Ovogodišnja "Ljetna Tvornica Znanosti" završila je prije točno mjesec dana, pa bi bilo krajnje vrijeme za iznošenje nekih razmišljanja kako ih nemo ne bi zaboravio. Kao i prošle dvije LjTZ cijeli događaj je prošao prilično dobro, ove godine u nešto proširenom izdanju - bilo je više sudionika nego ikad (50ero), koji su sudjelovali na 11 raznih radionica i za njih je "brinulo" opet rekordnih 22 mentora i 5ero raznih suradnika. I po dojmovima čini se da je svima bilo jako dobro.
Po još neobrađenim rezultatima evaluacijske ankete čini se kao da bi bilo najbolje ništa ne mijenjati, no nemo misli da ipak ima dosta prostora za daljnje poboljšanje, zato jer realna situacija nije baš uvijek bila savršena ;) Pritom se nemo neće osvrtati na odvijanje pojedinih radionica, s obzirom da to valjda jedino mogu voditelji radionica i sudionici, već na neke općenite stvari u organizaciji koje utječu na opće ponašanje cijelog projekta.
Prva stvar koja je prištekala ove godine, u odnosu na prošlu, je početak rada na radionicama. Umjesto da se počelo negdje krajem zimskog semestra s organizacijom smo počeli tek početkom ljetnog što je dakako utjecalo na proces pripreme. Osim što smo imali velik broj voditelja većina njih je na LjTZ sudjelovala po prvi put, studenti su početnih godina studija i nisu imali puno iskustva u radu sa djecom.
Svi su se na kraju snašli i napravili prilično dobar posao, ali mislim da generalno ne bi škodilo da je bilo više vremena za pripremu i razmjenu iskustava sa "veteranima" što je recimo prilično dobro funkcioniralo prošle godine. Npr. nekoliko sastanaka prošle godine je bilo namijenjeno samo razmjeni iskustava i prepričavanju toga što će tko raditi tako da smo svi bili dobro upoznati sa sadržajem drugih radionica i toga kako ljudi namjeravaju raditi. Ili se nemi barem tako čini :) Ove godine većina sastanaka je bila više "tehničke" prirode, s tim da je postojao jedan sastanak sa profesoricom metodike nastave fizike, nemo jedino ne zna koliko je to ljudima na kraju koristilo. Na početku radionica par ljudi se nije potpuno snašlo, no to je u osnovi i normalno te zato i radimo u parovima. No bilo bi super kad bi se ljudi već na početku osjećali sigurnije. Što se pripremanja tiče nemo je inzistirao na tome da ljudi naprave pisane pripreme, u nadi da će to ljudima biti korisno - neke od njih možete naći ovdje (nemo će sad uputit "značajan pogled" O_o prema onima koji mu ih još nisu poslali). Dobro je pitanje jesu li bile korisne. I, jesu li? S druge strane nadao se da će te pripreme biti korisne i nekom drugome (ako ništa drugo onda novim mentorima sljedeće godine) pa su zato na webu.
Uglavnom i Boki je predlagao da sljedeće godine više poradimo na edukaciji samih mentora, sa čime se slažem. Prijedlog je bio da dovučemo i profesionalnog komunikatora znanosti što bi sigurno pomoglo za jedan dio stvari (ovo je izvedivo ako nađemo novaca). Moglo bi se smisliti više aktivnosti, no do toga ćemo kad krene priprema za sljedeću godinu. Koja će ove godine definitivno krenuti ranije :)
Inače što se same organizacije tiče Nemo tu ima par misli za izmjenu dosadašnje prakse. Organizacija samog događaja je ustvari dosta distribuirana iako postoji centralni koordinator (s tim da su to prošlih godina bile 2 osobe). Svi voditelji briguju oko osmišljavanja same radionice koju izvode i nabavke velike većine materijala koji im trebaju, što je ustvari dosta posla čak i ako zanemarimo onih tjedan dana izvođenja same radionice. Koordinator briguje o početnom traženju mentora (u čemu opet ovisi i starim mentorima da raznose vijest), komunikaciji sa MedILS-om, traženju novaca (u čemu Nemo i nije bio najuspješniji), vizualnom identitetu, obavješćivanju svih oblika, zaprima prijave, a onda ih kasnije (uz pomoć drugih) i evaluira, te je u toku same radionice potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti. Ovo je dosta posla za jednu ili dvije osobe, ali bi se ustvari dobar dio ovoga mogao distribuirati kroz sve ljude koji sudjeluju - ne zato da bi se koordinatoru smanjilo opterećenje, nego zato da ne bi bio nužan. Prošle godine je bio problem da nitko od starih mentora osim neme nije htio raditi organizaciju zato što bi svi rađe radili radionicu - vjerujte i nemo bi također :)
Nemino iskustvo sa izvođenjem projekata u Ćumezu je da je zgodno imati osobu koja je P.I.T.A. (Pain In The Ass), koja briguje da se sve dešava po nekom redu, ali i to da obaveze mogu biti distribuirane preko nekoliko ljudi što je prilično dobra stvar za projekt zato jer (a) ne ovisi sve o jednoj osobi (b) imate više ljudi koji znaju što i kako se radi, što je dobro za transfer znanja i opstanak samog projekta kroz godine. A nemo bi htio da ovaj projekt živi i kad on više ne bude mogao voditi stvar, što bi moglo biti već i od sljedeće godine kada se nada završetku studija ;) Kod LjTZ-a jedina stvar koja se nešto teže može distribuirati je onaj dio sa "potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti" - problem je primarno u informiranosti mentora (mnogi ljudi naprosto na početku nisu znali gdje stoje neke stvari), te u snalaženju po Splitu (ne možeš poslati drugu osobu u trgovinu ako ne zna kako doći do trgovine). Drugim riječima treba osigurati veću informiranost (što ima veze i sa nekim drugim dijelovima organizacije) te možda imati osobu koja se brine samo za logistiku.
Drugi dio organizacije kod kojeg dolazi do izražaja ovo opažanje oko informiranosti je "omraženi" sastanak poslije svakodnevnih aktivnosti :) Umjesto da idete na zasluženi odmor i izležavanje na plaži čeka vas još barem pola sata, ako ne i više vremena kada jedni drugima iznosimo informacije koje su se mogle prenesti i drugačije i ranije. Obično se na tim sastancima raspravlja o problemima na koje su ljudi naišli taj dan ili o nekim čisto logističkim stvarima poput nabavke stvari koje još nisu nabavljene. Iako je ponekad dobro da više ljudi sudjeluje u nekim razgovorima nemo bi rekao da nikad nije bilo potrebno da nas svih 27 bude tamo. Popis materijala bi se sigurno mogao napraviti i ranije (ionako je to obično bio samo komad papira koji bio obišao sve), a za probleme na koje ljudi nailaze bi se moglo naći slično rješenje pa bih ih mogli rješavati ili odmah ili kasnije napraviti sastanak sa zainteresiranima. Nešto tipa oglasna ploča bi riješilo pola problema.
Interno informiranje u vremenu prije radionice vršilo se preko mailing liste i foruma, a informiranje prema van uglavnom preko naše web stranice. Postojao je i pokušaj korištenja foruma za to, ali čini se da za to nije bilo interesa - zapravo do neke mjere Nemo je postavio forum zato da bi mogli sa svima komunicirati cijele godine, no očito je ta ideja više u njegovoj glavi nego što je realna potreba. S druge strane za organizaciju mu se čini bolje da informacije stoje na forumu zato jer su tako vidljivije, ali dosta ljudi je malo ili nikako koristilo forum za te svrhe, dok se drugima to više sviđalo nego mailing lista. Nemo bi općenito više volio kad bi se ljudi češće sami javljali sa time kako im ide, zato jer ovako potrošio dosta vremena (i novaca) na direktno zvanje ljudi što nije baš najpraktičnija opcija.
Inače prošle godine smo imali blog koji su održavali sudionici, ove godine je to izostalo djelom zato jer se ne mogu ulogirati na njega (wooot!), no to bi se stvarno moglo ponovno probati zato jer je prilično dobro funkcioniralo. Samo treba otvoriti novog :)
Pred kraj nemo bi se htio osvrnuti na sam koncept radionica i neke stvari koje to povlači. Osnovna poanta ovih radionica je upoznavanje zainteresirane djece sa znanošću i dosad smo uvijek išli na opciju da što većem broju djece omogućimo pristup radionicama. To pak znači da svake godine uzimamo relativno malo djece koja su se prijavila prijašnjih godina, što je ustvari šteta s obzirom da znamo da su ok i zainteresirani i bilo bi super omogućiti im višegodišnje iskustvo sa LjTZ-om. Također svake godine se povećava broj prijavljenih, ove godine bilo ih je 100tinjak, tako da smo morali odbiti 50% prijavljenih. Nemo se boji da će se ovaj postotak ubuduće samo povećati s obzirom da više nemamo puno mjesta za rast (fizički ne možemo smjestiti više radionica u MedILS, a i financijski je to počelo biti dosta skupo) tako da imamo problem sa skalabilnosti radionice.
Jedna opcija bi bila izvođenje LjTZ-a dva puta, no nemo se boji da bi to bilo financijski teško izvedivo (trenutačno je projekt "težak" 80k kn), a i sumnjam da bi većina mentora mogla odraditi 2 tjedna za redom (ili u sklopu jednog ljeta). Druga opcija koja se nemi u zadnje vrijeme mota po glavi je razrada jednog drugačijeg projekta koji bi se odvijao kroz cijelu godinu. MedILS ionako ima praznog prostora kroz cijelu godinu i ideja je postaviti maleni laboratorij u koji bi djeca (ili još bolje bilo tko) mogla dolaziti cijele godine. S obzirom da je većina djece iz Splita ili okolice ovo bi čak moglo i upaliti ako postoji interes.
No upalilo ovo ili ne morat ćemo mijenjati način odabira djece na LjTZ - trebamo odlučiti što točno želimo s radionicom (što veća dostupnost ili kontinuiraniji rad s manjim brojem njih), ali i promijeniti proces pristupa. Trenutačna pristupnica je glomazna i tražili smo dosta informacija koje nam ne trebaju, a ne pruža nam dovoljno uvida u stvari koje nas interesiraju. Proces je potpuno subjektivan i teško je ikome objasniti zašto je netko primljen, a netko drugi ne. S druge strane čini mi se da nismo dovoljno transparentni sa rezultatima niti sa uvjetima.
Još jedna stvar koja je problematična je sudjelovanje djece koja žive van Splita - takvih ustvari imamo iznenađujuće mnogo s obzirom na to da nismo u stanju pružiti smještaj takvoj djeci već taj dio nekako sami moraju riješiti (rođak u Splitu i sl.). Oko ovog se premišljamo valjda otkako je LjTZ počeo 2007me, stvar je dakako u novcima (smještaj u domu košta) i ljudima koji bi ih pazili (mentori koji s njima rade preko dana ne mogu ih paziti cijelo vrijeme inače bi se brzo premorili) tako da bi trebali još ljudi samo za to. Možda jednog dana :)
Neki su u anketama tražili da LjTZ traje dulje, a nemi se nekako čini da bi i mentori voljeli dolje ostati nešto dulje (ali ne predugo, 2007 je stvar traja 2 tjedna i mnogi su na kraju bili stvarno izmoreni). Uglavnom za razmisliti je o produljenju radionice za dan do dva, pa smanjiti količinu posla po danu (npr. ranije završavanje dnevnih aktivnosti), no to nam opet donosi dodatne troškove u hrani i smještaju.
Još jedna stvar koju je predložio Boki je veća briga oko potencijalne medicinske pomoći. Nemo nekako sumnja da možemo nabaviti osobu koja bi bila stručna i bila cijelo vrijeme tamo samo zbog toga, no postoji opcija da mentore (barem dio njih) pošaljemo na tečaj prve pomoći što je potpuno izvediva stvar. Inače trenutačno postoji minimalno osiguranje za djecu u slučaju nezgode, ali ustvari bi morao provjeriti što to točno pokriva.
Po još neobrađenim rezultatima evaluacijske ankete čini se kao da bi bilo najbolje ništa ne mijenjati, no nemo misli da ipak ima dosta prostora za daljnje poboljšanje, zato jer realna situacija nije baš uvijek bila savršena ;) Pritom se nemo neće osvrtati na odvijanje pojedinih radionica, s obzirom da to valjda jedino mogu voditelji radionica i sudionici, već na neke općenite stvari u organizaciji koje utječu na opće ponašanje cijelog projekta.
Prva stvar koja je prištekala ove godine, u odnosu na prošlu, je početak rada na radionicama. Umjesto da se počelo negdje krajem zimskog semestra s organizacijom smo počeli tek početkom ljetnog što je dakako utjecalo na proces pripreme. Osim što smo imali velik broj voditelja većina njih je na LjTZ sudjelovala po prvi put, studenti su početnih godina studija i nisu imali puno iskustva u radu sa djecom.
Svi su se na kraju snašli i napravili prilično dobar posao, ali mislim da generalno ne bi škodilo da je bilo više vremena za pripremu i razmjenu iskustava sa "veteranima" što je recimo prilično dobro funkcioniralo prošle godine. Npr. nekoliko sastanaka prošle godine je bilo namijenjeno samo razmjeni iskustava i prepričavanju toga što će tko raditi tako da smo svi bili dobro upoznati sa sadržajem drugih radionica i toga kako ljudi namjeravaju raditi. Ili se nemi barem tako čini :) Ove godine većina sastanaka je bila više "tehničke" prirode, s tim da je postojao jedan sastanak sa profesoricom metodike nastave fizike, nemo jedino ne zna koliko je to ljudima na kraju koristilo. Na početku radionica par ljudi se nije potpuno snašlo, no to je u osnovi i normalno te zato i radimo u parovima. No bilo bi super kad bi se ljudi već na početku osjećali sigurnije. Što se pripremanja tiče nemo je inzistirao na tome da ljudi naprave pisane pripreme, u nadi da će to ljudima biti korisno - neke od njih možete naći ovdje (nemo će sad uputit "značajan pogled" O_o prema onima koji mu ih još nisu poslali). Dobro je pitanje jesu li bile korisne. I, jesu li? S druge strane nadao se da će te pripreme biti korisne i nekom drugome (ako ništa drugo onda novim mentorima sljedeće godine) pa su zato na webu.
Uglavnom i Boki je predlagao da sljedeće godine više poradimo na edukaciji samih mentora, sa čime se slažem. Prijedlog je bio da dovučemo i profesionalnog komunikatora znanosti što bi sigurno pomoglo za jedan dio stvari (ovo je izvedivo ako nađemo novaca). Moglo bi se smisliti više aktivnosti, no do toga ćemo kad krene priprema za sljedeću godinu. Koja će ove godine definitivno krenuti ranije :)
Inače što se same organizacije tiče Nemo tu ima par misli za izmjenu dosadašnje prakse. Organizacija samog događaja je ustvari dosta distribuirana iako postoji centralni koordinator (s tim da su to prošlih godina bile 2 osobe). Svi voditelji briguju oko osmišljavanja same radionice koju izvode i nabavke velike većine materijala koji im trebaju, što je ustvari dosta posla čak i ako zanemarimo onih tjedan dana izvođenja same radionice. Koordinator briguje o početnom traženju mentora (u čemu opet ovisi i starim mentorima da raznose vijest), komunikaciji sa MedILS-om, traženju novaca (u čemu Nemo i nije bio najuspješniji), vizualnom identitetu, obavješćivanju svih oblika, zaprima prijave, a onda ih kasnije (uz pomoć drugih) i evaluira, te je u toku same radionice potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti. Ovo je dosta posla za jednu ili dvije osobe, ali bi se ustvari dobar dio ovoga mogao distribuirati kroz sve ljude koji sudjeluju - ne zato da bi se koordinatoru smanjilo opterećenje, nego zato da ne bi bio nužan. Prošle godine je bio problem da nitko od starih mentora osim neme nije htio raditi organizaciju zato što bi svi rađe radili radionicu - vjerujte i nemo bi također :)
Nemino iskustvo sa izvođenjem projekata u Ćumezu je da je zgodno imati osobu koja je P.I.T.A. (Pain In The Ass), koja briguje da se sve dešava po nekom redu, ali i to da obaveze mogu biti distribuirane preko nekoliko ljudi što je prilično dobra stvar za projekt zato jer (a) ne ovisi sve o jednoj osobi (b) imate više ljudi koji znaju što i kako se radi, što je dobro za transfer znanja i opstanak samog projekta kroz godine. A nemo bi htio da ovaj projekt živi i kad on više ne bude mogao voditi stvar, što bi moglo biti već i od sljedeće godine kada se nada završetku studija ;) Kod LjTZ-a jedina stvar koja se nešto teže može distribuirati je onaj dio sa "potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti" - problem je primarno u informiranosti mentora (mnogi ljudi naprosto na početku nisu znali gdje stoje neke stvari), te u snalaženju po Splitu (ne možeš poslati drugu osobu u trgovinu ako ne zna kako doći do trgovine). Drugim riječima treba osigurati veću informiranost (što ima veze i sa nekim drugim dijelovima organizacije) te možda imati osobu koja se brine samo za logistiku.
Drugi dio organizacije kod kojeg dolazi do izražaja ovo opažanje oko informiranosti je "omraženi" sastanak poslije svakodnevnih aktivnosti :) Umjesto da idete na zasluženi odmor i izležavanje na plaži čeka vas još barem pola sata, ako ne i više vremena kada jedni drugima iznosimo informacije koje su se mogle prenesti i drugačije i ranije. Obično se na tim sastancima raspravlja o problemima na koje su ljudi naišli taj dan ili o nekim čisto logističkim stvarima poput nabavke stvari koje još nisu nabavljene. Iako je ponekad dobro da više ljudi sudjeluje u nekim razgovorima nemo bi rekao da nikad nije bilo potrebno da nas svih 27 bude tamo. Popis materijala bi se sigurno mogao napraviti i ranije (ionako je to obično bio samo komad papira koji bio obišao sve), a za probleme na koje ljudi nailaze bi se moglo naći slično rješenje pa bih ih mogli rješavati ili odmah ili kasnije napraviti sastanak sa zainteresiranima. Nešto tipa oglasna ploča bi riješilo pola problema.
Interno informiranje u vremenu prije radionice vršilo se preko mailing liste i foruma, a informiranje prema van uglavnom preko naše web stranice. Postojao je i pokušaj korištenja foruma za to, ali čini se da za to nije bilo interesa - zapravo do neke mjere Nemo je postavio forum zato da bi mogli sa svima komunicirati cijele godine, no očito je ta ideja više u njegovoj glavi nego što je realna potreba. S druge strane za organizaciju mu se čini bolje da informacije stoje na forumu zato jer su tako vidljivije, ali dosta ljudi je malo ili nikako koristilo forum za te svrhe, dok se drugima to više sviđalo nego mailing lista. Nemo bi općenito više volio kad bi se ljudi češće sami javljali sa time kako im ide, zato jer ovako potrošio dosta vremena (i novaca) na direktno zvanje ljudi što nije baš najpraktičnija opcija.
Inače prošle godine smo imali blog koji su održavali sudionici, ove godine je to izostalo djelom zato jer se ne mogu ulogirati na njega (wooot!), no to bi se stvarno moglo ponovno probati zato jer je prilično dobro funkcioniralo. Samo treba otvoriti novog :)
Pred kraj nemo bi se htio osvrnuti na sam koncept radionica i neke stvari koje to povlači. Osnovna poanta ovih radionica je upoznavanje zainteresirane djece sa znanošću i dosad smo uvijek išli na opciju da što većem broju djece omogućimo pristup radionicama. To pak znači da svake godine uzimamo relativno malo djece koja su se prijavila prijašnjih godina, što je ustvari šteta s obzirom da znamo da su ok i zainteresirani i bilo bi super omogućiti im višegodišnje iskustvo sa LjTZ-om. Također svake godine se povećava broj prijavljenih, ove godine bilo ih je 100tinjak, tako da smo morali odbiti 50% prijavljenih. Nemo se boji da će se ovaj postotak ubuduće samo povećati s obzirom da više nemamo puno mjesta za rast (fizički ne možemo smjestiti više radionica u MedILS, a i financijski je to počelo biti dosta skupo) tako da imamo problem sa skalabilnosti radionice.
Jedna opcija bi bila izvođenje LjTZ-a dva puta, no nemo se boji da bi to bilo financijski teško izvedivo (trenutačno je projekt "težak" 80k kn), a i sumnjam da bi većina mentora mogla odraditi 2 tjedna za redom (ili u sklopu jednog ljeta). Druga opcija koja se nemi u zadnje vrijeme mota po glavi je razrada jednog drugačijeg projekta koji bi se odvijao kroz cijelu godinu. MedILS ionako ima praznog prostora kroz cijelu godinu i ideja je postaviti maleni laboratorij u koji bi djeca (ili još bolje bilo tko) mogla dolaziti cijele godine. S obzirom da je većina djece iz Splita ili okolice ovo bi čak moglo i upaliti ako postoji interes.
No upalilo ovo ili ne morat ćemo mijenjati način odabira djece na LjTZ - trebamo odlučiti što točno želimo s radionicom (što veća dostupnost ili kontinuiraniji rad s manjim brojem njih), ali i promijeniti proces pristupa. Trenutačna pristupnica je glomazna i tražili smo dosta informacija koje nam ne trebaju, a ne pruža nam dovoljno uvida u stvari koje nas interesiraju. Proces je potpuno subjektivan i teško je ikome objasniti zašto je netko primljen, a netko drugi ne. S druge strane čini mi se da nismo dovoljno transparentni sa rezultatima niti sa uvjetima.
Još jedna stvar koja je problematična je sudjelovanje djece koja žive van Splita - takvih ustvari imamo iznenađujuće mnogo s obzirom na to da nismo u stanju pružiti smještaj takvoj djeci već taj dio nekako sami moraju riješiti (rođak u Splitu i sl.). Oko ovog se premišljamo valjda otkako je LjTZ počeo 2007me, stvar je dakako u novcima (smještaj u domu košta) i ljudima koji bi ih pazili (mentori koji s njima rade preko dana ne mogu ih paziti cijelo vrijeme inače bi se brzo premorili) tako da bi trebali još ljudi samo za to. Možda jednog dana :)
Neki su u anketama tražili da LjTZ traje dulje, a nemi se nekako čini da bi i mentori voljeli dolje ostati nešto dulje (ali ne predugo, 2007 je stvar traja 2 tjedna i mnogi su na kraju bili stvarno izmoreni). Uglavnom za razmisliti je o produljenju radionice za dan do dva, pa smanjiti količinu posla po danu (npr. ranije završavanje dnevnih aktivnosti), no to nam opet donosi dodatne troškove u hrani i smještaju.
Još jedna stvar koju je predložio Boki je veća briga oko potencijalne medicinske pomoći. Nemo nekako sumnja da možemo nabaviti osobu koja bi bila stručna i bila cijelo vrijeme tamo samo zbog toga, no postoji opcija da mentore (barem dio njih) pošaljemo na tečaj prve pomoći što je potpuno izvediva stvar. Inače trenutačno postoji minimalno osiguranje za djecu u slučaju nezgode, ali ustvari bi morao provjeriti što to točno pokriva.
Postovi
Hej Nemo,
OdgovoriIzbrišibilo mi je zadovoljstvo procitati tvoj osvrt na ovogodisnji SSF (sorry, meni je engleski naziv u glavi). Ne mogu opisati koliko mi je drago da se projekt nastavlja i kako je evoluirao od prvotne ideje negdje pocetkom 2007. godine.
Veseli me da je sve vise djece zainteresirano za sudjelovanje u znanstvenim edukativnim projektima i apsolutno se slazem s idejom da se edukacija nastavi kroz cijelu godinu. Vec u 2007. pilot projekt MedILS Juniors zapoceo je zahvaljujuci entuzijazmu Marka Primea i mene, ali je obuhvacao tek nekolicinu djece. Planirali smo projektom MedILS Juniors obuhvatiti sve bivse sudionike SSF-a i na taj nacin nastaviti nase druzenje sa znanoscu. Planirali smo radionice i projekte na kojima bismo radili kroz duze vrijeme i koji bi imali znanstveni karakter. Na zalost, nismo uspjeli projekt realizirati... Ukoliko bi se netko htio time pozabaviti, slobodno mi se javite, bilo bi mi drago da se ideja razvije!
Imam jos samo jedan prijedlog za buducnost. Znam da je prilicno komplicirano, ali bilo bi jako zanimljivo pokusati ponovno ukljuciti internacionalne sudionike i napraviti skolu na engleskom jeziku. To je veliki izazov i za mentore i za sudionike, ali mislim da bi rezultat bio puno dalekosezniji. Kao i uvijek, stojim vam na raspolaganju ukoliko je netko zainteresiran za diskusiju!
Veliki pozdrav i hvala svim mentorima na dosadasnjem i buducem trudu! :)
Tamara
što se tiče nazivlja nekako mi je čudno pričati od Ljetnoj Tvornici Znanosti i onda na pisati SSF, iako uživo mi često pobjegne eng. verzija zato jer tko bi rekao LjTZ :D
OdgovoriIzbrišiJa bih htio pokušati sa ovom verzijom kroz godinu, samo recimo prije ste ti i Mark to radili kao zaposlenici, nisam siguran tko bi to sada htio raditi (a i općenito je manje ljudi dolje). Dakako morao bih ionako tražiti ljudi sastrane, primarno sa faksa - tu bi se valjda našlo par ljudi. Uglavnom ta ideja zahtjeva dodatnu razradu, ali mislim da je izvedivo.
Ako bi se upogonila ova verzija sa projektom kroz cijelu godinu onda i ne bi bilo toliko čudno napraviti verziju na engleskome - i ove godine smo imali nešto internacionialnih samo što su svi znali i hrvatski. Jedino što nam tu pak opet dolazi u pitanje ovaj dio sa smještajem takve djece (kao i onih koji su inače van Splita).