While waiting for my washing machine to finish (it's around midnight so the electricity is cheap :), I'm trying to catch up with stuff happening in two courses that I will try to participate on-line (non formally) in this semester - ECI831 and CCK09. As I plan to use this blog for learning in both, it would be nice if for a start there was something here that doesn't need a translation to English even if it's just introductions...
My name is Ivan Novosel, and I'm in my last year of "Master of physics and informatics education" studies at University of Split, Croatia. The rest of the blog thus far has been written in Croatian, but to spare the potential visitor from eci831 or cck09 from bad automatic translations I'll write in my (maybe not so) bad English - it has been a while from last time I had to write in English so this will be a nice practice :)
For the last year and a half I had mostly just read about networked learning, open education and generally about educational technology so it was time to stop lurking and actually join into the community actually doing this stuff. So i hope of meeting new people, learning from them, consolidating my current knowledge and maybe start using some new web tools as an excuse.
I'll start posting some smarter stuff soon, but for now my washing machine is over so somebody's got to get that clothes out to dry ;)
četvrtak, 17. rujna 2009.
četvrtak, 3. rujna 2009.
nemo razmišlja o ljetnoj tvornici znanosti
Ovogodišnja "Ljetna Tvornica Znanosti" završila je prije točno mjesec dana, pa bi bilo krajnje vrijeme za iznošenje nekih razmišljanja kako ih nemo ne bi zaboravio. Kao i prošle dvije LjTZ cijeli događaj je prošao prilično dobro, ove godine u nešto proširenom izdanju - bilo je više sudionika nego ikad (50ero), koji su sudjelovali na 11 raznih radionica i za njih je "brinulo" opet rekordnih 22 mentora i 5ero raznih suradnika. I po dojmovima čini se da je svima bilo jako dobro.
Po još neobrađenim rezultatima evaluacijske ankete čini se kao da bi bilo najbolje ništa ne mijenjati, no nemo misli da ipak ima dosta prostora za daljnje poboljšanje, zato jer realna situacija nije baš uvijek bila savršena ;) Pritom se nemo neće osvrtati na odvijanje pojedinih radionica, s obzirom da to valjda jedino mogu voditelji radionica i sudionici, već na neke općenite stvari u organizaciji koje utječu na opće ponašanje cijelog projekta.
Prva stvar koja je prištekala ove godine, u odnosu na prošlu, je početak rada na radionicama. Umjesto da se počelo negdje krajem zimskog semestra s organizacijom smo počeli tek početkom ljetnog što je dakako utjecalo na proces pripreme. Osim što smo imali velik broj voditelja većina njih je na LjTZ sudjelovala po prvi put, studenti su početnih godina studija i nisu imali puno iskustva u radu sa djecom.
Svi su se na kraju snašli i napravili prilično dobar posao, ali mislim da generalno ne bi škodilo da je bilo više vremena za pripremu i razmjenu iskustava sa "veteranima" što je recimo prilično dobro funkcioniralo prošle godine. Npr. nekoliko sastanaka prošle godine je bilo namijenjeno samo razmjeni iskustava i prepričavanju toga što će tko raditi tako da smo svi bili dobro upoznati sa sadržajem drugih radionica i toga kako ljudi namjeravaju raditi. Ili se nemi barem tako čini :) Ove godine većina sastanaka je bila više "tehničke" prirode, s tim da je postojao jedan sastanak sa profesoricom metodike nastave fizike, nemo jedino ne zna koliko je to ljudima na kraju koristilo. Na početku radionica par ljudi se nije potpuno snašlo, no to je u osnovi i normalno te zato i radimo u parovima. No bilo bi super kad bi se ljudi već na početku osjećali sigurnije. Što se pripremanja tiče nemo je inzistirao na tome da ljudi naprave pisane pripreme, u nadi da će to ljudima biti korisno - neke od njih možete naći ovdje (nemo će sad uputit "značajan pogled" O_o prema onima koji mu ih još nisu poslali). Dobro je pitanje jesu li bile korisne. I, jesu li? S druge strane nadao se da će te pripreme biti korisne i nekom drugome (ako ništa drugo onda novim mentorima sljedeće godine) pa su zato na webu.
Uglavnom i Boki je predlagao da sljedeće godine više poradimo na edukaciji samih mentora, sa čime se slažem. Prijedlog je bio da dovučemo i profesionalnog komunikatora znanosti što bi sigurno pomoglo za jedan dio stvari (ovo je izvedivo ako nađemo novaca). Moglo bi se smisliti više aktivnosti, no do toga ćemo kad krene priprema za sljedeću godinu. Koja će ove godine definitivno krenuti ranije :)
Inače što se same organizacije tiče Nemo tu ima par misli za izmjenu dosadašnje prakse. Organizacija samog događaja je ustvari dosta distribuirana iako postoji centralni koordinator (s tim da su to prošlih godina bile 2 osobe). Svi voditelji briguju oko osmišljavanja same radionice koju izvode i nabavke velike većine materijala koji im trebaju, što je ustvari dosta posla čak i ako zanemarimo onih tjedan dana izvođenja same radionice. Koordinator briguje o početnom traženju mentora (u čemu opet ovisi i starim mentorima da raznose vijest), komunikaciji sa MedILS-om, traženju novaca (u čemu Nemo i nije bio najuspješniji), vizualnom identitetu, obavješćivanju svih oblika, zaprima prijave, a onda ih kasnije (uz pomoć drugih) i evaluira, te je u toku same radionice potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti. Ovo je dosta posla za jednu ili dvije osobe, ali bi se ustvari dobar dio ovoga mogao distribuirati kroz sve ljude koji sudjeluju - ne zato da bi se koordinatoru smanjilo opterećenje, nego zato da ne bi bio nužan. Prošle godine je bio problem da nitko od starih mentora osim neme nije htio raditi organizaciju zato što bi svi rađe radili radionicu - vjerujte i nemo bi također :)
Nemino iskustvo sa izvođenjem projekata u Ćumezu je da je zgodno imati osobu koja je P.I.T.A. (Pain In The Ass), koja briguje da se sve dešava po nekom redu, ali i to da obaveze mogu biti distribuirane preko nekoliko ljudi što je prilično dobra stvar za projekt zato jer (a) ne ovisi sve o jednoj osobi (b) imate više ljudi koji znaju što i kako se radi, što je dobro za transfer znanja i opstanak samog projekta kroz godine. A nemo bi htio da ovaj projekt živi i kad on više ne bude mogao voditi stvar, što bi moglo biti već i od sljedeće godine kada se nada završetku studija ;) Kod LjTZ-a jedina stvar koja se nešto teže može distribuirati je onaj dio sa "potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti" - problem je primarno u informiranosti mentora (mnogi ljudi naprosto na početku nisu znali gdje stoje neke stvari), te u snalaženju po Splitu (ne možeš poslati drugu osobu u trgovinu ako ne zna kako doći do trgovine). Drugim riječima treba osigurati veću informiranost (što ima veze i sa nekim drugim dijelovima organizacije) te možda imati osobu koja se brine samo za logistiku.
Drugi dio organizacije kod kojeg dolazi do izražaja ovo opažanje oko informiranosti je "omraženi" sastanak poslije svakodnevnih aktivnosti :) Umjesto da idete na zasluženi odmor i izležavanje na plaži čeka vas još barem pola sata, ako ne i više vremena kada jedni drugima iznosimo informacije koje su se mogle prenesti i drugačije i ranije. Obično se na tim sastancima raspravlja o problemima na koje su ljudi naišli taj dan ili o nekim čisto logističkim stvarima poput nabavke stvari koje još nisu nabavljene. Iako je ponekad dobro da više ljudi sudjeluje u nekim razgovorima nemo bi rekao da nikad nije bilo potrebno da nas svih 27 bude tamo. Popis materijala bi se sigurno mogao napraviti i ranije (ionako je to obično bio samo komad papira koji bio obišao sve), a za probleme na koje ljudi nailaze bi se moglo naći slično rješenje pa bih ih mogli rješavati ili odmah ili kasnije napraviti sastanak sa zainteresiranima. Nešto tipa oglasna ploča bi riješilo pola problema.
Interno informiranje u vremenu prije radionice vršilo se preko mailing liste i foruma, a informiranje prema van uglavnom preko naše web stranice. Postojao je i pokušaj korištenja foruma za to, ali čini se da za to nije bilo interesa - zapravo do neke mjere Nemo je postavio forum zato da bi mogli sa svima komunicirati cijele godine, no očito je ta ideja više u njegovoj glavi nego što je realna potreba. S druge strane za organizaciju mu se čini bolje da informacije stoje na forumu zato jer su tako vidljivije, ali dosta ljudi je malo ili nikako koristilo forum za te svrhe, dok se drugima to više sviđalo nego mailing lista. Nemo bi općenito više volio kad bi se ljudi češće sami javljali sa time kako im ide, zato jer ovako potrošio dosta vremena (i novaca) na direktno zvanje ljudi što nije baš najpraktičnija opcija.
Inače prošle godine smo imali blog koji su održavali sudionici, ove godine je to izostalo djelom zato jer se ne mogu ulogirati na njega (wooot!), no to bi se stvarno moglo ponovno probati zato jer je prilično dobro funkcioniralo. Samo treba otvoriti novog :)
Pred kraj nemo bi se htio osvrnuti na sam koncept radionica i neke stvari koje to povlači. Osnovna poanta ovih radionica je upoznavanje zainteresirane djece sa znanošću i dosad smo uvijek išli na opciju da što većem broju djece omogućimo pristup radionicama. To pak znači da svake godine uzimamo relativno malo djece koja su se prijavila prijašnjih godina, što je ustvari šteta s obzirom da znamo da su ok i zainteresirani i bilo bi super omogućiti im višegodišnje iskustvo sa LjTZ-om. Također svake godine se povećava broj prijavljenih, ove godine bilo ih je 100tinjak, tako da smo morali odbiti 50% prijavljenih. Nemo se boji da će se ovaj postotak ubuduće samo povećati s obzirom da više nemamo puno mjesta za rast (fizički ne možemo smjestiti više radionica u MedILS, a i financijski je to počelo biti dosta skupo) tako da imamo problem sa skalabilnosti radionice.
Jedna opcija bi bila izvođenje LjTZ-a dva puta, no nemo se boji da bi to bilo financijski teško izvedivo (trenutačno je projekt "težak" 80k kn), a i sumnjam da bi većina mentora mogla odraditi 2 tjedna za redom (ili u sklopu jednog ljeta). Druga opcija koja se nemi u zadnje vrijeme mota po glavi je razrada jednog drugačijeg projekta koji bi se odvijao kroz cijelu godinu. MedILS ionako ima praznog prostora kroz cijelu godinu i ideja je postaviti maleni laboratorij u koji bi djeca (ili još bolje bilo tko) mogla dolaziti cijele godine. S obzirom da je većina djece iz Splita ili okolice ovo bi čak moglo i upaliti ako postoji interes.
No upalilo ovo ili ne morat ćemo mijenjati način odabira djece na LjTZ - trebamo odlučiti što točno želimo s radionicom (što veća dostupnost ili kontinuiraniji rad s manjim brojem njih), ali i promijeniti proces pristupa. Trenutačna pristupnica je glomazna i tražili smo dosta informacija koje nam ne trebaju, a ne pruža nam dovoljno uvida u stvari koje nas interesiraju. Proces je potpuno subjektivan i teško je ikome objasniti zašto je netko primljen, a netko drugi ne. S druge strane čini mi se da nismo dovoljno transparentni sa rezultatima niti sa uvjetima.
Još jedna stvar koja je problematična je sudjelovanje djece koja žive van Splita - takvih ustvari imamo iznenađujuće mnogo s obzirom na to da nismo u stanju pružiti smještaj takvoj djeci već taj dio nekako sami moraju riješiti (rođak u Splitu i sl.). Oko ovog se premišljamo valjda otkako je LjTZ počeo 2007me, stvar je dakako u novcima (smještaj u domu košta) i ljudima koji bi ih pazili (mentori koji s njima rade preko dana ne mogu ih paziti cijelo vrijeme inače bi se brzo premorili) tako da bi trebali još ljudi samo za to. Možda jednog dana :)
Neki su u anketama tražili da LjTZ traje dulje, a nemi se nekako čini da bi i mentori voljeli dolje ostati nešto dulje (ali ne predugo, 2007 je stvar traja 2 tjedna i mnogi su na kraju bili stvarno izmoreni). Uglavnom za razmisliti je o produljenju radionice za dan do dva, pa smanjiti količinu posla po danu (npr. ranije završavanje dnevnih aktivnosti), no to nam opet donosi dodatne troškove u hrani i smještaju.
Još jedna stvar koju je predložio Boki je veća briga oko potencijalne medicinske pomoći. Nemo nekako sumnja da možemo nabaviti osobu koja bi bila stručna i bila cijelo vrijeme tamo samo zbog toga, no postoji opcija da mentore (barem dio njih) pošaljemo na tečaj prve pomoći što je potpuno izvediva stvar. Inače trenutačno postoji minimalno osiguranje za djecu u slučaju nezgode, ali ustvari bi morao provjeriti što to točno pokriva.
Po još neobrađenim rezultatima evaluacijske ankete čini se kao da bi bilo najbolje ništa ne mijenjati, no nemo misli da ipak ima dosta prostora za daljnje poboljšanje, zato jer realna situacija nije baš uvijek bila savršena ;) Pritom se nemo neće osvrtati na odvijanje pojedinih radionica, s obzirom da to valjda jedino mogu voditelji radionica i sudionici, već na neke općenite stvari u organizaciji koje utječu na opće ponašanje cijelog projekta.
Prva stvar koja je prištekala ove godine, u odnosu na prošlu, je početak rada na radionicama. Umjesto da se počelo negdje krajem zimskog semestra s organizacijom smo počeli tek početkom ljetnog što je dakako utjecalo na proces pripreme. Osim što smo imali velik broj voditelja većina njih je na LjTZ sudjelovala po prvi put, studenti su početnih godina studija i nisu imali puno iskustva u radu sa djecom.
Svi su se na kraju snašli i napravili prilično dobar posao, ali mislim da generalno ne bi škodilo da je bilo više vremena za pripremu i razmjenu iskustava sa "veteranima" što je recimo prilično dobro funkcioniralo prošle godine. Npr. nekoliko sastanaka prošle godine je bilo namijenjeno samo razmjeni iskustava i prepričavanju toga što će tko raditi tako da smo svi bili dobro upoznati sa sadržajem drugih radionica i toga kako ljudi namjeravaju raditi. Ili se nemi barem tako čini :) Ove godine većina sastanaka je bila više "tehničke" prirode, s tim da je postojao jedan sastanak sa profesoricom metodike nastave fizike, nemo jedino ne zna koliko je to ljudima na kraju koristilo. Na početku radionica par ljudi se nije potpuno snašlo, no to je u osnovi i normalno te zato i radimo u parovima. No bilo bi super kad bi se ljudi već na početku osjećali sigurnije. Što se pripremanja tiče nemo je inzistirao na tome da ljudi naprave pisane pripreme, u nadi da će to ljudima biti korisno - neke od njih možete naći ovdje (nemo će sad uputit "značajan pogled" O_o prema onima koji mu ih još nisu poslali). Dobro je pitanje jesu li bile korisne. I, jesu li? S druge strane nadao se da će te pripreme biti korisne i nekom drugome (ako ništa drugo onda novim mentorima sljedeće godine) pa su zato na webu.
Uglavnom i Boki je predlagao da sljedeće godine više poradimo na edukaciji samih mentora, sa čime se slažem. Prijedlog je bio da dovučemo i profesionalnog komunikatora znanosti što bi sigurno pomoglo za jedan dio stvari (ovo je izvedivo ako nađemo novaca). Moglo bi se smisliti više aktivnosti, no do toga ćemo kad krene priprema za sljedeću godinu. Koja će ove godine definitivno krenuti ranije :)
Inače što se same organizacije tiče Nemo tu ima par misli za izmjenu dosadašnje prakse. Organizacija samog događaja je ustvari dosta distribuirana iako postoji centralni koordinator (s tim da su to prošlih godina bile 2 osobe). Svi voditelji briguju oko osmišljavanja same radionice koju izvode i nabavke velike većine materijala koji im trebaju, što je ustvari dosta posla čak i ako zanemarimo onih tjedan dana izvođenja same radionice. Koordinator briguje o početnom traženju mentora (u čemu opet ovisi i starim mentorima da raznose vijest), komunikaciji sa MedILS-om, traženju novaca (u čemu Nemo i nije bio najuspješniji), vizualnom identitetu, obavješćivanju svih oblika, zaprima prijave, a onda ih kasnije (uz pomoć drugih) i evaluira, te je u toku same radionice potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti. Ovo je dosta posla za jednu ili dvije osobe, ali bi se ustvari dobar dio ovoga mogao distribuirati kroz sve ljude koji sudjeluju - ne zato da bi se koordinatoru smanjilo opterećenje, nego zato da ne bi bio nužan. Prošle godine je bio problem da nitko od starih mentora osim neme nije htio raditi organizaciju zato što bi svi rađe radili radionicu - vjerujte i nemo bi također :)
Nemino iskustvo sa izvođenjem projekata u Ćumezu je da je zgodno imati osobu koja je P.I.T.A. (Pain In The Ass), koja briguje da se sve dešava po nekom redu, ali i to da obaveze mogu biti distribuirane preko nekoliko ljudi što je prilično dobra stvar za projekt zato jer (a) ne ovisi sve o jednoj osobi (b) imate više ljudi koji znaju što i kako se radi, što je dobro za transfer znanja i opstanak samog projekta kroz godine. A nemo bi htio da ovaj projekt živi i kad on više ne bude mogao voditi stvar, što bi moglo biti već i od sljedeće godine kada se nada završetku studija ;) Kod LjTZ-a jedina stvar koja se nešto teže može distribuirati je onaj dio sa "potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti" - problem je primarno u informiranosti mentora (mnogi ljudi naprosto na početku nisu znali gdje stoje neke stvari), te u snalaženju po Splitu (ne možeš poslati drugu osobu u trgovinu ako ne zna kako doći do trgovine). Drugim riječima treba osigurati veću informiranost (što ima veze i sa nekim drugim dijelovima organizacije) te možda imati osobu koja se brine samo za logistiku.
Drugi dio organizacije kod kojeg dolazi do izražaja ovo opažanje oko informiranosti je "omraženi" sastanak poslije svakodnevnih aktivnosti :) Umjesto da idete na zasluženi odmor i izležavanje na plaži čeka vas još barem pola sata, ako ne i više vremena kada jedni drugima iznosimo informacije koje su se mogle prenesti i drugačije i ranije. Obično se na tim sastancima raspravlja o problemima na koje su ljudi naišli taj dan ili o nekim čisto logističkim stvarima poput nabavke stvari koje još nisu nabavljene. Iako je ponekad dobro da više ljudi sudjeluje u nekim razgovorima nemo bi rekao da nikad nije bilo potrebno da nas svih 27 bude tamo. Popis materijala bi se sigurno mogao napraviti i ranije (ionako je to obično bio samo komad papira koji bio obišao sve), a za probleme na koje ljudi nailaze bi se moglo naći slično rješenje pa bih ih mogli rješavati ili odmah ili kasnije napraviti sastanak sa zainteresiranima. Nešto tipa oglasna ploča bi riješilo pola problema.
Interno informiranje u vremenu prije radionice vršilo se preko mailing liste i foruma, a informiranje prema van uglavnom preko naše web stranice. Postojao je i pokušaj korištenja foruma za to, ali čini se da za to nije bilo interesa - zapravo do neke mjere Nemo je postavio forum zato da bi mogli sa svima komunicirati cijele godine, no očito je ta ideja više u njegovoj glavi nego što je realna potreba. S druge strane za organizaciju mu se čini bolje da informacije stoje na forumu zato jer su tako vidljivije, ali dosta ljudi je malo ili nikako koristilo forum za te svrhe, dok se drugima to više sviđalo nego mailing lista. Nemo bi općenito više volio kad bi se ljudi češće sami javljali sa time kako im ide, zato jer ovako potrošio dosta vremena (i novaca) na direktno zvanje ljudi što nije baš najpraktičnija opcija.
Inače prošle godine smo imali blog koji su održavali sudionici, ove godine je to izostalo djelom zato jer se ne mogu ulogirati na njega (wooot!), no to bi se stvarno moglo ponovno probati zato jer je prilično dobro funkcioniralo. Samo treba otvoriti novog :)
Pred kraj nemo bi se htio osvrnuti na sam koncept radionica i neke stvari koje to povlači. Osnovna poanta ovih radionica je upoznavanje zainteresirane djece sa znanošću i dosad smo uvijek išli na opciju da što većem broju djece omogućimo pristup radionicama. To pak znači da svake godine uzimamo relativno malo djece koja su se prijavila prijašnjih godina, što je ustvari šteta s obzirom da znamo da su ok i zainteresirani i bilo bi super omogućiti im višegodišnje iskustvo sa LjTZ-om. Također svake godine se povećava broj prijavljenih, ove godine bilo ih je 100tinjak, tako da smo morali odbiti 50% prijavljenih. Nemo se boji da će se ovaj postotak ubuduće samo povećati s obzirom da više nemamo puno mjesta za rast (fizički ne možemo smjestiti više radionica u MedILS, a i financijski je to počelo biti dosta skupo) tako da imamo problem sa skalabilnosti radionice.
Jedna opcija bi bila izvođenje LjTZ-a dva puta, no nemo se boji da bi to bilo financijski teško izvedivo (trenutačno je projekt "težak" 80k kn), a i sumnjam da bi većina mentora mogla odraditi 2 tjedna za redom (ili u sklopu jednog ljeta). Druga opcija koja se nemi u zadnje vrijeme mota po glavi je razrada jednog drugačijeg projekta koji bi se odvijao kroz cijelu godinu. MedILS ionako ima praznog prostora kroz cijelu godinu i ideja je postaviti maleni laboratorij u koji bi djeca (ili još bolje bilo tko) mogla dolaziti cijele godine. S obzirom da je većina djece iz Splita ili okolice ovo bi čak moglo i upaliti ako postoji interes.
No upalilo ovo ili ne morat ćemo mijenjati način odabira djece na LjTZ - trebamo odlučiti što točno želimo s radionicom (što veća dostupnost ili kontinuiraniji rad s manjim brojem njih), ali i promijeniti proces pristupa. Trenutačna pristupnica je glomazna i tražili smo dosta informacija koje nam ne trebaju, a ne pruža nam dovoljno uvida u stvari koje nas interesiraju. Proces je potpuno subjektivan i teško je ikome objasniti zašto je netko primljen, a netko drugi ne. S druge strane čini mi se da nismo dovoljno transparentni sa rezultatima niti sa uvjetima.
Još jedna stvar koja je problematična je sudjelovanje djece koja žive van Splita - takvih ustvari imamo iznenađujuće mnogo s obzirom na to da nismo u stanju pružiti smještaj takvoj djeci već taj dio nekako sami moraju riješiti (rođak u Splitu i sl.). Oko ovog se premišljamo valjda otkako je LjTZ počeo 2007me, stvar je dakako u novcima (smještaj u domu košta) i ljudima koji bi ih pazili (mentori koji s njima rade preko dana ne mogu ih paziti cijelo vrijeme inače bi se brzo premorili) tako da bi trebali još ljudi samo za to. Možda jednog dana :)
Neki su u anketama tražili da LjTZ traje dulje, a nemi se nekako čini da bi i mentori voljeli dolje ostati nešto dulje (ali ne predugo, 2007 je stvar traja 2 tjedna i mnogi su na kraju bili stvarno izmoreni). Uglavnom za razmisliti je o produljenju radionice za dan do dva, pa smanjiti količinu posla po danu (npr. ranije završavanje dnevnih aktivnosti), no to nam opet donosi dodatne troškove u hrani i smještaju.
Još jedna stvar koju je predložio Boki je veća briga oko potencijalne medicinske pomoći. Nemo nekako sumnja da možemo nabaviti osobu koja bi bila stručna i bila cijelo vrijeme tamo samo zbog toga, no postoji opcija da mentore (barem dio njih) pošaljemo na tečaj prve pomoći što je potpuno izvediva stvar. Inače trenutačno postoji minimalno osiguranje za djecu u slučaju nezgode, ali ustvari bi morao provjeriti što to točno pokriva.
ponedjeljak, 31. kolovoza 2009.
učite zajedno sa nemom :)
Vrijeme je jesenskih ispitnih rokova, ako ih uopće imate. Bliži se početak nove akademske godine. U poslu ste preko glave? Ili vas uopće ne more brige studentskih oblika. Dakle savršeno je vrijeme da si dodate još stvari za vrat - učite zajedno sa nemom! :D Što točno nemo ima na pameti?
Pa s obzirom da još malo start nove akademske godine to znači da počinju novi kolegiji, među time i 2 on-line kolegija koji su nemi prošle godine promakli (skužio je da se održavaju tamo negdje krajem semestra):
O čem' se radi? Pa oba kolegija su specifična po tome što su u cijelosti on-line i potpuno otvoreni za sudjelovanje, a pod time se ne podrazumjeva samo dostupnost sadržaja (knjiga na webu i sl.), već i cijeli doživljaj. I oba su donekle povezana, poveznice su otvorena edukacija i "izrabljivanje" interneta u edukacijske svrhe.
EC&I 831 počinje 8.9.2009., a održava se na Sveučilištu u Regini (Kanada), u sklopu njihovog diplomskog studija na Učiteljskom fakultetu (Faculty of Education). Uz studente koji to "slušaju" tamo na kolegij se neobavezno može upisati bilo tko - samo pošaljete svoje osnovne informacije. Jedina fiksna obaveza (ako to možete nazvati obavezom) je sudjelovanje na sesijama uživo koje se odvijaju jednom tjedno, i to u 21h navečer po Hrvatskom vremenu tako da vam se sigurno neće preklapati sa drugim obavezama. A što se uči? Pogledajte trailer! Da, kolegij ima trailer :)
Osnovne informacije kao i popis nastavnih jedinica možete naći na linku koji sam stavio gore. Okusnica kolegija je otvorena edukacija, ideja da bi obrazovanje trebalo biti dostupno svima, što se realizira kroz upotrebu socijalnih medija kako bi se omogućio pristup znanju, njegovo stvaranje i općenito učenje i poučavanje na otvoren način. Ukidanje školarina nije na popisu stvari koje se uče, ali inače ideja itekako ima veze sa stvarima koje su se dešavale u ovim krajevima tamo negdje u travnju ;) Uostalom nemo je čak nešto i pisao o tome (nemo uči o otvorenoj edukaciji ;)
CCK09 je kolegij sa Sveučilišta u Manitobi (također Kanada) u sklopu studija "Nadolazećih tehnologija u edukaciji" (Emerging Technologies for Learning), a počinje 14.9.2009. Od prošle godine ima jedna zgodna informacija, a to je da je na navrate kolegij posjećivalo ~2000 ljudi, s time da je broj stvarno aktivnih bio oko 200, te da ljudi koji vode kolegij općenito ni ne pokušavaju kontrolirati tu masu ljudi, već više pružaju određenu "podršku" za učenje koje uglavnom izvodite na način koji vam odgovara. Eh da, i kolegij od 2008. nije baš ni završio u klasičnom smislu te riječi, ljudi koji su ga "pohađali" nastavili su raditi zajedno i dalje.
Okusnica ovog kolegija je konektivizam - jedna od teorija učenja, a ova specifično gleda na učenje kao na mrežni efekt, u kojem se učenje javlja kao posljedica interakcije ljudi koji tvore mrežu (ili barem to nemo zasad tako kuži). Očito da su socijalne mreže dušu dale za takve oblike učenja, tako da se stvar nadovezuje na EC&I 831 u tom smislu.
Osim što nemu ovakve stvari jako zanimaju htio bi vidjeti i kako ovakvi kolegiji stvarno funkcioniraju, a nema boljeg načina nego da isproba stvar uživo. A s obzirom da oba kolegija uključuju izgradnju svojevrsnih grupa (mreža bolje rečeno) za učenje čini mu se zgodnim imati još ponekog iz svojih krajeva tko bi sudjelovao u iskustvu zajedno sa njim ... što više to veselije :)
Pa ako ima nadobudnih ljudi koji bi se priključili odazovite se!
Osim što nemu ovakve stvari jako zanimaju htio bi vidjeti i kako ovakvi kolegiji stvarno funkcioniraju, a nema boljeg načina nego da isproba stvar uživo. A s obzirom da oba kolegija uključuju izgradnju svojevrsnih grupa (mreža bolje rečeno) za učenje čini mu se zgodnim imati još ponekog iz svojih krajeva tko bi sudjelovao u iskustvu zajedno sa njim ... što više to veselije :)
Pa ako ima nadobudnih ljudi koji bi se priključili odazovite se!
srijeda, 26. kolovoza 2009.
nemo uči o efikasnim školskim sustavima
Nemo je danas naletio na jedno izvješće - "How the world's best-performing school systems come out on top" (PDF, 9.5MB). Iako sa kraja 2007 stvari koje se nalaze unutra teško da su zastarjele, a Nemo bi jedino bio sretniji da je na to naletio ranije (zapravo bio bi još sretniji da je na to naletila ekipa iz MZOŠ-a :) I o čemu je stvar? Ukratko radi se o 3 stvari koje su najvažnije ako želite da vaš školski sustav bude bolji. Reforme u školstvu često izgledaju ovako nekako:
Površina je uznemirena i turbulentna, dok je oceansko dno mirno i spokojno, čak pomalo mutno. Isto tako pravila i zakoni se izmjenjuju dramatično, ostavljajući dojam velikih promjena ... dok duboko ispod površine život neometano nastavlja dalje.L. Cuban (1984)
Ovu morsku analogiju Nemo je također našao u izvješću, a jako ga podsjeća na zadnjih nekoliko godina u našem školstvu gdje smo vidjeli niz reformi, izmjena i sl., koje su izvedene s puno pompe, ali počesto nabrzaka i s malo efekta. Stvar je u tome što ovakve reforme ostavljaju dojam da je puno toga učinjeno, dok je ustvari malo toga ostavilo traga na to kako se stvari odvijaju u razredima i predavaonama. A ustvari to je otprilike jedino važno - što se to odvija na nastavi.
Dakle koje su to 3 navike školskih sustava koji su veoma uspješni, barem po nekim internacionalnim standardima poput PISA-e? Lijepo i jednostavno:
- Dovedite prave ljude da postanu učitelji.
- Napravite od njih kvalitetne učitelje.
- Osigurajte uvijete kako bi svako dijete u sustavu dobilo najbolje moguće podučavanje.
Da li se to u Hrvatskoj radi? Ukratko rečeno: NE! Nemo preporuča da za detalje pročitate izvješće (nije predugačko, ima puno slikica ;) no osnove ideje će ipak prenijeti....
(1) U sustavima koji rade kako spada učiteljsko zanimanje je cijenjeno i prestižno - interesantna činjenica je da nije nužno i puno više plaćeno od privatnog sektora, ali nužno je da ne bude potplaćeno. HRsituacija: svi smo svjedočili nedavnim rezuckanjima plaća koje su ionako bile niske. Struka je zadnje bila cijenjena kad je to radila nemina baka :-?
(1) Također postati učitelj ne može svatko, štoviše postoje vrlo kompetitivni uvjeti prije nego što uopće upišete studij koji vam omogućava da postanete učitelj. HRsituacija: nije baš da se svi gužvaju za upis nastavničkih smjerova, a valjda svatko misli da može predavati bolje od "ovih sada".
(2) Kod školovanja učitelja velika pažnja se posvećuje količini vremena provedenog u samoj nastavi (ne manje od 20 tjedana), s obzirom da ćete ionako na taj način steći najviše iskustva. Također usavršavanje ne staje time što ste završili studij, a u većini uspješnih sustava morati ćete proći i početničku godinu kada imate manje predavanja i radite sa specijalno obučenim mentorom. HRsituacija: unatoč tome što kod nas efektivno ne možete predavati bez 5 godina studija (po novoj situaciji) količina prakse koje ćete dobiti u tom vremenu su uglavnom prilično malene, većina se svodi na knjiško znanje. Prvo vrijeme rada imate početnički status, no koliko je Nemi poznato kvaliteta mentora dosta varira i mnogo ljudi je u prvo vrijeme doslovce ostavljeno da "pliva kako zna i umije". Također tečajevi za usavršavanje također jako variraju po kvaliteti.
(3) Zadnji dio posvećen je "brisanju" razlika koje postoje među učenicima, tj. to da je sustav svjestan svojih mana i nedostataka, ali do na razinu pojedinog učenika, kako bi mu se mogao prilagoditi. Stvarno uspješni sustavi omogućavaju učenicima koji dolaze iz manje povlaštenih sredina i onima sa poteškoćama da budu jednako uspješni kao i oni koji bolje stoje. Uspjeh sustava se provjerava raznim oblicima provjera (od nacionalnih ispita, pa do školskih inspekcija), što dosta varira od zemlje do zemlje. HRsituacija: situacija u pojedinim školama može jako varirati, ali eto i kod nas su se u zadnje vrijeme počele uvoditi neke mjere koje bi barem trebale ukazati na to kako kome u sustavu ide. Dakako pitanje je što će se učiniti po tom pitanju.
Činjenica je da jako kaskamo u području "ljudskih resursa" i da se po tom pitanju ništa ozbiljno ne čini. Većina reformi koje su kod nas činjene u zadnje vrijeme koncentrirala se na pitanje školskog gradiva i kurikuluma - HNOS je to činio za osnovno obrazovanje, prijedlog NOK-a je to (neuspjelo) trebao učiniti za obavezno obrazovanje do 2. razreda srednje škole, u visokom školstvu Bolonja je uglavnom mijenjala samo izgled studija i razne formalnosti. Također zgrade su važnije od ljudi, zato jer se uz otvaranje zgrade netko može uslikati kako prerezuje vrpcu.
Dobra stvar je što se većina od mjera koje ovo izvješće navodi može implementirati bez većih problema (opisano je dosta konkretnih primjera) i imat će relativno brz efekt (na skali desetljeća, nažalost još uvijek presporo za naše političare koji razmišljaju na skali od max. 4 godine).
Dobra stvar je što se većina od mjera koje ovo izvješće navodi može implementirati bez većih problema (opisano je dosta konkretnih primjera) i imat će relativno brz efekt (na skali desetljeća, nažalost još uvijek presporo za naše političare koji razmišljaju na skali od max. 4 godine).
utorak, 14. srpnja 2009.
nemo uči o čudima tehnike
Nemo je prije par minuta završio sa sagledavanjem RSS feedova te je baš toliko hepi sa dva članka na koja je naletio da ih je htio polinkati dalje :) Htio je napisati i kratki komentar na fejsu, ali očito komentar i nije bio toliko kratak pa eto sad piše cijeli post...
Technology: The Wrong Questions and the Right Questions
Čini se da je draga učiteljska struka uvijek bila pomalo čudna - Sokrat nije bio sretan sa time što se u njegovo vrijeme pojavila pismenost, pa su se kasnije crkvenjaci ljutili na Gutenberga što im mrsi račune sa tiskarskim strojem, još kasnije se javilo to ČUDO od školske ploče i pločica za učenike (do današnjih dana zamijenjeno bilježnicama), moram li napomenuti da učitelji u to vrijeme također nisu bili sretni. I sad ti prokleti interneti, fejsbuci, mobiteli ... ARRRGGGGHHHHH! Jedan od finijih članaka na koje je Nemo naletio, a da su vezani uz usporedbu neke stare promjene medijske paradigme sa ovom današnjom. Povijest je majka mudrosti, ali nekako nam to očito ne sjeda :) Ova tema inače zaslužuje detaljniju obradu, ima se materijala, samo se treba vremena.
Discomfiting Audiences
Jedan članak na temu koja je Nemi prilično draga, a radi se o oksimoroničnoj situaciji pričanja o novim metodama poučavanja na stari način. Ponašanje skoro svih mojih profača iz pedagogija, didaktika, psihologija i metodika bi se dalo sažeti u rečenicu "They can talk the talk, but can't walk the walk", olitiga "ja vama ex catedra pričam o nekim pedagoškim bravurama koje biste vi trebali primjenjivati, ali eto ja sam očito nesposoban sam to učiniti" }:-> Neke ljude to očito ne brine, no ima i ljudi koje smeta to što o prilično kul stvarima moraju pričati na prilično nekul način. Naklon ovom caru što se smjestio pričati među publiku, Nemo si je tako nešto htio napraviti, samo što baš ne priča pred gomilama tako često (a u školi se ionako kloni ex catedra pristupa).
Technology: The Wrong Questions and the Right Questions
Čini se da je draga učiteljska struka uvijek bila pomalo čudna - Sokrat nije bio sretan sa time što se u njegovo vrijeme pojavila pismenost, pa su se kasnije crkvenjaci ljutili na Gutenberga što im mrsi račune sa tiskarskim strojem, još kasnije se javilo to ČUDO od školske ploče i pločica za učenike (do današnjih dana zamijenjeno bilježnicama), moram li napomenuti da učitelji u to vrijeme također nisu bili sretni. I sad ti prokleti interneti, fejsbuci, mobiteli ... ARRRGGGGHHHHH! Jedan od finijih članaka na koje je Nemo naletio, a da su vezani uz usporedbu neke stare promjene medijske paradigme sa ovom današnjom. Povijest je majka mudrosti, ali nekako nam to očito ne sjeda :) Ova tema inače zaslužuje detaljniju obradu, ima se materijala, samo se treba vremena.
Discomfiting Audiences
Jedan članak na temu koja je Nemi prilično draga, a radi se o oksimoroničnoj situaciji pričanja o novim metodama poučavanja na stari način. Ponašanje skoro svih mojih profača iz pedagogija, didaktika, psihologija i metodika bi se dalo sažeti u rečenicu "They can talk the talk, but can't walk the walk", olitiga "ja vama ex catedra pričam o nekim pedagoškim bravurama koje biste vi trebali primjenjivati, ali eto ja sam očito nesposoban sam to učiniti" }:-> Neke ljude to očito ne brine, no ima i ljudi koje smeta to što o prilično kul stvarima moraju pričati na prilično nekul način. Naklon ovom caru što se smjestio pričati među publiku, Nemo si je tako nešto htio napraviti, samo što baš ne priča pred gomilama tako često (a u školi se ionako kloni ex catedra pristupa).
ponedjeljak, 15. lipnja 2009.
nemo radi fight Split vs. Zagreb!
Kada bi se Nemo kojim slučajem pojavio na PMF-u u Zagrebu u zadnjih (još malo pa) godinu dana uobičajeno pitanje bi bilo: "I, kako je u Splitu?"; a uobičajeni odgovor bi bio "Dobro!". S obzirom da dotični odgovor i nije baš pretjerano informativan Nemo si misli da bi napokon moga napraviti malu usporedbu studija u Zagrebu i Splitu, s obzirom da je ljetni semestar ipak pri kraju.
Napomena: Nemo je prije i još uvijek studira na nastavničkom smjeru fizike i informatike. Ovdje će primarno opisati svoje osobno iskustvo, ali će se također poslužiti i mišljenjima kolega koji su se također prebacivali kao i on, a nalaze se na drugim smjerovima.
Kveščn #1: Isplati li se prebaciti sa studija u Zagrebu na studij u Splitu?
Kada je Nemo negdje prošle godine u isto ovo vrijeme razmišljao o prebacivanju u glavi je imao par razloga: (1) na studiju u Zagrebu na 4. i 5. godini praktički nema informatičkih kolegija, dok na studiju u Splitu i dalje vrijedi podjela opterećenja pola-pola, s tim da u Splitu štoviše na izbor ima nekoliko kolegija iz informatike koji su mu izrazito interesantni i uglavnom su vezani za e-učenje, (2) na studiju u Splitu ima manje ljudi što uvijek dobro završi po pitanju nastave, (3) postoji kritična količina mlađih ljudi (Dejan Vinković, Željka Fuchs, Ante Bilušić ...) koji su formirali dotične studije i iz prvog iskustva može zaključiti da će na studiju u Splitu atmosfera odnosa prema studentima biti bolja. Također (4) od strane gore navedenih uvjeren je da može dobiti mjesto u domu ili će netko polomiti guzicu da mu to mjesto nabavi s obzirom da ovi ljudi gore jako žele da Nemo i drugi ljudi dođu na studij u Split.
Dakle što se od toga ostvarilo i na što je još Nemo nabasao? (1) Što se informatičkih kolegija tiče već sama činjenica da postoje je bolje od Zagreba, no Nemo mora napomenuti da većim dijelom nije zadovoljan izvedbom dotičnih kolegija - neki su bili dobri, dok su drugi bili opća katastrofa - dakle izvedba otprilike jednako dobra kao u Zagrebu na prve 3. godine. (2) Na studiju u Splitu stvarno ima manje ljudi (13 sveukupno na svim smjerovima fizike) i to se dosta osjeti na individualnom tretmanu. Ako znate što radite i što želite stvarno možete doći do izražaja. To se pogotovo osjeti u odnosu spram dobrog dijela nastavnog kadra sa kojim si je Nemom većinom na "Ti", a komunikacija više izgleda kao da ste sa prijateljima nego sa profesorima. Nažalost ista stvar ne vrijedi i za ljude sa informatičkog odsjeka koji su početkom ovog semestra na profesorski ured stavili kvaku koju ne možete otvoriti izvana. A otvoriti vam nitko neće čak ni kad kucate :( (3) kolegiji na fizici variraju u kvaliteti, slično kao i oni sa informatike (iako ipak nije bilo nijednog TOLIKO lošeg). Npr. najvažniji kolegij na studiju, Metodika nastave fizike, je izveden jako dobro, dok se na drugom kraju spektra nalazila Kvantna 2 koja praktički nije imala vježbi i ima urnebesno dugačak usmeni koji Nemo još nije dao. Na drugim smjerovima situacija je dakako varirala - Astrofizika je uglavnom imala jako interesantne kolegije koje predaju strani predavači, no studij Astrofizike se više ne može upisati zato jer se on ne može održavati zbog financijskih i administrativnih problema :( Za biofiziku nisam skroz siguran kako je išlo, smjer Računalske fizike je isto imao dosta interesantnih kolegija, kao i Fizika okoliša, no taj je malo specifičan s obzirom da kolega Crljenica studira skoro kao da je na doktorskom studiju (jel Nemo napomenuo ono sa individualizacijom? :) Velika prednost na svim studijima je visoka razina izbornosti - za izborne kolegije se može uzeti bilo što samo da zadovoljava količinu ECTS bodova, što vam efektivno omogućava visoku razinu kontrole nad svojim studiranjem.
Što se studentskog standarda tiče tu je Nemo naišao na niz problema, koji su više vezani uz način na koji funkcioniraju stvari u državi nego sa samim studijem fizike. (1) ostao je bez X-ice. Zašto? Zbog načina na koji se morao prebacivati, dakle za ovo je više kriv Zagreb nego itko drugi. Nemo je studirao i po starom studiju, nakon čega se morao prebaciti na bolonjski. Sada kad se prebacivao u Split država na to gleda kao drugo prebacivanje gdje gubite pravo prehrane. U ovakvoj situaciji se većina ljudi ne bi trebala nači, ali ne bi se našao ni Nemo da Zagreb daje titulu prvostupnika nakon 3 godine. U tom slučaju Nemo se ne bi prebacivao, nego samo upisivao diplomski studij što je potpuno legalna akcija. (2) mjesto u domu nismo uspjeli dobiti, unatoč tome što postoji odluka Sveučilišta u Splitu da diplomski studenti fizike imaju prednost. Zašto? Zato jer se ni teoretski ne možete prijaviti na natječaj za dom na vrijeme. Naime natječaj je u 7. mjesecu, a Nemo se na studij u Splitu upisao tek u 10. mjesecu. Za ovo je dakle kriv SC koji bi trebao napraviti zasebni natječaj za diplomske studente s obzirom da na ovakav način mobilnost nigdje u Hrvatskoj neće funkcionirati kako se spada. Srećom pa nas je 4 fizičara u jednom stanu tako da nas smještaj ne dođe puno. Ali i inače je dom u Splitu teško dobiti, dosta teže nego u Zagrebu. (3) Prehrana je slična onoj u Zagrebu, jedino što menza u Spinutu uopće nema pojam menija tako da treba jače paziti što se uzima (inače Nemo dijeli iksicu sa cimerom poradi toga što nema svoju i pouzdano ta konfiguracija izdrži cijeli mjesec bez gladovanja ;).
Ima li stvari koje su bolje u Zagrebu? Ima - (1) za početak Nemi jako nedostaju prijatelji iz Zagreba i činjenica je da ekipa ovdje nije toliko aktivna koliko su ljudi gore. No kad bi se više ljudi šrebacilo ... you get my drift ;) No općenito osjeti se činjenica da je Zagreb veći grad sa izmješanijom populacijom. S druge strane Split ima kik-es klimu (no svejedno vam treba grijanje preko zime), i kako se ono naziva ono plavo čudo za kojim Dalmatinski studenti kukaju kad dođu na studij u Zagreb ... ah da ... More :) (2) Refereda na fizici je miljama ispred one u Splitu. Ovdje teta Ana zna sve poimence, ali neefikasni su i to je prava patnja kad se treba nešto obavit.
U cijeloj toj kalkulaciji Nemo procjenjuje da se njemu stvarno isplatilo prebaciti, no možda nekom drugom neće biti tako dobro. Studij u mnogim segmentima stvarno je bolji, ali situacija sa organizacijom ne blista tako da vam ipak treba malo odvažnosti ;)
Kveščn #2: Isplati li se potpuno preskočiti studij fizike u Zagrebu i odmah na prvoj godini upisati u Splitu?
Ovo je malo više tricky pitanje za Nemu s obzirom da nije studirao prve 3. godine dolje, pa ovdje više ovisi o pričama drugih ljudi. Neke stvari se iz prethodnog pitanja mogu šaltati o ovdje.
(1) U Splitu svi na početku studiraju zajedno, a tek kasnije se formiraju smjerovi i stvarno postoji 3+2 shema studija. U Zagrebu već na prvoj godini morate biti odlučniji oko toga što smjerate i odmah u startu računajte da će vam mobilnost i mogućnost studentske razmjene patiti zbog činjenice da studirate 5 godina u komadu. (2) Iz razgovora sa kolegama koji su se ove godine prebacivali na preddiplomski, a ne diplomski studij zaključio bih da kvaliteta kolegija i nije toliko različita, ali da je u Splitu jednostavnije položiti većinu kolegija. Istraživački studij u Zagrebu je specifično poznat po tome što ima tendenciju natjerati vas da pišate krv, da se slikovito izrazim, što si možda ne želite u životu. (3) Svi studenti fizike na 1. i 2. godini su ove godine dobili državnu stipendiju B kategorije (deficitarni) što je dobro, ali dobivanje doma je i dalje kompliciranije nego u ZG.
S druge strane Zagreb je ipak Zagreb, kao što je Nemo napomenuo ranije, te možda i nije toliko loše iskustvo studirati tamo. Jedino što je Nemo bio siguran da je tamo već predugo i da je 5 godina studija tamo definitivno previše :) Također u Zagrebu je prednost prisustva Instituta za Fiziku i Instituta Ruđer Bošković u slučaju da imate volje istraživati nešto sa strane, ali ovisno o afinitetima to možete i ovdje, uz veću podršku fakulteta + što vam veća izbornost i mogućnost mobilnosti na neki studij u inozemstvo.
Tako da odgovor opet nije jednoznačan ;) Ukoliko netko ima pitanja pucajte ...
Napomena: Nemo je prije i još uvijek studira na nastavničkom smjeru fizike i informatike. Ovdje će primarno opisati svoje osobno iskustvo, ali će se također poslužiti i mišljenjima kolega koji su se također prebacivali kao i on, a nalaze se na drugim smjerovima.
Kveščn #1: Isplati li se prebaciti sa studija u Zagrebu na studij u Splitu?
Kada je Nemo negdje prošle godine u isto ovo vrijeme razmišljao o prebacivanju u glavi je imao par razloga: (1) na studiju u Zagrebu na 4. i 5. godini praktički nema informatičkih kolegija, dok na studiju u Splitu i dalje vrijedi podjela opterećenja pola-pola, s tim da u Splitu štoviše na izbor ima nekoliko kolegija iz informatike koji su mu izrazito interesantni i uglavnom su vezani za e-učenje, (2) na studiju u Splitu ima manje ljudi što uvijek dobro završi po pitanju nastave, (3) postoji kritična količina mlađih ljudi (Dejan Vinković, Željka Fuchs, Ante Bilušić ...) koji su formirali dotične studije i iz prvog iskustva može zaključiti da će na studiju u Splitu atmosfera odnosa prema studentima biti bolja. Također (4) od strane gore navedenih uvjeren je da može dobiti mjesto u domu ili će netko polomiti guzicu da mu to mjesto nabavi s obzirom da ovi ljudi gore jako žele da Nemo i drugi ljudi dođu na studij u Split.
Dakle što se od toga ostvarilo i na što je još Nemo nabasao? (1) Što se informatičkih kolegija tiče već sama činjenica da postoje je bolje od Zagreba, no Nemo mora napomenuti da većim dijelom nije zadovoljan izvedbom dotičnih kolegija - neki su bili dobri, dok su drugi bili opća katastrofa - dakle izvedba otprilike jednako dobra kao u Zagrebu na prve 3. godine. (2) Na studiju u Splitu stvarno ima manje ljudi (13 sveukupno na svim smjerovima fizike) i to se dosta osjeti na individualnom tretmanu. Ako znate što radite i što želite stvarno možete doći do izražaja. To se pogotovo osjeti u odnosu spram dobrog dijela nastavnog kadra sa kojim si je Nemom većinom na "Ti", a komunikacija više izgleda kao da ste sa prijateljima nego sa profesorima. Nažalost ista stvar ne vrijedi i za ljude sa informatičkog odsjeka koji su početkom ovog semestra na profesorski ured stavili kvaku koju ne možete otvoriti izvana. A otvoriti vam nitko neće čak ni kad kucate :( (3) kolegiji na fizici variraju u kvaliteti, slično kao i oni sa informatike (iako ipak nije bilo nijednog TOLIKO lošeg). Npr. najvažniji kolegij na studiju, Metodika nastave fizike, je izveden jako dobro, dok se na drugom kraju spektra nalazila Kvantna 2 koja praktički nije imala vježbi i ima urnebesno dugačak usmeni koji Nemo još nije dao. Na drugim smjerovima situacija je dakako varirala - Astrofizika je uglavnom imala jako interesantne kolegije koje predaju strani predavači, no studij Astrofizike se više ne može upisati zato jer se on ne može održavati zbog financijskih i administrativnih problema :( Za biofiziku nisam skroz siguran kako je išlo, smjer Računalske fizike je isto imao dosta interesantnih kolegija, kao i Fizika okoliša, no taj je malo specifičan s obzirom da kolega Crljenica studira skoro kao da je na doktorskom studiju (jel Nemo napomenuo ono sa individualizacijom? :) Velika prednost na svim studijima je visoka razina izbornosti - za izborne kolegije se može uzeti bilo što samo da zadovoljava količinu ECTS bodova, što vam efektivno omogućava visoku razinu kontrole nad svojim studiranjem.
Što se studentskog standarda tiče tu je Nemo naišao na niz problema, koji su više vezani uz način na koji funkcioniraju stvari u državi nego sa samim studijem fizike. (1) ostao je bez X-ice. Zašto? Zbog načina na koji se morao prebacivati, dakle za ovo je više kriv Zagreb nego itko drugi. Nemo je studirao i po starom studiju, nakon čega se morao prebaciti na bolonjski. Sada kad se prebacivao u Split država na to gleda kao drugo prebacivanje gdje gubite pravo prehrane. U ovakvoj situaciji se većina ljudi ne bi trebala nači, ali ne bi se našao ni Nemo da Zagreb daje titulu prvostupnika nakon 3 godine. U tom slučaju Nemo se ne bi prebacivao, nego samo upisivao diplomski studij što je potpuno legalna akcija. (2) mjesto u domu nismo uspjeli dobiti, unatoč tome što postoji odluka Sveučilišta u Splitu da diplomski studenti fizike imaju prednost. Zašto? Zato jer se ni teoretski ne možete prijaviti na natječaj za dom na vrijeme. Naime natječaj je u 7. mjesecu, a Nemo se na studij u Splitu upisao tek u 10. mjesecu. Za ovo je dakle kriv SC koji bi trebao napraviti zasebni natječaj za diplomske studente s obzirom da na ovakav način mobilnost nigdje u Hrvatskoj neće funkcionirati kako se spada. Srećom pa nas je 4 fizičara u jednom stanu tako da nas smještaj ne dođe puno. Ali i inače je dom u Splitu teško dobiti, dosta teže nego u Zagrebu. (3) Prehrana je slična onoj u Zagrebu, jedino što menza u Spinutu uopće nema pojam menija tako da treba jače paziti što se uzima (inače Nemo dijeli iksicu sa cimerom poradi toga što nema svoju i pouzdano ta konfiguracija izdrži cijeli mjesec bez gladovanja ;).
Ima li stvari koje su bolje u Zagrebu? Ima - (1) za početak Nemi jako nedostaju prijatelji iz Zagreba i činjenica je da ekipa ovdje nije toliko aktivna koliko su ljudi gore. No kad bi se više ljudi šrebacilo ... you get my drift ;) No općenito osjeti se činjenica da je Zagreb veći grad sa izmješanijom populacijom. S druge strane Split ima kik-es klimu (no svejedno vam treba grijanje preko zime), i kako se ono naziva ono plavo čudo za kojim Dalmatinski studenti kukaju kad dođu na studij u Zagreb ... ah da ... More :) (2) Refereda na fizici je miljama ispred one u Splitu. Ovdje teta Ana zna sve poimence, ali neefikasni su i to je prava patnja kad se treba nešto obavit.
U cijeloj toj kalkulaciji Nemo procjenjuje da se njemu stvarno isplatilo prebaciti, no možda nekom drugom neće biti tako dobro. Studij u mnogim segmentima stvarno je bolji, ali situacija sa organizacijom ne blista tako da vam ipak treba malo odvažnosti ;)
Kveščn #2: Isplati li se potpuno preskočiti studij fizike u Zagrebu i odmah na prvoj godini upisati u Splitu?
Ovo je malo više tricky pitanje za Nemu s obzirom da nije studirao prve 3. godine dolje, pa ovdje više ovisi o pričama drugih ljudi. Neke stvari se iz prethodnog pitanja mogu šaltati o ovdje.
(1) U Splitu svi na početku studiraju zajedno, a tek kasnije se formiraju smjerovi i stvarno postoji 3+2 shema studija. U Zagrebu već na prvoj godini morate biti odlučniji oko toga što smjerate i odmah u startu računajte da će vam mobilnost i mogućnost studentske razmjene patiti zbog činjenice da studirate 5 godina u komadu. (2) Iz razgovora sa kolegama koji su se ove godine prebacivali na preddiplomski, a ne diplomski studij zaključio bih da kvaliteta kolegija i nije toliko različita, ali da je u Splitu jednostavnije položiti većinu kolegija. Istraživački studij u Zagrebu je specifično poznat po tome što ima tendenciju natjerati vas da pišate krv, da se slikovito izrazim, što si možda ne želite u životu. (3) Svi studenti fizike na 1. i 2. godini su ove godine dobili državnu stipendiju B kategorije (deficitarni) što je dobro, ali dobivanje doma je i dalje kompliciranije nego u ZG.
S druge strane Zagreb je ipak Zagreb, kao što je Nemo napomenuo ranije, te možda i nije toliko loše iskustvo studirati tamo. Jedino što je Nemo bio siguran da je tamo već predugo i da je 5 godina studija tamo definitivno previše :) Također u Zagrebu je prednost prisustva Instituta za Fiziku i Instituta Ruđer Bošković u slučaju da imate volje istraživati nešto sa strane, ali ovisno o afinitetima to možete i ovdje, uz veću podršku fakulteta + što vam veća izbornost i mogućnost mobilnosti na neki studij u inozemstvo.
Tako da odgovor opet nije jednoznačan ;) Ukoliko netko ima pitanja pucajte ...
nemo ponovno uči o igranju
Ha, skoro pa da je zaboravio na seminar :) Eto nakon par dana pretraživanja Nemo je složio seminar Prestani raditi i odi se igraj nešto korisno. Inače dotičnu rečenicu, ali u malo permutiranom obliku Nemo je veoma često čuo od svoje majke u srednjoškolskim danima, a i kasnije ;) Seminar radi pregled ideja o igranju ... što je to uopće igra, čemu služi i kako igranjem možemo unaprijediti ljudsku interakciju.
Zapravo prilično je teško definirati to sve, igra je relativno slabo istraženo područje, očito ju ni znanstvenici ne shvaćaju potpuno ozbiljno ;) Možda najkorisniji izvor informacija bio je članak iz New York Timesa: Taking Play Seriously, koji toplo preporučam zbog dobrog pregleda istraživanja o igri (daleko bolji od članka na wikipediji). Jedini problem je bio izvući konkretne reference s obzirom da novinarski članci baš i nemaju visoke standarde citiranja, no tu je od velike pomoći bio poveća lista članaka i knjiga iz područja igre koje navodi Nacionalni institut za igru, na čijim stranicama se može naći još puno korisnih informacija. Inače referenciranje nije bila baš dobra strana ni u knjizi "Igra i dijete" Mirjane Duran, s obzirom da unatoč tome što u tekstu očito stoji da je citiran neki članak/knjiga pola dotičnih referenci nije u popisu literature i jedino što vam tada preostaje je Google Scolar. Dotična knjiga je fora zbog povećeg popisa igara, no koji u seminaru Nemo baš i nije mogao reproducirati.
Što se uporabe igre u nastavi tiče najkorisniji izvori su bili The Playful Learning Wiki na kojem se nalze bilješke jedne radionice o korištenju igara u nastavi i Editing in the Dark blog, na kojem se nalazili dosta članaka o game based learningu. Tamo sam i naletio na opis kolegija Open Education 2009, kojeg je profesor Wiley doslovce bazirao na RPG igrama. Birate svojeg lika, rješavate questove, dobivate XP-e koji se kasnije pretaču u neku ocjenu :D Šteta što Nemo na ovakve stvari naleti tek nakon što su gotove, fora sa ovim i sličnim kolegijima je što bilo tko može sudjelovati, nije nužno biti na dotičnom sveučilištu. Nemo mora pripaziti sljedeći zimski semestar :->
Za kraj jedan video koji Nemo nije stavljao u seminar, ali je veoma informativan po pitanju koliko bi igre mogle biti važne u edukaciji ... I am a video game adict:
utorak, 9. lipnja 2009.
nemo uči o elektornici STM-a
Nemo sa još dvoje kolegica (Ana i Lući) radi na izradi elektronike za Skenirajući tunelirajući mikroskop. Drugi kolege još rade na izradi mehaničkog postolja i računalne podrške koja će sve to upravljati. Inače dizajn smo posudili od skupine ljudi koji su to radili na Sveučilištu u Munsteru. Mehanički dio će biti isti, dok će elektronika i software biti ponešto drugačiji.Naime mi nemamo mogućnost jednake kontrole preko računala - ova ekipa je imala A/D i D/A karticu u računalu za koju su sami radili program. Mi imamo drugačije čudo od kartice koje ima 24 digitalna izlaza i 16 analognih ulaza, koje se kontrolira iz LabView-a pa ćemo još morati dizajnirati sklop za D/A konverziju te napraviti "program" za mjerenje i kontrolu u LabView-u. S druge strane mi ćemo iskoristiti još neke uređaje koje imamo u labosu pa ne moramo radi pola elektronike koju oni imaju. Zaključili smo da su nam dovoljni podsklopovi za kontrolu glave STM-a u X, Y i Z smijeru, ostalo radimo pomoću generatora napona i lock-in pojačala.
Zadatak Nemine skupine je napraviti sve potrebne elektroničke komponente i u zadnjih par četvrtaka smo uspjeli posložiti testni postav sklopa za kontrolu i napraviti dizajn pločice. Ono što još slijedi je osmišljavanje skroz novog sklopa koji će se sastojati od 3 D/A konvertora koji služe za prilagodbu signala sa računala. Srećom pa ova kartica koju imamo ima analogne ulaze pa ne moramo raditi i nekoliko A/D konvertora za pretvorbu mjernog signala. Inače cijela stvar se giba dosta sporo zato jer kolegice nemaju baš puno iskustva sa elektronikom - posljedica toga što se na faksu to slabo prošlo unatoč tome što se to kao radi na kolegiju po imenu Elektronika. Nemo ima tu prednost da je to sve prošao još u srednjoj (TŠRB) pa može i pokazati kako se radi :) Inače Nemo je zadnji put radio na nekom sklopovlju prije 6 godina, slabo se ima prilike na faksu, srećom pa ga znanje još služi. Nemo si misli da bi mogao složiti neke tutorijale za igranje s elektronikom kad nađe vremena, čini se da ljudima ne bi škodilo.
Inače sve što Nemo ufotka, a vezano je za izradu STM-a naći će se u ovom albumu (zasad samo elektornika ;)
ponedjeljak, 8. lipnja 2009.
nemo uči o igranju
Nemo bi do četvrtka trebao napraviti seminar za Psihologiju 2 i to o igranju :) Temu sam izabrao zbog ovog predavanja:
Stuart Brown je istraživač na Nacionalnom institutu za igru (eto preko bare imaju i to :), a ovo predavanje je Nemi bilo interesantno zbog širokog pregleda značaja igre, primjene igre u svakodnevnim aktivnostima, ali i načina istraživanja. Unatoč tome što je igra važna aktivnost u ljudskom razvoju čini se da se i danas još relativno malo o njoj zna, pogotovo sa neurološkog stanovišta (eto donedavno igra nije bila dovoljno "ozbiljna" da bi se "ozbiljna" znanost time bavila). Čini se da je došlo vrijeme da se igru shvati ozbiljno ;)
Nemo se i danas igra koliko može :) Recimo Ćumezovci su uvijek bili zaigrano društvo - bizarnije igre poput Psihijatra i Žlica su praktički korištene kao inicijacijski ritual. A uz djecu u vrtiću valjda se još jedino takva skupina pijanih budala igra Lanca probijanca (ili kako se god zove ta igra tamo odakle jeste ;) u parkiću kod Dione, ili "Živog biljara" na parkiralištu kod FER-a. A i drugih stvari. Sve kao odrasli ljudi, zapravo bolje nam je da još nismo prerasli igranje, Nemo se nada da nikad i neće. Trenutačno su više u điru društvene igre na ploči (boardgames) s obzirom da ih cimer ima cijelu zbirku. Nedavno je tako bilo moguće igrati boardgamese sa znanstvenom tematikom na Festivalu Znanosti i Smotri sveučilišta. Nemo je čak natjerao kolege na Metodici nastave informatike da igraju Roborally :D
I sad tu se vidjelo da se dosta ljudi suzdržavalo od igranja. Nemi se nevjerojatno čini da moraš kumit i molit ljude da se igraju, ali eto moralo se i na Smotri (di se na kraju igrao skoro svatko tko je došao na štand PMF-a), a i na Festivalu Znanosti se baš nije igralo puno ljudi. Kolege dođu, vide igre i kao fora im to izgleda, ali ne bi se oni igrali. Možda ako ih nagovarate sat vremena ;)
Nemi čini zgodnim malo se jače zadubiti u temu igranja, zato jer mu se čini da dosta ljudi stvarno igranje smatra aktivnosti koja je samo za djecu, a oni se bave ozbiljnim poslom. Ovaj post će iskoristiti za skupljanje kojekakvih linkova na interesantne resurse, a konačna verzija seminara stiže uskoro.
Stuart Brown: Play is more than fun
Tim Brown: On creativity and play
EDITing in the Dark (dio sa game based learning)
The playfull learning wiki
Strong national museum of play
Theory of fun
National institute of play
The New York Times: Taking play seriously
Serious Play Conference
Games for change
Play Decide
Wikipedia - Play (activity)
Wikipedia - Play (animal behaviour)
+ knjiga "Dijete i igra" od Mirjane Duran koju Nemo ima doma
I kako vi stojite sa igranjem? U originalu je Nemo htio ovaj seminar izlagati pred kolegama, no čini se da na kraju za to neće biti vremena. S tim da je izlaganje u ovom slučaju trebalo biti igranje, nekako mi se čini da držati ljudima predavanje o igranju baš i nije to :)
p.s. prošli semestar je Nemo za psihologiju radio seminar iz Pamćenja, tako da ako vas zanima slobodno pogledajte ;) Ta tema je prilično ofrlje prođena na predavanjima, žalosno zapravo s obzirom koliko je poznavanje toga kako pamćenje radi važno za učenje i poučavanje.
Stuart Brown je istraživač na Nacionalnom institutu za igru (eto preko bare imaju i to :), a ovo predavanje je Nemi bilo interesantno zbog širokog pregleda značaja igre, primjene igre u svakodnevnim aktivnostima, ali i načina istraživanja. Unatoč tome što je igra važna aktivnost u ljudskom razvoju čini se da se i danas još relativno malo o njoj zna, pogotovo sa neurološkog stanovišta (eto donedavno igra nije bila dovoljno "ozbiljna" da bi se "ozbiljna" znanost time bavila). Čini se da je došlo vrijeme da se igru shvati ozbiljno ;)
Nemo se i danas igra koliko može :) Recimo Ćumezovci su uvijek bili zaigrano društvo - bizarnije igre poput Psihijatra i Žlica su praktički korištene kao inicijacijski ritual. A uz djecu u vrtiću valjda se još jedino takva skupina pijanih budala igra Lanca probijanca (ili kako se god zove ta igra tamo odakle jeste ;) u parkiću kod Dione, ili "Živog biljara" na parkiralištu kod FER-a. A i drugih stvari. Sve kao odrasli ljudi, zapravo bolje nam je da još nismo prerasli igranje, Nemo se nada da nikad i neće. Trenutačno su više u điru društvene igre na ploči (boardgames) s obzirom da ih cimer ima cijelu zbirku. Nedavno je tako bilo moguće igrati boardgamese sa znanstvenom tematikom na Festivalu Znanosti i Smotri sveučilišta. Nemo je čak natjerao kolege na Metodici nastave informatike da igraju Roborally :DI sad tu se vidjelo da se dosta ljudi suzdržavalo od igranja. Nemi se nevjerojatno čini da moraš kumit i molit ljude da se igraju, ali eto moralo se i na Smotri (di se na kraju igrao skoro svatko tko je došao na štand PMF-a), a i na Festivalu Znanosti se baš nije igralo puno ljudi. Kolege dođu, vide igre i kao fora im to izgleda, ali ne bi se oni igrali. Možda ako ih nagovarate sat vremena ;)
Nemi čini zgodnim malo se jače zadubiti u temu igranja, zato jer mu se čini da dosta ljudi stvarno igranje smatra aktivnosti koja je samo za djecu, a oni se bave ozbiljnim poslom. Ovaj post će iskoristiti za skupljanje kojekakvih linkova na interesantne resurse, a konačna verzija seminara stiže uskoro.
Stuart Brown: Play is more than fun
Tim Brown: On creativity and play
EDITing in the Dark (dio sa game based learning)
The playfull learning wiki
Strong national museum of play
Theory of fun
National institute of play
The New York Times: Taking play seriously
Serious Play Conference
Games for change
Play Decide
Wikipedia - Play (activity)
Wikipedia - Play (animal behaviour)
+ knjiga "Dijete i igra" od Mirjane Duran koju Nemo ima doma
I kako vi stojite sa igranjem? U originalu je Nemo htio ovaj seminar izlagati pred kolegama, no čini se da na kraju za to neće biti vremena. S tim da je izlaganje u ovom slučaju trebalo biti igranje, nekako mi se čini da držati ljudima predavanje o igranju baš i nije to :)
p.s. prošli semestar je Nemo za psihologiju radio seminar iz Pamćenja, tako da ako vas zanima slobodno pogledajte ;) Ta tema je prilično ofrlje prođena na predavanjima, žalosno zapravo s obzirom koliko je poznavanje toga kako pamćenje radi važno za učenje i poučavanje.
petak, 5. lipnja 2009.
nemo uči kako se vrti na stolcu
Nemo je još prošli tjedan u ponedjeljak držao nastavu u 3. Splitskoj gimnaziji. Prvi put tamo nemo je učio kako slomiti školsku ploču, a sada ga je zanimalo kako je to vrtiti se na stolici :) Fizičari bi to nazvali Prandtlovim stolcem, ali Nemi je bio dovoljan i jedan obični uredski stolac kojeg ima doma. Ispod možete vidjeti isječak iz ukupne eksperimentalne sesije koja je Nemi bila dovoljna za mjerenje onoga što ga zanima:
Wheeeeee :) Inače kapa sa križićem je tu zato da bi Nemo lakše pratio jednu točku koja se rotira, što pak hoće zato što želi mjeriti kako se mijenja kutna brzina kada se vrti sa raširenim i skupljenim rukama. Za posao analize videa Nemo koristi program Coach 5, koji je već malo postariji i nije besplatan pa Nemo misli da će uskoro probati raditi sa nečim drugim (npr. Tracker). Poanta svih tih programa za analizu videa je što im kažete koliko je određena skupina piksela ustvari dugačka (npr. kapa bez šilta ima 20 cm u promjeru) i onda oni mjereći poziciju piksela na ekranu ustvari mjere koliko se određena točka, ili više njih, pomakla u pojavi koju mjerimo.
U dotičnom programu na svakom frameu videa kliknete na točku koja vas interesira i onda se njezin položaj zajedno sa vremenom sprema u neku tablicu, može se napraviti i graf ... No s obzirom da je ovo mjerenje relativno komplicirano za analizirati u ovom programu Nemo je sve podatke prebacio u Excel (podatke možete vidjeti ovdje). I dobio nešto ovakvo:
Na x-osi se nalazi vrijeme, a na y-osi je kutna brzina u tom trenutku. Vidi se da su rezultati porazbacani svuda zato jer Nemo očito ne klika dovoljno dobro, no ako napravite statističku analizu možete vidjeti da ova crvena linija koja predstavlja lokalne prosjeke (tzv. moving average) lijepo opisuje ono što se i trebalo vidjeti. Kada ima skupljene ruke Nemo se vrti sa otrpilike 3 rad/s, a kako širi ruke to pada na otprilike 2 rad/s. I u cijeloj priči vidi se i polagani utjecaj trenja (cijela stvar se polagano usporava).
I čemu sve to? Pa Nemo je nastavljao od zadnjeg predavanja kad je obrađivao kutnu količinu gibanja - nakon toga dolazi proučavanje zakona očuvanja kutne količine gibanja. S obzirom da bi na satu teško stigao napraviti sve ovo Nemo je sve snimio doma i onda to koristio na satu. Sat sam počeo vrteći se na nekom skoro polomljenom stolcu koji sam našao u razredu, što je trebalo poslužiti kao uvod u raspravu. Pitanje je bilo što se dešava sa kutnom brzinom i kako bi to izmjerili? Kasnije se u raspravi pokušalo objasniti zašto. Idejni plan (sa komentarima o stvarnoj izvedbi) je išao otprilike ovako:
Wheeeeee :) Inače kapa sa križićem je tu zato da bi Nemo lakše pratio jednu točku koja se rotira, što pak hoće zato što želi mjeriti kako se mijenja kutna brzina kada se vrti sa raširenim i skupljenim rukama. Za posao analize videa Nemo koristi program Coach 5, koji je već malo postariji i nije besplatan pa Nemo misli da će uskoro probati raditi sa nečim drugim (npr. Tracker). Poanta svih tih programa za analizu videa je što im kažete koliko je određena skupina piksela ustvari dugačka (npr. kapa bez šilta ima 20 cm u promjeru) i onda oni mjereći poziciju piksela na ekranu ustvari mjere koliko se određena točka, ili više njih, pomakla u pojavi koju mjerimo.
U dotičnom programu na svakom frameu videa kliknete na točku koja vas interesira i onda se njezin položaj zajedno sa vremenom sprema u neku tablicu, može se napraviti i graf ... No s obzirom da je ovo mjerenje relativno komplicirano za analizirati u ovom programu Nemo je sve podatke prebacio u Excel (podatke možete vidjeti ovdje). I dobio nešto ovakvo:
Na x-osi se nalazi vrijeme, a na y-osi je kutna brzina u tom trenutku. Vidi se da su rezultati porazbacani svuda zato jer Nemo očito ne klika dovoljno dobro, no ako napravite statističku analizu možete vidjeti da ova crvena linija koja predstavlja lokalne prosjeke (tzv. moving average) lijepo opisuje ono što se i trebalo vidjeti. Kada ima skupljene ruke Nemo se vrti sa otrpilike 3 rad/s, a kako širi ruke to pada na otprilike 2 rad/s. I u cijeloj priči vidi se i polagani utjecaj trenja (cijela stvar se polagano usporava).I čemu sve to? Pa Nemo je nastavljao od zadnjeg predavanja kad je obrađivao kutnu količinu gibanja - nakon toga dolazi proučavanje zakona očuvanja kutne količine gibanja. S obzirom da bi na satu teško stigao napraviti sve ovo Nemo je sve snimio doma i onda to koristio na satu. Sat sam počeo vrteći se na nekom skoro polomljenom stolcu koji sam našao u razredu, što je trebalo poslužiti kao uvod u raspravu. Pitanje je bilo što se dešava sa kutnom brzinom i kako bi to izmjerili? Kasnije se u raspravi pokušalo objasniti zašto. Idejni plan (sa komentarima o stvarnoj izvedbi) je išao otprilike ovako:
1. Pokazni pokus: ako u školi imaju stolac koji se može okretati to koristiti za uvod, a ako ne pokaže se filmić (na kraju se koristilo oboje zato jer je stolac bio loš)Sve u svemu dobro prošlo. Uglavnom Nemo je već prije zaključio da se kod planiranja nastave dobro voditi ratnom doktrinom "Nijedan bojni plan ne preživljava kontakt sa neprijateljem". Dobro je planirati, ali računajte da ćete obično završiti u drugačijoj situaciji :)
Pitanje: što se dešava sa kutnom brzinom i kako bi smo ju izmjerili?
2. Učenici daju prijedloge mjerenja kutne brzine, a Nemo na kraju objasni kako se to može raditi i pomoću videa (prilično je nevjerojatno da će se itko od njih toga sjetiti). Imati raspravu oko toga kako uopće podatke u oblilu (x,y,t) pretočiti u kutnu brzinu. (to je išlo). Na kraju doći do grafa.
3. Pitanje: Zašto se kutna brzina mijenja? -> ako zaključe da je to zbog mijenjanja momenta inercije treba vidjeti što povezuje moment inercije i kutnu brzinu.
Uspješno su zaključili da je to bilo zato jer se masa drugačije rasporedila, ali nisu se sjetili da se "raspored mase" ustvari zove moment inercije, a i kasnije se nisu mogli sjetiti da je veza između momenta inercije i kutne brzine ustvari zamah (L=Iω). Nemo ponovio...
4. Pitanje: Što uzrokuje promjenu zamaha? Ok s obzirom da je zamah već zaštekao nisu se baš sjetili ni što točno povezuje uzrokuje promjenu zamaha (2. Newtonov zakon za rotacijske sustave), što bi bio moment sile. Ah well, Nemo opet ponovio ...
5. Pitanje: A kakav je moment u našem slučaju sa stolcem? -> poanta ovdje je da vide ako nema momenta sile onda nema ni promjene zamaha. I tu smo uspjeli oplesti neku raspravu i zaključiti da dok se Nemo vrti na stolcu na njega ne djeluje vanjski moment sile (primjer sfernog pilića: ustvari imamo trenje, ali kad fizičari ionako rade sa sfernim pilićima u vakuumu, kud nebi i sa stolcima bez trenja :)
I nakon toga je također uspješno zaključeno da promjena zamaha također mora biti nula, no sam zamah može imati neku konstantu vrijednost. Voila, upravo se izrodio zakon očuvanja kutne količine gibanja oliti zamaha :)
6. Vratiti se na primjer sa videa i pokazati da imamo dva slučaja (raširene ruke, skupljene ruke) kada smo mijenjali moment inercije, ali je zamah bio konstantan. Pokazati da iz toga slijedi da se kutna brzina morala promijeniti zbog očuvanja kutne količine gibanja :) Riješit koji zadatak ako se stigne ... (stiglo se je).
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Postovi
