nemo uči o fizikalnim eksperimentima upravljanim preko weba

U ovom semestru imam držim dva seminara iz metodike nastave fizike, a prvi je vezan uz pokuse upravljane na daljinu. Obično se eksperimentiranje izvodi uživo ako se uopće izvodi, tako da je ovo ponešto drugačiji pristup - danas je moguće pristupiti određenim eksperimentalnim postavima iz udobnosti vašeg doma :) To ima svoje prednosti i mane, a u osnovi takvi eksperimenti su najkorisniji u okruženjima kada se cijela nastava izvodi na daljinu.

Za detalje možete pogledati tekst seminara, a ideje su ukratko izložene i u ovoj prezentaciji ispod. Možete saznati kako točno pokusi na daljinu rade, kako se nose sa drugim oblicima eksperimentiranja, kakva istraživanja postoje o eksperimentima na daljinu, te kako i zašto ih koristiti.

I sa čim sve danas možete eksperimentirati na daljinu? Stvari variraju od prilično impresivne znanstvene opreme, pa do pokušaja zamjene klasičnih laboratorijskih vježbi. Što se astronomije tiče kolega Baloković me uputio na Bradford Robotic Telescope, koji bilo kome omogućava da napravi astronomsko promatranje sa teleskopom koji je dosta bolji od onoga što se može nabaviti po trgovinama ;) Kasnije sam naletio na još jedan sličan projekt - Faulkes Telescope Project koji omogućava pristup prema dva teleskopa (jedan na sjevernoj i jedan na južnoj polutci), a ima i dodatne edukacijske resurse.

Danas sam naišao na jednu Bugscope stranicu koja vam omogućava da im pošaljete svoje uzorke kukaca, koje oni zatim pripreme i omoguće vam pristup interaktivnom radu sa elektronskim mikroskopom (kukci sa velikim zoomom ;). Isti ljudi izradili su i Virualni mikroskop, program koji vam omogućava proučavanje pravih snimaka elektronskog, svjetlosnog i skenirajućeg mikroskopa. Ovo nisu pravi pokusi na daljinu, ali radite s pravim podatcima što je praktički jednako dobro.

U seminaru sam pokrio i par projekata koji služe za podršku nastavi kroz izvođenje pokusa na daljinu:

• ISES Web - Internet School Experimental System Remote Laboratory je Češki projekt u kojem vlastito iSES sučelje koriste za izvedbu eksperimentirata na daljinu. Isti sustav se koristi i za mjerenje u klasičnim laboratorijskim uvjetima. Na stranicama možete različitim pokusima iz fizike.
  
• RCL portal - Remotely Controlled Laboratories je projekt nastao u Njemačkoj u suranji tehničkog sveučilišta u Kaiserslauternu sa nizom komercijalnih kompanija i edukacijskih udruga. Također pruža pristup nizu fizikalnih eksperimenata (sekcija RLCs na stranici).
  
• MIT iLabs - MIT-eva arhitektura za izgradnju eksperimenata na daljinu. Pokriva više područja, neki od laboratorija imaju veze i sa fizikom. Npr. kolegij 6.012 Microelectronic Devices and Circuits uz ostale materijale slobodno nudi i pristup laboratoriju na daljinu. Morate se registrirali kako bi ste koristili laboratorij, ali je registracija besplatna.
  
• NetLab - projekt kojeg održava sveučilište Južne Australije, nudi nekoliko eksperimenata iz elektronike sa specijalnim naglaskom na autentičnosti sučelja koje nalikuje stvarnim mjernim uređajima. Također zahtjeva registraciju.

Primjera dakako ima još. Inače kako zasad stvari stoje ja ću za diplomski izrađivati jedan ovakav sustav, s tim da još isprobavam kako ću to točno izvesti. Ideja koja mi je najinteresantnija je izraditi robotsku ruku pomoću Lego Mindstorms seta, koja će korisnicima omogućiti da lako preslaguju postav, no ideja je još daleko od gotove ;)

Drugi seminar kojeg bi trebao držati za tjedan dana je vezan uz spektroskopiju, a moje i predavanja mojih kolegica ćete moći vidjeti i u video verziji jednom kad se to postavi na internet (sva predavanja su snimana).

nemo uči o pravu na obrazovanje

Za potrebe kolegija Sociologija odgoja i obrazovanja izradio sam seminarski rad o tematici prava na obrazovanje. Seminar možete pročitati na ovom linku.

Sam tekst se većinom temelji na kolumni koju izdaje Institut za razvoj obrazovanja, koja se primarno bavi pravom na visoko obrazovanje. U svojem seminaru pokušao sam izložiti osnovne pojmove vezane uz pravo na obrazovanje (kako se definira), pružiti pregled teorijskog okvira za proučavanje prava na obrazovanje, te na bazi tog okvira napraviti pregled potencijalnih kršenja prava na obrazovanje u Hrvatskoj za sve razine formalnog obrazovanja. Na kraju sam dao i neki kratki pregled metoda koje bi se mogle koristiti za povećanje pristupa obrazovanju, iako sam primjere takvih akcija navodio i kroz cijeli seminar.

Najvažniji dio je vjerojatno ovaj dio vezan uz visoko obrazovanje koji je još uvijek aktualan i nakon druge blokade fakulteta, s obzirom da je situacija daleko od riješene. O ovoj tematici sam već pisao ranije u nemo uči o otvorenoj edukaciji, još u vrijeme prve blokade. Moj stav je ostao sličan, samo što ovdje izlažem ideju iz drugog kuta, da citiram dio seminara koji se odnosi na to:

Specifično što se tiče visokog obrazovanja, u zadnjih nekoliko godina djelovanjem nezavisnih studentskih inicijativa javnost je postala svjesnija ovog problema. Glavni prijedlog koji je iznesen je ukidanje školarina za sve studente na svim razinama studija, s tim da su u obzir uzeti i ostali utjecaji na materijalne troškove, no zahtjev za ukidanjem školarina je istaknut kao najvažniji. Pitanje koje si možemo postaviti je da li je ukidanje školarina stvarno i najznačajnija mjera koja se može provesti i da li će imati željene efekte.

Problem koji se može uočiti sa ovim prijedlogom je da je usredotočen isključivo na razinu visokog obrazovanja. Ako uspijete upisati neku visokoškolsku ustanovu imati ćete manje troškove, s tim da će vam i dalje ostati ostali troškovi obrazovanja i života. No zbog drugih efekata, primarno kulturnog kapitala, učenici kojima bi najviše koristilo ukidanje školarina najvjerojatnije neće ući u sustav visokog obrazovanja zato što je njihovo prethodno obrazovanje išlo u smjeru koje im je smanjilo vjerojatnosti ulaska u visoko obrazovanje. Iz toga možemo zaključiti da bi samo ukidanje školarina za efekt imalo daljnje učvršćivanje društvenih nejednakosti, dakle suprotni efekt od željenoga.

Iz tog razloga ukidanje školarina najvjerojatnije nije najbolja prva mjera, već bi se trebalo krenuti u prevenciju ranog izlaska iz sustava obrazovanja na nižim razinama potpomognuto uz uvođenje kvalitetnijeg sustava stipendiranja. Trenutačni sustav stipendiranja je primarno okrenut prema potpori izvrsnih studenata, pa bi se trebao uvesti veći broj stipendija baziranih na socijalnoj potrebi. Niz ovakvih prijedloga je donjeo Institut za razvoj obrazovanja u dokumentu "Policy preporuke za povećanje jednakog pristupa visokom obrazovanju u Hrvatskoj".

Uglavnom, sviđa mi se to što je nezavisna inicijativa pokrenula pitanje prava na obrazovanje u javnosti, ali ne slažem se u potpunosti s njihovim zahtjevima.  Naprosto mi se čini da bi se novci potrošeni na ukidanje školarina mogli i pametnije uložiti.

I mada mi se koncept blokada sviđa čini mi se da bi za buduće akcije mogli krenuti u drugom smjeru, zato jer mi se čini da javnost nema pozitivne reakcije na njih, kao da je cijeli pokret navukao lošu karmu (nažalost posljedica manipulacija u medijima). Ideja: baciti se na izradu otvorenih nastavnih sadržaja :)

nemo uči kako radi televizija

Još jedan odgođeni članak (srećom i zadnji što se komunikacije znanosti tiče ;) vezan je uz posjetu RTL-u, gdje smo naučili ponešto o tome kako radi televizija, te vrlo kratko obradili tematiku toga kako se ponašati pred kamerama. Stvar se desila 11.12.2009., dan nakon posjete Saboru.

RTL, je u odnosu na HRT vrlo malena televizija pa smo doslovce mogli napraviti obilazak cijelog procesa izrade TV programa, sve se može proći u jednom prolazu ovećeg kružnog hodnika :) Počeli smo sa uredničkom redakcijom, a nastavili sa studijom za snimanje - RTL u osnovi ima samo jedan veći studio, a taj je virtualni - obojan u zelenu boju koja se kasnije pomoću chroma key efekta automatski zamjenjuje sa željenom digitaliziranom pozadinom tako da je studio multifumkcionalan. Većina snimki se nalaze na velikim serverima (Josipa je umalo pala u napast da pokuša obrisati Dadilju :), a RTL je u procesu toga da cijelu svoju arhivu u potpunosti prebace sa kazeta na te servere. Već dulje vrijeme cijeli proces emitiranja signala je digitalna i emitira se upravo sa tih servera (odvojeni su serveri za produkciju/montažu, arhivu i emitiranje). Inače glavni tehničar im je fizičar po struci ;)

Nakon tog tehničkog obilaska na red je došao onaj dio o samom novinarskom poslu, ali i našem vježbanju, koji je vodila Slađana Lučić. Sam dan im počinje slično kao i u novinama, sastankom uredništva na kojem se odlučuje koje priče će se obrađivati. Razlike u odnosu na novine je to što imate ograničen broj kamera, tako da je broj vijesti koje se mogu obraditi suženiji od onoga što mogu obraditi novine.

Za dopise na TV vrijede slične stvari kao i za novine, no važna stvar koju uvijek treba imati na umu je to da je televizija vizualni medij. U tom smislu dobro je istaknuti elemente svojeg događanja koji su vizualno privlačni, tj. koji će dobro ispasti na kameri. Interesantna stvar koju sam saznao je da će televizijska ekipa prihvatiti naše snimljene materijale ako ih imamo. Slično kao što novinama možete poslati neke fotografije koje bi išle uz vijest tako možete televizijskoj ekipi koja vam dođe dati neke svoje dodatne materijale koji će oni potencijalno ubaciti u svoje snimke ako budu dovoljno dobri.

Najveću šansu za prolazak znanstvene vijesti obično imamo preko vikenda kada općenito ima manje drugih događanja, a za veće praćenje imamo šanse praktički jedino kod HRT-a s obzirom da oni jedini imaju veći obujam obrazovnog i znanstvenog programa (a i tamo je relativno tanak). RTL i Nova nemaju emisija koje bi se bavile samo tim temama, pa je shodno tome i manja šansa da će tema biti popraćena.

Za kraj smo imali probno izlaganje pred kamerama, u kojem smo odglumili neku kraću izjavu na press konferenciji. Za razliku od novina na televiziji se prenosi cijela "pojava" pa je važno i kakav dojam ostavljate. U osnovi se za press konferenciju cilja na staloženo i jezgrovito izlaganje, te želimo izbjeći to da pred kamerom izgledamo nervozno (prtljati puno s rukama, gibati se itd.). Snimku moje "blamaže" možete naći ovdje (sam kraj stranice), a izlaganje sam ponovno radio za LjTZ, s time da za ovo baš i nisam bio u potpunosti spreman te od tuda ispada i zbrda-zdola priča. Također nadam se da bi u realnim uvijetima za pressicu stajao, a ne sjedio zato jer ovako sam ispao ugodno uvaljen u naslonjač i fino gestikulirao kao da sam za stolom među prijateljima :) Poslije samog izlaganja uslijedila su pitanja, ali kojih nažalost nema na snimci. Neka od njih su bila namjerno neugodna, poanta je bila zadržavanje staloženog ponašanja pod pritiskom, što je sasvim moguće u realnoj situaciji.

I to je otprilike to, ostalo je izgubljeno u mojem pamćenju, no tako mi i treba kad odlažem pisanje za mjesec dana, umjesto dok su stvari još sviježe :)

nemo uči kako radi sabor

U nastavku serije članaka o Znanstvenoj komunikaciji, s "laganim" zakašnjenjem od jedno mjesec dana (desilo se 10.12.2009.) pokušat ću se prisjetiti kako je bilo u posjeti Hrvatskom Saboru.

Posjeta se sastojala od obilaska same zgrade, te kratkih izlaganja problema i rasprave sa sabornicima. Ja sam sa kolegicom Antonijom Miletić obrađivao temu Pravilnika o ocjenjivanju, ali sam se u samom izlaganju malo dotakao i Zakona o udžbenicima, te općenite situacije sa aktima koje donosi MZOŠ gdje stručna javnost praktički ne može dati svoje mišljenje zbog načina (ne)održavanja javne rasprave.

Temu pravilnika o ocjenjivanju sam odabrao zato što se u vrijeme kad smo dogovarali termin posjete Saboru vodila dosta oštra rasprava o pravilniku na Nastavnici.org forumu, te je čak pokrenuta akcija u kojoj su skupljeni zahtjevi za izmjenu prijedloga pravilnika. Kao bazu mojeg izlaganja uzeo sam upravo te komentare i prijedloge, a neki osnovni cilj je bio predložiti zastupnicima koji su nas slušali da se MZOŠ dodatno prisili da se te promjene i uvrste. Samo izlaganje je snimljeno kamerom, te ga kao i izlaganja ostalih kolega možete vidjeti na stranicama prof. Vinkovića (nedostatak je relativno loša kvaliteta zvuka). Izlaganje je prošlo prilično dobro, kao i kratka rasprava o tome, jedino što sam dobio dojam da donekle radim "preaching to the converted" s obzirom da je većina zastupnika bila iz odbora za obrazovanje, znanost i kulturu (no bilježim zastupnicima plusić za informiranost ;)

Osim samih izlaganja imali smo vremena popričati sa zastupnicima o njihovom poslu, koji je dosta "mistificiran" u javnosti. Meni se čini da je posao političara u Hrvatskoj na dosta lošem glasu, te općenito nedostaje povjerenja u to da će oni obaviti svoj posao, a to je zastupanje ljudi koji su ih izabrali.

Jedan prilično važan detalj u toj priči je da većina ljudi misli da je osnovni posao zastupnika da budu prisutni na sjednicama, što je zapravo tek manji i prilično formalan dio stvari koje rade. Većina posla se odradi ranije, u saborskim odborima, ili kroz komunikaciju (lobiranje) s raznim sudionicima u procesu donošenja odluka + proučavanje sve materije koja je važna. U osnovi je glavna sjednica više "igrokaz" u kojem se za javnost iznose stvari koje su već ranije razrađene i dogovorene.

Također dobar dio nas ima dojam da su zastupnici nedodirljiva bića, koja ne slušaju što mu narod ima za reći. Pa im obično ništa ni ne govorimo, gnjavimo, predlažemo. Jedan dobar prijedlog Marije Lugarić (koja je btw bila naš domaćin za vrijeme posjete) je upravo to da ih se usudimo gnjaviti sa svojim problemima. Sve zastupnike redom, svi imaju barem e-mail :) To će sigurno polučiti neki efekt, sigurno bolje nego da si mrmljate u bradu kako nešto nije kako se spada. Moj dojam je da će neki sigurno i poslušati, barem iz direktnog kontakta sa ovom nekolicinom koji su slušali naša izlaganja.

Za kraj smo dobili jedan zgodni knjižetak u izdanju British Councila, pod nazivom "Političari na djelu", koji dolazi i sa kratkim dokumentarcem o radu Britanskog  Parlamenta i usporedbom s našim lokalnim parlamentima/saborima (pod lokalnim mislim Hrvatska, Srbija i BiH). Nažalost sadržaj knjižetka nije i javno dostupan na Internetu što mi je prilično nejasno s obzirom da bi trebao služiti za informiranje javnosti o tome što rade političari, ovako sigurno ima manji domet informiranja (posudim bilo kome tko ga hoće pogledati ;)

nemo je u potrazi za Karlom Saganićem

Bojan Žagrović je jučer zaželio da se u Hrvatskoj nađe jedan Karlo Saganić - osoba koja bi poput Carla Sagana popularizirala znanost na interesantan način, ali bez trivijaliziranja. Saganova knjiga, a kasnije i serija, Cosmos za znanost je zainteresirala mnoge, a prema Bojanovoj izjavi dijelom je odgovorna i za to što se on bavi znanošću. No prije nego što se uputite u potragu za Saganićem morat ću vas obavijestiti da ga ustvari već znamo. Krešimir Macan kaže da se radi o njegovom imenjaku, Krešimiru Mišaku. Sviđalo se to znanstvenicima ili ne :)

Ovo je bio dio radionice o popularizaciji znanosti koja se desila ove subote (5.12.) na FESB-u. Na radionici koja je trajala tri sata se skupilo 40-ak znanstvenika, studenata, profesora i općenito ljudi koji se bave obrazovanjem sa ciljem razrade nekih konkretnih akcija popularizacije znanosti koje bi se mogle pokrenuti. Stvar je bila organizirana kao "okrugli stol" gdje je nekoliko govornika kratko trebalo izložiti određenu problematiku, nakon čega je slijedila rasprava. Od predviđenih sudionika nisu se pojavili Hrvoje Krešić (Novi list) i Hrvoje Meštrić (MZOŠ), no i bez njih bilo je sasvim dovoljno priče (koja je uz to i snimljena) pa krenimo redom...

Prvi je izlagao Dejan Vinković, koji je prisutne pokušao uvjeriti da je u državi Hrvatskoj nešto ozbiljno krenulo po krivu. Dejan je u svojoj prezentaciji pokušao napraviti usporedbu komunikacije znanosti u Hrvatskoj i SAD-u. Općenito nije zadovoljan mistificirajućim pristupom koji imaju mediji u Hrvatskoj, kao primjer je naveden nedavni incident izvještavanja o LHC-u u Dnevniku HTV-a - detalje možete pronaći u članku Svijet se LHC-om ponosi, HTV se s njim sprda. Kad smo već kod državne televizije Dejan je najavio tužbu zbog proklamiranja emisije Na Rubu Znanosti kao dijela znanstveno-obrazovnog programa, što krši niz zakona s obzirom da se dotična emisija unatoč popularnosti uopće ne bavi znanošću.

Nakon Dejana izlagala je Maja Vađić s malo prije prozvanog HTV-a. Maja je pojasnila zašto je situacija na HTV-u po pitanju znanosti prilično tmurna - kvalitetniji projekti teže prolaze, a za znanstveno-obrazovni program se izdvaja malo novaca. Njezina preporuka za situacije poput ove iz Dnevnika su da se napravi službena žalba prema uredništvu, te Hrvatskom novinarskom društvu. Netko barem mora reći da se desilo nešto krivo. Za stvaranje novih kvalitetnijih sadržaja predlaže da se pokrene projekt koji bi objavljivao nezavisno, preko Interneta.

Bojan Žagrović je pričao o nekoliko stvari, najupečatljivije mi je ostalo ovo sa početka posta ;) Srećom pa će moje riblje pamćenje biti kompenzirano sa snimkom cijele rasprave (jednom kad dođe na web ;)

Davor Bernardić, SDP-ov saborski zastupnik, a ujedno i fizičar pokušao je složiti važnost znanosti u jednu širu sliku stvari, no čini mi se da je dobar dio ljudi to shvario kao politiziranje. Jedna dobra opservacija: što se percepcije znanosti tiče znanstvenici ustvari ne znaju što žele, a i od onih koji rade nešto "svaki puca iz svoje rupe". Što je prilično točno, trenutačno postojeće inicijative uglavnom djeluju bez interakcije s ostalima i bez neke "šire vizije", a većina uopće nema neki stav.

Zadnji na redu je bio Krešimir Macan, koji je pokušao sve sažeti i realno posložiti na noge. Problem nam neće rješiti nitko drugi, znanstvenici prvo sami moraju posložiti svoje prioritete. Nije Mišekov problem to što je on popularan ;)

Poanta priče: znanstvenici (i ostali ;) u Hrvatskoj bi se trebali organizirati po pitanju popularizacije znanosti. I trebali bi skužiti što stvarno žele postići. Nakon toga se može krenuti nekamo.

Poslije izlaganja uslijedila su pitanja i komentari publike, dosta toga mi se činilo kao jadanje na postojeće stanje, dakle moglo je biti i konstruktivnije. Ali valjda je to tako svaki put kad se sa nečim kreće. Inače bilo je podosta komentara koji će se lakše doživjeti na snimci, a i ja se ne mogu sjetiti svega ;) Kako za sada stvari stoje skupljeni su kontakti ljudi koji se i dalje žele baviti sa ovim, tako da bi ova rasprava čak i mogla pokrenuti neke konkretnije inicijative, šteta bi bila da se problem identificira i onda ne napravi ništa po tom pitanju. Najavljena je i potencijalna praktična radionica iz javnih nastupa.

Inače ja sam iznjeo konkretne prijedloge koji su izašli iz rasprave na Google Waveu, koji su bili primarno iz perspektive studenata i što bi se moglo učiniti za njihovu motivaciju. Ovdje ću kopirati te komentare, s obzirom da se sadržaj wavea još uvijek ne može objavljivati na neki jednostavniji način, ako hoćete vidjeti originalnu raspravu javite se i uključit ću vas.

Kako bi ste vi popularizirali znanost?

• otvoreni laboratorij - mjesto na koje možete doći bilo kad i raditi na svojem znanstvenom projektu
• putujuča verzija otvorenog laboratorija koji ide po školama kad imaju otvorene dane
• Ljetne škole po županijama
• Regionalna događanja 

Što je za vas najvažnije za sustavnu promjenu?

• poticanje predmetnih nastavnika i sveucilisnih profesora za dodatne aktivnosti
• bodovima za reizbor u zvanja
• razlucivanje edukacijskog od znanstvenog kod sveucilisnih profesora
• zajednicka konferencija/seminar profesora, znanstvenika, ucitelja, politicara i predstavnika medija s krajnjim ciljem razvoja nekoliko konkretnih projekata na jednogodisnjoj bazi
• motiviranje studenata za aktivaciju unutar popularizacije
• Kroz sustav ECTS bodova
• Volontersku kraticu
• obaveznim/izbornim kolegijima
• stipendijama za ljetne skole i festivale znanosti
• radionicama i sl
  

nemo uči o odnosima s javnosti

3.12. u sklopu "Znanstvene komunikacije" imao sam radionicu iz odnosa s javnosti (PR) koju je vodio Krešimir Macan iz Manjgure. Odnose sa javnošću opisuje kao posao u kojem "prikazujete stvari tako da čaša uvijek bude polupuna". Ako bi trebao prenijeti jednu stvar sa radionice to je: potrudite se komplicirane stvari iznesti jasno i jednostavno. Oh i umalo zaboravih ... nemojte biti dosadni :)

Slične stvari vas uče i na metodici nastave, jedino što se nitko ne usredotočava na ovaj dio sa "dosadni". Još jedna pametna za koju imam analogiju u obrazovanju je: Odnosi s javnošću su neizbježni, pitanje je samo koliko ćeš sam kontrolirati svoju sliku u javnosti. Možete se praviti "glupi" i reći da je dovoljno baviti se time čime se već bavite, "pozitivna slika o meni stvorit će se sama od sebe". Realnost je takva da ako sami ne preuzmete konce u ruke pitanje je što će se desiti. Slična stvar je i vječiti argument mnogih akademskih građana koji tupe da fakultet nije odgojna (usvajanje normi i stavova), već isključivo obrazovna (usvajanje znanja i vještina) institucija. No kod obrazovanja ne možete birati hoćete li se baviti jednim ili drugim, odgoj se dešava htjeli vi to ili ne. Pitanje je samo koliko to želite kontrolirati. Rezultat stava da se odgojem ne bavimo najčešće za posljedicu ima studente koje ne brine ništa osim ocjena na ispitu, što baš i nije najkorisniji stav. Vratimo se PR-u ...

Ova sličica gore prikazuje "magični" krug reputacije, tj. vaše slike u javnosti. Važno je ono što radite, tj. rezultati vašeg rada. Objavili ste članak u časopisima Nature ili Science? Super, šutate dupe :) Uz to što radite važno je i pričati o tome što radite. Možete i unajmiti nekog drugog da radi taj posao za vas - dosta institucija danas ima PR odjele, no uvijek možete i taj dio donekle držati u vlastitim rukama. Inače dobismo i link na skriptu Djelotvoran ured za tisak – Pogled iznutra koja sadrži preporuke za funkcioniranje PR odjela neke institucije. Osim što pričate o sebi, morate i znati što ostali pričaju o vama, te pokušati kontrolirati i taj dio vaše reputacije. Informacije drugih mogu vam pomoći da poboljšate to što radite, a u slučaju da se radi o širenju negativnih informacija na takve stvari je potrebno i reagirati. Važno je da niti jedan dio ovog kruga ne nedostaje.

Malo ću se vratiti na početak i objasniti zašto "jasno i jednostavno". Stvar je dobrim dijelom u obrazovnoj strukturi RH (popis stanovništva, 2001):

• nepoznato 0,67%
• bez škole 2,86%
• nezavršena osnovna škola 15,76%
• osnovna škola 21,75%
• srednja škola 47,06%
• viša škola 4,08%
• fakultet 7,82%

Ono na što smo obično navikli je komuniciranje s ovom visokoobrazovanom manjinom. Kad se obraćate javnosti radite sa svima, a tu su stvari takve da je naprosto nužno biti "jasan i jednostavan".

Kraj bih htio ostaviti za kratke filmiće koji su se vrtili na predavanju svi su vrlo interesantni ;)

Steve Jobs Stanford Commencement Speech 2005

Govor u kojem Steve Jobs priča o tome kako i nije toliko loše odustati od visokog obrazovanja, kako se nositi sa situacijom kad ti se život okrene naopačke  i žašto živjeti svaki dan kao da ti je zadnji. (uz prvu stvar još jedna preporuka za studente: Don't just focus on studying)

"Did you know?"

Prezentacija koja je vam pruža perspektivu o promjenama u svijetu. Doživjela niz izmjena (ovo je kraća, dinamičnija verzija), originalnu stranicu projekta Shift Happens nađite ovdje. Zadnja verzija Did You Know 4.0 je izašla ove jeseni i usmjerena je primarno na medije.

Marko Kosicek - Croatia - FamLab International Final 2008

"Ljubav je kemija, sex je fizika" je početak prezentacije Marka Košičeka Biokemija ljubavi koja je pobijedila na internacionalnom finalu FameLaba 2008. Prezentaciju sam imao prilike čuti i uživo na finalu Laboratorija slave, a verziju na hrvatskom možete naći na limun.hr, gdje možete naći i sve snimke sa hrvatskih finala Fame Laba 2008. i 2009. Možda me boki sljedeće godine i nagovori da odem na to čudo, ako je on mogao bit treći, onda može bilo tko ;)

nemo traži ideje za radionicu

U sklopu kolegija "Znanstvena komunikacija" sljedeći tjedan trebao bih sudjelovati na radionici i popularizaciji znanosti. Prekjučer mi je u sandučić došla poruka od profesorice Fuchs sa obavijesti: Poziv na radionicu: Popularizacija znanosti, Split 5. 12. 2009. godine, 10:00 do 12:00 FESB.

Da skratim na tekstu ovdje ću citirati samo dio vezan uz ciljeve radionice, tj. ono što se želi postići:

"Cilj radionice Popularizacija znanosti je osmisliti optimalan način odnosa znanosti i šire javnosti. Kroz eksponiranje i popularizaciju znanosti javnost se senzibilizira za potrebu korištenja znanosti, a akademske ustanove postaju prisiljene mijenjati način rada i pristup učenju. Stvara se kadar koji je sposoban sam misliti i riješavati probleme. Sustavna popularizacija znanosti zahtjeva velika sredstva i puno vremena.

Zadatak radionice je smisliti nekoliko originalnih ideja za ad hoc popularizaciju znanosti ne bismo li time pokrenuli druge strukture da se uključe u projekt. Time bismo “pogurali” sustavnu popularizaciju znanosti i stvorili preduvjete za zajednički rad na popularizaciji znanosti između akademskih odjela, istraživačkih instituta, industrije, osnovne i srednje škole, medija, političara, javnosti itd.

Dugoročni cilj je na svim društvenim razinama stvoriti preduvjete da sutra vaše ili moje dijete može poželjeti, a i postati znanstvenik."

Za radionicu su osim kolega koji slušaju kolegij kao sudionici navedeni:

• Davor Bernardić (Saborski zastupnik, SDP)
• Hrvoje Krešić (Novinar, Novi list)
• Krešimir Macan (PR stručnjak, Manjgura)
• Hrvoje Meštrić (Ravnatelj za znanost, MZOŠ)
• Maja Vađić (Novinarka, HRT)
• Dejan Vinković (Docent, PMF Split)
• Bojan Žagrović (Znanstvenik, MEDILS)

Eh sad, s obzirom da sam se ja za vrijeme studija podosta bavio (i bavim se ;) upravo popularizacijom znanosti, a to je radilo i dosta ljudi koje znam htio bih složiti neku raspravu prije same radionice. Sama radionica traje samo dva sata što je imho prilično kratko vrijeme za sve navedene ciljeve, a i definitivno bih htio čuti mišljenja ljudi s kojima sam surađivao sve ove godine (a i šire ;)

Iz ovog teksta o ciljevima meni se ključnim čini ovaj dio o strukturalnoj promjeni, tj. kako složiti sustav tako da popularizacija znanosti bude bolja/jača/utjecajnija. Dosta je važna ova tvrdnja "Sustavna popularizacija znanosti zahtjeva velika sredstva i puno vremena.", što je dosta točno. Ono što bih ja htio napomenuti je da također treba i voljnih ljudi - npr. popularno-znanstveni seminaru u Ćumezu nisu zahtjevali golema sredstva i vrijeme (trebali su ponošto ;) no definitivno su potrebovali neku osobu koja traži predavače i radi raspored termina. Ljetna tvornica znanosti na kojoj radim i ove godine je novčano dosta zahtjevna, no opet su ključni ljudi koji izvode same radionice. Ako imate entuzijastične ljude ostali troškovi će biti manji.

Da biste imali dovoljno ljudi najvažnije je imati aktivnu atmosferu - npr. ako je situacija na fakultetu takva da je svima pa i vrapcima na grani jasno da se cijeni samo stvari koje radite za nastavu, a ostalo je smetnja, onda mislim da neće postojati uvijeti za sustavno bavljenje popularizacijom znanosti. Studij nije najvažnija stvar za vrijeme studiranja ;) Ovo se dakako ne odnosi samo na studiranje, ali činjenica je da situacija u institucijama koje se bave znanosti nije baš najpogodnija za takve "van nastavne" aktivnosti. Potencijalno rješenje je vrednovanje takvih aktivnosti kao ekvivalent nastavi - npr. uvođenje kolegija "Popularizacija znanosti" unutar kojeg se ljudi uključuju u rad neke već postojeće inicijative ili osmišljaju nešto novo.

Druga stvar koja mi se čini važnom je dijeljenje ideja. Većina nas je dosta zatvorena po pitanju dijeljenja ideja i znanja, ja se u zadnjih pola godine trudim objavljivati barem dio stvari koje radim na ovom blogu. Dijeljenje ideja je dobra prilika za jeftino populariziranje znanosti s obzirom da je danas lako otvoriti vlastiti izvor informacija. Nova riječ za vas: Sharizm (plaćam pivo osobi koja smisli neki fora hrvatski prijevod ;) Dijeliti je dobro i iz drugih razloga - omogućava lakše (i jeftinije!) obrazovanje, te unaprijeđuje znanstvenu djelatnost.

Toliko od mene za sada, a ono što bih molio ljude dobre volje da kažu što misle ;)
Kako bi ste vi popularizirali znanost?
Što je za vas najvažnije za sustavnu promjenu?
Nešto drugo?

P.S. radim kooperacijski eksperiment na novoj alatki zvanoj Google Wave, gdje ću pokušati natjerati par ljudi da slože zajedničko mišljenje u svezi svega ovoga. Ako se želite priključiti, ali nemate pristup Valu (trenutačno se unutra ulazi samo preko pozivnice) javite zato jer imam pozivnice za par ljudi.

nemo uči kako rade novine

Nova akademska godina je već poodavno počela, a na ovom blogu ništa nova. Do sada sam se patio sa vezom na Internet koju sam tek odnedavno dobio u novom stanu, tako da sada napokon nalazim vremena i za blog. A s obzirom da je ovo nova godina, odlučio sam da bi mogao ukinuti pisanje u 3. licu, tako da ne izgleda kao da sam podvojena ličnost (iako ponekad želim da me ima u više komada kad poslovi nagrnu ;)

Prvi post bit će posvećen kolegiju Znanstvena komunikacija, koji slušam u ovom semestru. Kolegij je zamišljen kao upoznavanje sa različitim oblicima komunikacije koje možete koristiti u svojem znanstvenom radu, edukaciji znanosti i sl. Prva sesija desila se 29.10., a držao ju je novinar Novog lista Hrvoje Krešić. Cilj je bio upoznati se sa načinom rada novina i novinara kako bi smo mogli uspješno prosljeđivati neke naše obavijesti, a da pritom one i budu objavljene :) Predavanja su u sebi sadržavala i praktičnu zadaću izrade dopisa za neki realni/imaginarni događaj - ja sam obrađivao meni korisnu obavijest o održavanju Ljetne tvornice znanosti.

Ovdje ću pokušati sažeti svoje bilješke kako bi ova dosta praktična znanja bila dostupna širem krugu ljudi (korisno bi trebalo biti barem mojim ćumezlijama i tvorničarima ;) Dakako cijela stvar je bila popraćena sa mnogo internih "tračeva" unutar novina kojih je bilo previše da bi ih se sjetio :)

Predavanje je bilo podijeljeno u 5 osnovnih dijelova:

1. Novinarstvo iznutra
2. Dopisi
3. Novinarski žanrovi
4. Zadaća (pisanje vlastitog dopisa)
5. Edukacija kroz medije

Novinarstvo iznutra

Za one koji se nisu sreli sa informacijom, novine se kao mjerom za količinu teksta koriste tzv. "karticom teksta" koja je dugačka ~1800 znakova u koje su uračunate i bjeline (razmaci, novi redovi i sl. - engl. whitespace). Kartica teksta je ekvivalentna tome da A4 stranicu napunite sa tekstom fonta 12, ili otprilike 30 redaka.

Novinar u prosjeku dnevno napiše 10 kartica teksta, više je od 8h na radnom mjestu (s tim da je uglavnom u uredu, a malo od tog vremena provodi na terenu) - poanta toga je da se informacije ne provjeravaju često i toga biste trebali biti svjesni (ako već niste ;)

Kada kontaktirate novine ustvari biste trebali direktno kontaktirati novinara. Kao i drugdje u životu kontakti su vrlo važni (dakle dragi ljudi upoznajte što više drugih ljudi ;) Ako npr. šaljete mail sa dopisom na neku generičku adresu novina (tipa uredništvo@novine.com) teško da će tu obavijest itko uočiti, osim ako se ne radi o nečem vrlo važnom/revolucionarnom/yougetthepicture. Dakle ako ikako možete saznajte kontakt informacije novinara koji se bavi tipom obavijesti koju vi pokušavate proslijediti u novine.

Dopisi

S obzirom na količinu teksta koju novinari dnevno moraju generirati najvjerojatnije je da će dopis biti preuzet u cijelosti ili će biti preuzet većim dijelom. Dakle računajte da će netko vaš tekst najvjerojatnije copy-pasteati, a ne da će na bazi vašeg dopisa raditi novi tekst. U tom smislu dopis bi praktički trebalo već u startu koncipirati kao novinski članak, a računajte da bi stvarno pametno bilo da provjerite i pravopis za svaki slučaj ;)

Dopis bi trebao biti sažet (ne više od kartice teksta), na početku trebaju doći najvažnije informacije, a na kraju najmanje važne (velika je vjerojatnost da će se kraj odrezati zbog štednje prostora u novinama). Prvi paragraf bi trebao sadržavati sve najvažnije informacije, s time da po mogućnosti odmah prva rečenica treba početi sa najvažnijom informacijom - "navlakuša" koja bi vas trebala navesti na daljnje čitanje članka. Dodatne detalje se dodaje u drugim paragrafima, a kao što sam prije rekao, najmanje važne informacije dolaze na kraju.

Dopis se u osnovi može sastojati od više dijelova - priopćenje u kojem se nalaze najvažnije informacije o događaju, program događanja (ako se radi o nekom kompleksnijem događaju) i 1-2 fotografije ili slike (ne slati cijeli obiteljski album ;). U priopćenju želite staviti:

1. Tko, što, kada, gdje, zašto (tzv. five w's), prvi paragraf objašnjava sve
2. Osim dodatnih informacija pokušajte dobiti i kratku izjavu neke značajne osobe
3. Prikazati se ozbiljnim
   

Novinarski žanrovi

1. Vijest:

• 1 - 1.5 kartica
• iznošenje informacija, bez komentara
• uvod (lead) najvažniji, na to se dodaje "meso" članka

Komunikacija sa novinarom: šaljete dopis koji se objavljuje kao vijest

2. Tema:

• šira priča
• obično se gradi na nekoj prethodnoj vijesti

Komunikacija sa novinarom: budite OK s novinarom, vjerujte mu, autorizirajte tekst samo ako je to nužno potrebno -> dobro za izgradnju kontakata

3. Reportaža:

• izvještaj uživo o uvijek aktualnim stvarima
• "kraljica" novinarstva

Komunikacija sa novinarom: ponašajte se prirodno ;)

4. Kolumna:

• osobno mišljenje
• vjerojatno nećete doći u poziciju da ju pišete (osim ako si nešto ne skemijate - hint: blog ;)

5. Interview:

• pitanje/odgovor

Komunikacija sa novinarom: važna je priprema (po mogućnosti imati popis tema), ne pričati zakukuljeno (jednostavno izraziti komplicirane stvari).

Važno je napomenuti da bez vijesti nema drugih oblika tekstova, osim ako nismo netko poznat/važan. Ono što mora prethoditi vijesti je dopis, a njega pišemo zbog nečega - ne može se dopis slati tek tako ;) Slijed stvari je dakle sljedeći:
Događaj -> Dopis -> Vijest -> Potencijalno dobijete dodatno praćenje i medijski prostor

4. Moj dopis

Dakle ja sam kao zadatak uzeo izradu dopisa koji bi potencijalno mogao slati kao poziv na sudjelovanje u Ljetnoj tvornici znanosti 2009. Inače konkretno taj posao nisam morao odrađivati zato jer je dopis slala PR agencija koju iznajmljuje MedILS, no ovo mi je nekako bila bliska tema.

Ovako je izgledalo to moje potencijalno priopćenje za javnost: Priopćenje (PDF)

Uz to sam priložio najavu (ovo je također bio i dizajn za plakat koji smo koristili) te sliku koju sam radio za plakat (koja izgleda simpa, pa bi mogla poslužiti kao dobra vizualna "oprema" za vijest).

Inače na prvu verziju priopćenja sam dobio i komentare kako ga poboljšati:

• prva riječ NIKAD ne bi smjela biti prijedlog ili priložna oznaka vremena (u na jučer prekjučer itd.)
• ne ponavljati "održava se"
• preformulirati uvodni paragraf tako da počinje sa LjTZ, a ne sa medils (npr. tradicionalna događaj nešto nešto)
• Ljetna tvornica znanosti, a ne Ljetna Tvornica Znanosti
• web adresa teško prolazi u tiskanom mediju, po mogućnosti na samom kraju teksta
• izbjeći brojke: 3. -> treći, 60ak -> šezdesetak
• preformulirati rečenicu koja bi trebala pokazati da imamo više sudionika
• 3. paragraf bi mogao biti citat!
• mail priopćenja dakako ne smije biti prazan, u osnovi može odmah sadržavati prvi paragraf priopćenja
  

To je to o novinama. Na kraju smo imali malu raspravu kako bi se novine potencijalno mogle koristiti u nastavi (komentiranje članaka), no zaključili smo da je osnovni problem što za to (nažalost) nije predviđena satnica. Uskoro možete očekivati druge stvari vezane uz ovaj kolegij:

• 4.12. radionica sa Krešimirom Macanom
• 5.12. okrugli stol na PMFST o popularizaciji znanosti
• 10.12. posjeta Saboru RH, sa kratkim izlaganjem (vježba lobiranja :) pred nekim saborskim zastupnicima - ja ću sa kolegicom Antonijom Miletić predstavljati još uvijek aktualnu zavrzlamu sa Pravilnikom o ocjenjivanju
  
• 11.12. posjet RTL-u i mala radionica nastupa na TV-u, radimo sa novinarkom Slađanom Lučić

Uvodna slika: Old newspaper http://www.flickr.com/photos/shironekoeuro/ / CC BY-ND 2.0

intro ...

While waiting for my washing machine to finish (it's around midnight so the electricity is cheap :), I'm trying to catch up with stuff happening in two courses that I will try to participate on-line (non formally) in this semester - ECI831 and CCK09. As I plan to use this blog for learning in both, it would be nice if for a start there was something here that doesn't need a translation to English even if it's just introductions...

My name is Ivan Novosel, and I'm in my last year of "Master of physics and informatics education" studies at University of Split, Croatia. The rest of the blog thus far has been written in Croatian, but to spare the potential visitor from eci831 or cck09 from bad automatic translations I'll write in my (maybe not so) bad English - it has been a while from last time I had to write in English so this will be a nice practice :)

For the last year and a half I had mostly just read about networked learning, open education and generally about educational technology so it was time to stop lurking and actually join into the community actually doing this stuff. So i hope of meeting new people, learning from them, consolidating my current knowledge and maybe start using some new web tools as an excuse.

I'll start posting some smarter stuff soon, but for now my washing machine is over so somebody's got to get that clothes out to dry ;)

nemo razmišlja o ljetnoj tvornici znanosti

Ovogodišnja "Ljetna Tvornica Znanosti" završila je prije točno mjesec dana, pa bi bilo krajnje vrijeme za iznošenje nekih razmišljanja kako ih nemo ne bi zaboravio. Kao i prošle dvije LjTZ cijeli događaj je prošao prilično dobro, ove godine u nešto proširenom izdanju - bilo je više sudionika nego ikad (50ero), koji su sudjelovali na 11 raznih radionica i za njih je "brinulo" opet rekordnih 22 mentora i 5ero raznih suradnika. I po dojmovima čini se da je svima bilo jako dobro.

Po još neobrađenim rezultatima evaluacijske ankete čini se kao da bi bilo najbolje ništa ne mijenjati, no nemo misli da ipak ima dosta prostora za daljnje poboljšanje, zato jer realna situacija nije baš uvijek bila savršena ;) Pritom se nemo neće osvrtati na odvijanje pojedinih radionica, s obzirom da to valjda jedino mogu voditelji radionica i sudionici, već na neke općenite stvari u organizaciji koje utječu na opće ponašanje cijelog projekta.

Prva stvar koja je prištekala ove godine, u odnosu na prošlu, je početak rada na radionicama. Umjesto da se počelo negdje krajem zimskog semestra s organizacijom smo počeli tek početkom ljetnog što je dakako utjecalo na proces pripreme. Osim što smo imali velik broj voditelja većina njih je na LjTZ sudjelovala po prvi put, studenti su početnih godina studija i nisu imali puno iskustva u radu sa djecom.

Svi su se na kraju snašli i napravili prilično dobar posao, ali mislim da generalno ne bi škodilo da je bilo više vremena za pripremu i razmjenu iskustava sa "veteranima" što je recimo prilično dobro funkcioniralo prošle godine. Npr. nekoliko sastanaka prošle godine je bilo namijenjeno samo razmjeni iskustava i prepričavanju toga što će tko raditi tako da smo svi bili dobro upoznati sa sadržajem drugih radionica i toga kako ljudi namjeravaju raditi. Ili se nemi barem tako čini :) Ove godine većina sastanaka je bila više "tehničke" prirode, s tim da je postojao jedan sastanak sa profesoricom metodike nastave fizike, nemo jedino ne zna koliko je to ljudima na kraju koristilo. Na početku radionica par ljudi se nije potpuno snašlo, no to je u osnovi i normalno te zato i radimo u parovima. No bilo bi super kad bi se ljudi već na početku osjećali sigurnije. Što se pripremanja tiče nemo je inzistirao na tome da ljudi naprave pisane pripreme, u nadi da će to ljudima biti korisno - neke od njih možete naći ovdje (nemo će sad uputit "značajan pogled" O_o prema onima koji mu ih još nisu poslali). Dobro je pitanje jesu li bile korisne. I, jesu li? S druge strane nadao se da će te pripreme biti korisne i nekom drugome (ako ništa drugo onda novim mentorima sljedeće godine) pa su zato na webu.

Uglavnom i Boki je predlagao da sljedeće godine više poradimo na edukaciji samih mentora, sa čime se slažem. Prijedlog je bio da dovučemo i profesionalnog komunikatora znanosti što bi sigurno pomoglo za jedan dio stvari (ovo je izvedivo ako nađemo novaca). Moglo bi se smisliti više aktivnosti, no do toga ćemo kad krene priprema za sljedeću godinu. Koja će ove godine definitivno krenuti ranije :)

Inače što se same organizacije tiče Nemo tu ima par misli za izmjenu dosadašnje prakse. Organizacija samog događaja je ustvari dosta distribuirana iako postoji centralni koordinator (s tim da su to prošlih godina bile 2 osobe). Svi voditelji briguju oko osmišljavanja same radionice koju izvode i nabavke velike većine materijala koji im trebaju, što je ustvari dosta posla čak i ako zanemarimo onih tjedan dana izvođenja same radionice. Koordinator briguje o početnom traženju mentora (u čemu opet ovisi i starim mentorima da raznose vijest), komunikaciji sa MedILS-om, traženju novaca (u čemu Nemo i nije bio najuspješniji), vizualnom identitetu, obavješćivanju svih oblika, zaprima prijave, a onda ih kasnije (uz pomoć drugih) i evaluira, te je u toku same radionice potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti. Ovo je dosta posla za jednu ili dvije osobe, ali bi se ustvari dobar dio ovoga mogao distribuirati kroz sve ljude koji sudjeluju - ne zato da bi se koordinatoru smanjilo opterećenje, nego zato da ne bi bio nužan. Prošle godine je bio problem da nitko od starih mentora osim neme nije htio raditi organizaciju zato što bi svi rađe radili radionicu - vjerujte i nemo bi također :)

Nemino iskustvo sa izvođenjem projekata u Ćumezu je da je zgodno imati osobu koja je P.I.T.A. (Pain In The Ass), koja briguje da se sve dešava po nekom redu, ali i to da obaveze mogu biti distribuirane preko nekoliko ljudi što je prilično dobra stvar za projekt zato jer (a) ne ovisi sve o jednoj osobi (b) imate više ljudi koji znaju što i kako se radi, što je dobro za transfer znanja i opstanak samog projekta kroz godine. A nemo bi htio da ovaj projekt živi i kad on više ne bude mogao voditi stvar, što bi moglo biti već i od sljedeće godine kada se nada završetku studija ;) Kod LjTZ-a jedina stvar koja se nešto teže može distribuirati je onaj dio sa "potrčko za sve i svašta što se treba učiniti/dobaviti" - problem je primarno u informiranosti mentora (mnogi ljudi naprosto na početku nisu znali gdje stoje neke stvari), te u snalaženju po Splitu (ne možeš poslati drugu osobu u trgovinu ako ne zna kako doći do trgovine). Drugim riječima treba osigurati veću informiranost (što ima veze i sa nekim drugim dijelovima organizacije) te možda imati osobu koja se brine samo za logistiku.

Drugi dio organizacije kod kojeg dolazi do izražaja ovo opažanje oko informiranosti je "omraženi" sastanak poslije svakodnevnih aktivnosti :) Umjesto da idete na zasluženi odmor i izležavanje na plaži čeka vas još barem pola sata, ako ne i više vremena kada jedni drugima iznosimo informacije koje su se mogle prenesti i drugačije i ranije. Obično se na tim sastancima raspravlja o problemima na koje su ljudi naišli taj dan ili o nekim čisto logističkim stvarima poput nabavke stvari koje još nisu nabavljene. Iako je ponekad dobro da više ljudi sudjeluje u nekim razgovorima nemo bi rekao da nikad nije bilo potrebno da nas svih 27 bude tamo. Popis materijala bi se sigurno mogao napraviti i ranije (ionako je to obično bio samo komad papira koji bio obišao sve), a za probleme na koje ljudi nailaze bi se moglo naći slično rješenje pa bih ih mogli rješavati ili odmah ili kasnije napraviti sastanak sa zainteresiranima. Nešto tipa oglasna ploča bi riješilo pola problema.

Interno informiranje u vremenu prije radionice vršilo se preko mailing liste i foruma, a informiranje prema van uglavnom preko naše web stranice. Postojao je i pokušaj korištenja foruma za to, ali čini se da za to nije bilo interesa - zapravo do neke mjere Nemo je postavio forum zato da bi mogli sa svima komunicirati cijele godine, no očito je ta ideja više u njegovoj glavi nego što je realna potreba. S druge strane za organizaciju mu se čini bolje da informacije stoje na forumu zato jer su tako vidljivije, ali dosta ljudi je malo ili nikako koristilo forum za te svrhe, dok se drugima to više sviđalo nego mailing lista. Nemo bi općenito više volio kad bi se ljudi češće sami javljali sa time kako im ide, zato jer ovako potrošio dosta vremena (i novaca) na direktno zvanje ljudi što nije baš najpraktičnija opcija.

Inače prošle godine smo imali blog koji su održavali sudionici, ove godine je to izostalo djelom zato jer se ne mogu ulogirati na njega (wooot!), no to bi se stvarno moglo ponovno probati zato jer je prilično dobro funkcioniralo. Samo treba otvoriti novog :)

Pred kraj nemo bi se htio osvrnuti na sam koncept radionica i neke stvari koje to povlači. Osnovna poanta ovih radionica je upoznavanje zainteresirane djece sa znanošću i dosad smo uvijek išli na opciju da što većem broju djece omogućimo pristup radionicama. To pak znači da svake godine uzimamo relativno malo djece koja su se prijavila prijašnjih godina, što je ustvari šteta s obzirom da znamo da su ok i zainteresirani i bilo bi super omogućiti im višegodišnje iskustvo sa LjTZ-om. Također svake godine se povećava broj prijavljenih, ove godine bilo ih je 100tinjak, tako da smo morali odbiti 50% prijavljenih. Nemo se boji da će se ovaj postotak ubuduće samo povećati s obzirom da više nemamo puno mjesta za rast (fizički ne možemo smjestiti više radionica u MedILS, a i financijski je to počelo biti dosta skupo) tako da imamo problem sa skalabilnosti radionice.

Jedna opcija bi bila izvođenje LjTZ-a dva puta, no nemo se boji da bi to bilo financijski teško izvedivo (trenutačno je projekt "težak" 80k kn), a i sumnjam da bi većina mentora mogla odraditi 2 tjedna za redom (ili u sklopu jednog ljeta). Druga opcija koja se nemi u zadnje vrijeme mota po glavi je razrada jednog drugačijeg projekta koji bi se odvijao kroz cijelu godinu. MedILS ionako ima praznog prostora kroz cijelu godinu i ideja je postaviti maleni laboratorij u koji bi djeca (ili još bolje bilo tko) mogla dolaziti cijele godine. S obzirom da je većina djece iz Splita ili okolice ovo bi čak moglo i upaliti ako postoji interes.

No upalilo ovo ili ne morat ćemo mijenjati način odabira djece na LjTZ - trebamo odlučiti što točno želimo s radionicom (što veća dostupnost ili kontinuiraniji rad s manjim brojem njih), ali i promijeniti proces pristupa. Trenutačna pristupnica je glomazna i tražili smo dosta informacija koje nam ne trebaju, a ne pruža nam dovoljno uvida u stvari koje nas interesiraju. Proces je potpuno subjektivan i teško je ikome objasniti zašto je netko primljen, a netko drugi ne. S druge strane čini mi se da nismo dovoljno transparentni sa rezultatima niti sa uvjetima.

Još jedna stvar koja je problematična je sudjelovanje djece koja žive van Splita - takvih ustvari imamo iznenađujuće mnogo s obzirom na to da nismo u stanju pružiti smještaj takvoj djeci već taj dio nekako sami moraju riješiti (rođak u Splitu i sl.). Oko ovog se premišljamo valjda otkako je LjTZ počeo 2007me, stvar je dakako u novcima (smještaj u domu košta) i ljudima koji bi ih pazili (mentori koji s njima rade preko dana ne mogu ih paziti cijelo vrijeme inače bi se brzo premorili) tako da bi trebali još ljudi samo za to. Možda jednog dana :)

Neki su u anketama tražili da LjTZ traje dulje, a nemi se nekako čini da bi i mentori voljeli dolje ostati nešto dulje (ali ne predugo, 2007 je stvar traja 2 tjedna i mnogi su na kraju bili stvarno izmoreni). Uglavnom za razmisliti je o produljenju radionice za dan do dva, pa smanjiti količinu posla po danu (npr. ranije završavanje dnevnih aktivnosti), no to nam opet donosi dodatne troškove u hrani i smještaju.

Još jedna stvar koju je predložio Boki je veća briga oko potencijalne medicinske pomoći. Nemo nekako sumnja da možemo nabaviti osobu koja bi bila stručna i bila cijelo vrijeme tamo samo zbog toga, no postoji opcija da mentore (barem dio njih) pošaljemo na tečaj prve pomoći što je potpuno izvediva stvar. Inače trenutačno postoji minimalno osiguranje za djecu u slučaju nezgode, ali ustvari bi morao provjeriti što to točno pokriva.