih ih preformulirao s obzirom da sam ipak bio "nabrijan" poslije predavanja), no iskustvo u nekim virtualnim raspravama mi kaže da ponekad i obrnuto može vrijediti. ponekad se rasprava nenamjerno izobliči i ljudi krivo shvate neke argumente što se puno brže može izgladiti u direktnom kontaktu.